Postupak potrage u noćnom lovu

Pritisak na okidač nije kraj već početak najvažnijeg i najodgovornijeg dijela lova. U tom djeliću sekunde, buka i bljesak prekidaju noćnu tišinu, a lovac preuzima punu odgovornost za živo biće na koje je nanišanio. U dnevnim uvjetima, praćenje reakcije divlje svinje i potraga su izazov, a noću, taj izazov postaje eksponencijalno veći. Tama skriva tragove, otežava orijentaciju i testira našu etiku do krajnjih granica.

S obzirom na glavnu tematiku bloga, ovaj članak će biti zaokret u drugom smjeru i na pitanje "Može li nam tehnologija riješiti sve probleme noćnih potraga?" odgovor će biti jasan - "Ne, ne može".

Svaka čast iznimkama, ali stekao sam dojam da je kultura prosječnog lovca glede krvosljedništva jako niska i posljedično broj krvosljednika sve je manji, a kako ni svi vodiči nisu oduševljeni idejom noćnih potraga - cijela etika noćnog lova dolazi pod popriličan upitnik.

Dakako, nije tako svugdje i znam za društva koji njeguju i cijene krvosljedništvo te na razne načine pomažu vodičima da bi broj kvalitetnih krvosljednika bio što veći, a i sama usluga vodiča i krvosljednika se plaća.
Radi toga imaju dovoljan broj vodiča i krvosljednika, pa mogu imati raspoređena noćna dežurstva i teret noćnih potraga je raspodijeljen na više članova - što direktno vodi do znatno manjeg broja izgubljene divljači.
Svakako tematika koja zaslužuje podulji članak sama po sebi.

Vratimo se sada na naš noćni hitac da vidimo što je mudro napraviti u prvim trenucima i kako si možemo povećati šansu za pronalazak divljači.
Mnogi će sad možda slegnut ramenima i reći "Meni sve ostaje na mjestu", no svatko tko je odstrelio više od dvije divlje svinje dobro zna da takvo nešto ne postoji i da savršeno precizan hitac divlja svinja može odnijeti i preko 100m - a sve pada na mjestu samo u lovačkim pričama.
A o odstrelima u glavu ne bih trošio previše tipkovnicu jer nema više "promašaja" (čitaj: teških ranjavanja) nego kod ciljanja u glavu.

Promatranje reakcije na pucanj

Odmah nakon što ste stisnuli okidač, oduprijte se nagonu da spustite pušku / ustanete / maknete pogled s optike. Najvažnija stvar koju u tom trenutku možete učiniti jest ostati mirni i nastaviti promatrati kroz ciljnik. Tih par sekundi promatranja daju nam neprocjenjive informacije koje će definirati cijeli daljnji tijek potrage.

Što točno promatramo kroz ciljnik odmah nakon hica?

• Reakcija divljači: Je li divljač pala u vatri ? Je li nakon pada mirna ili se trza? Je li poskočila u zrak s karakterističnim udarcem stražnjih nogu (često znak dobrog pogotka u prsa)? Je li se pogrbila i polako udaljila (potencijalni znak pogotka u trbuh)? Je li samo pobjegla kao da se ništa nije dogodilo? Svaka od ovih reakcija je ključan dio slagalice.
• Treba li drugi hitac: Ako je divlja svinja pala na prsa na mjestu ko pokošena i noge su ispod nje, ali je potpuno mirna - brzo prepunite pušku, budno nišanite iza plećke i budite spremni uputiti drugi hitac, ako se divlja svinja počinje pomicat. Divlja svinja koja tako padne nije nužno mrtva, nego je u šoku i za desetak sekundi pa čak i do par minuta će se dići i nikad je više nećete vidjeti. Divlja svinja je u pravilu mrtva kad "odmaše s nogama" - a čak i onda ima slučajeva da je zapravo bio šokiran živčani sustav i divlja svinja se nakon par minuta oporavila, digla i nestala - zbog toga je važno da ste sigurni kamo ste pucali i pogodili.
• Smjer bijega: Zapamtite točan smjer u kojem je divljač pobjegla. Uočite neki orijentir u pozadini – usamljeno stablo, grm, kamen – u smjeru u kojem je nestala. Noću svi smjerovi izgledaju isto, a ovaj detalj će vam kasnije zlata vrijediti.
• Ponašanje ostatka krda: Ako je bilo krdo divljih svinja, promatrajte njihovu reakciju. Njihovo ponašanje vam može dodatno potvrditi da je nešto pogođeno jer će se pogođena životinja često odvojiti od ostatka krda.
• Mjerenje udaljenosti: Noć će vas uvijek prevariti u procjeni udaljenosti. Ako imate daljinomjer na ciljniku ili osmatraču, OBAVEZNO izmjerite udaljenost do mjesta na kojem ste pucali u divljač.
• Zvukovi: Istovremeno pažljivo osluškujte, divljač koja je u bijegu garantirano će proizvodit glasne zvukove prema kojima možete odrediti i smjer bijega i okvirnu daljinu ako je divljač pala.

Nakon što ste upili ove prve informacije, spustite pušku i odmah uzmite ručni termovizijski osmatrač. S njim još jednom detaljno skenirajte mjesto nastrela i smjer bijega. Moguće je da životinja leži svega 20-30 metara dalje, skrivena iza niske vegetacije, a njen toplinski odraz bit će jasno vidljiv na termoviziji.

Također, sve više današnjih noćnih uređaja ima mogućnost automatskog snimanja kod upućivanja hica, a neki imaju mogućnost i pregledavanje snimke na samom uređaju.
To je neprocjenjiv alat i ako ga vaš uređaj ima, obavezno ga uključite jer u slučaju da je divljač krenula u trk nakon hica, trenutno će vam razriješiti najveću "Jesam li promašio ili pogodio" dvojbu.

Disciplina čekanja – najtežih 15-tak minuta

U vama sve vrišti da odmah krenete u potragu. Adrenalin je na vrhuncu. Želite što prije vidjeti rezultat. Oduprite se tom nagonu. Najveća greška koju sada možete napraviti jest prebrzo krenuti prema mjestu nastrela.

Zašto je čekanje toliko važno?

Prvo, iz duboko etičkog razloga. Ako je životinja pogođena, ali ne smrtonosno u prvoj sekundi (npr. pogodak u jetru, jedno plućno krilo i trbuh), ona će se nakon kratkog bijega instinktivno zaustaviti i leći kako bi sačuvala energiju. Ako u tom trenutku čuje vas kako se približavate, adrenalin će joj dati novu snagu i natjerat ćete je u daljnji, dugi i bespotrebni bijeg, često u najgušći dio šume. Time ste šansu za pronalazak sveli na minimum. Ako je ostavite na miru, velika je vjerojatnost da će se smiriti i izdahnuti na tom mjestu.

Osim toga, prilazak ranjenom vepru može biti izuzetno opasno što je samo po sebi dovoljan razlog da ne krenete odmah u potragu.

I na kraju, ako se radilo o krdu, ponekad se ukaže prilika i za drugi hitac jer se zna desit da se svinje izvrte nakon pucnja, ali nigdje ne odu i nakon nekog vremena se primire i ponovo vrate ili izađu u blizini.
Dakako, podrazumijevamo da se na drugi odstrel odlučujete isključivