Promašaj

Nakon više desetaka odstreljenih predatora, serije članaka o balistici, treningu i odstrelu na 300 m u kojima sam s pozicije "iskusnog strijelca" dijelio savjete tipa "odustanite, neka pobjegne, doći će opet" ... red je da se malo posipam pepelom :-)

Jer, kad netko toliko piše o tome kako se ne promašuje, vjerojatno je samo pitanje vremena kad će mu se lisica na XY metara nasmijati u lice. Ova se nije samo nasmijala - lijepo je otrčala s mjesta na kojem je metak podigao oblak prašine pored nje, nedvojbeno zdrava, s repom visoko u zraku i, pretpostavljam, s pričom za kolegice u jazbini.

Kako ne bih bio hrabar samo na papiru, evo i snimke. Iako ovaj put nema vidljivog oblaka prašine, lisica se ekspresno brzo udaljava iz kadra unatoč masivnom vidnom polju RIX Leap L12R :-)

Kaj se desilo?

Prva reakcija nakon promašaja je uvijek ista - puška. "Sigurno se nešto pomaklo." Rijetko kad je prvi osumnjičeni onaj koji je povukao okidač :-)

No, kad sam iskreno odvrtio film unatrag (dobro ajde, preuzeo sam i pogledao snimku s uređaja ... :-)), odgovor je bio prilično jasan i nije mi se svidio.

Ove godine imao sam dulju pauzu od lova - malo zdravlje, malo posao, i puška je mjesecima mirno stajala u ormaru. Ni streljana, ni lovište, ni jedan metak. A ja sam u međuvremenu bio čvrsto uvjeren da je pucanje kao vožnja bicikla - jednom naučiš i to je to.

Nije. Odnosno jest, ali samo osnove. Ono što se gubi je ono fino - osjećaj za okidač, ritam disanja, mirnoća končanice na cilju. Sve ono što se na stotinama hitaca dovede do automatizma, a onda se nakon nekoliko mjeseci pauze tiho izgubi, bez da to itko primijeti. Do prvog hica.

I sve je bilo tu - stalak, puška, lisica koja se lijepo zaustavila ... ali končanica nikako da se smiri i onda pribjegavanje početničkim metodama "joj, budem saaad" i prst povuče umjesto nježno pritisne okidač , puška bude "zavučena" za onih par milimetara koji su na 150m u kombinaciji s nemirnom končanicom i više nego dovoljni za obaranje rekorda na 100m u lisičjoj olimpijadi.

U članku o odstrelu na 300 m pisao sam da su najbolje redovite provjere s jednim metkom, dva-tri puta mjesečno, jer najbolje simuliraju prvi hitac u lovu. Lijepo napisano. Šteta što autor to ovog ljeta nije pročitao :-)

A da ipak nije bio strijelac?

Naravno, nije uvijek strijelac kriv. Ponekad ipak jest oprema i vrijedi proći listu osumnjičenih - naročito ako promašaj nije bio jedan, nego ih se počelo skupljati.

Montaža i optika

Termalni ciljnik nije laka dnevna optika - na pušci imamo 700-1300 grama uređaja koji na svaki hitac trza zajedno s njom. Ako je nosač jeftin i aluminijski, a šina čelična, imamo dva materijala koji se ponašaju različito - mekša aluminijska čeljust se s vremenom "upegla" ili deformira na čeličnoj šini i naprosto prestane držati onako čvrsto kao prvi dan.

Tipični simptomi:

• nula "šeta" - jedan izlazak puška nosi lijevo, drugi desno, grupa na papiru je svakakva i obično svaki puta na drugom mjestu
• nakon skidanja i vraćanja ciljnika pogodak nije tamo gdje je bio
• vijci na nosaču se mogu okretati prstima (ne bi se trebalo nikad desit, ali ono...)

Rješenje je prilično jednostavno - kvalitetan nosač (po mogućnosti čelični, a ako je aluminijski, onda od provjerenog proizvođača), vijci zategnuti moment ključem prema uputama proizvođača i crtica markerom preko vijka i nosača da se na prvi pogled vidi je li se nešto pomaklo.

Kod termala vrijedi provjeriti i banalnu stvar - je li aktivan pravi profil upucavanja. Tko ima jedan uređaj na više pušaka ili kalibara, zna o čemu pričam.

Čađa, bakar u cijevi i uljni hitac

Ovo je puno podmuklije od montaže jer se događa polako. Sa svakim hicem u cijevi ostane malo čađe i bakra i cijev se polako "mijenja". Nekim cijevima to uopće ne smeta, neke nakon 50-ak metaka počnu raditi drukčiju grupu, a nekima se grupa pomakne i za desetak centimetara na 100 m.

Posebno je zanimljiva kombinacija naslaga bakra i "nabrijanog" streljiva koje diže pritiske, a o tome sam pisao u članku o utjecaju mase zrna na grupu pogodaka.

Vrijedi i obrnuto - potpuno čista, nauljena cijev nakon temeljitog čišćenja. Prvi hitac iz takve cijevi često ode svojim putem, daleko od nišanske linije - vjerojatno su mnogi svjedočili famoznom uljnom hicu.
Zato nakon stavljanja ulja u cijev, jako je uputno prije lova proći s nekoliko suhih krpica da se ukloni višak ulja čime se umanjuje efekt uljnog hica.

Ulje zapravo djeluje na sličan način kao i druge "naslage" - smanjuje promjer cijevi (ulje se ne može "stisnuti" popup bakra) čime se podižu pristisci, a na što svaka cijev reagira drukčije.

Streljivo

Nova kutija, druga serija istog streljiva - a kamoli drugo zrno - i pogotci se mogu pomaknuti. Ponekad su ti pomaci mali i beznačajni, a ponekad prilično značajni, stoga je uvijek uputno posjetiti streljanu kod promjene streljiva, pa čak i novih serija istog streljiva.

Stalak i položaj

Tvrdi oslonac, puška naslonjena na cijev umjesto na kundak, tronožac na mekoj zemlji koji propadne taman prije hica, hitac iz ruke "jer je blizu" ... svaka od tih stvari mijenja kako puška trza i gdje zrno završi. Na streljani pucamo s vreće u miru, u lovištu s klimavog štapa u tri ujutro, uz adrenalin.

Procjena udaljenosti

Termal je izvrstan u pronalaženju divljači, a prilično loš u procjeni udaljenosti - naročito bez daljinomjera i bez referentnih objekata na terenu. Lisica koja "izgleda" kao da je na 80 m, a zapravo je na 140, već je nekoliko centimetara ispod končanice, a lisica nije baš velika meta.

Kaj sad?

Prvo - u mom slučaju - streljana. I to ne "idem ispucat pet metaka da vidim grupu", nego prvi hitac iz hladne cijevi, kao u lovu, pa tek onda grupa. Ako je prvi hitac tamo gdje treba, a grupa normalna - puška je nedužna i krivac drži tipkovnicu 😄

EDIT: Puška je nedužna ... 😀

Ako nije - idemo redom: vijci na montaži, čišćenje cijevi, druga kutija streljiva i opet na papir.

Drugo - trening. Ne treba puno: nekoliko suhih okidanja doma s praznom puškom (ne zaboravite tri puta provjeriti praznu pušku jel stvarno prazna) i jedan metak na streljani svakih par tjedana. Jeftino, brzo i vrati onaj osjećaj koji pauza tiho odnese.

I treće - lisica. Živa je, zdrava i vratit će se na isto mjesto. Sljedeći puta ću prije okidanja, umjesto "pobjeći će", pomisliti "neka pobjegne", smiriti končanicu i propisno odraditi okidanje.
Kako sam i sam napisao - doći će opet.

Dobra kob!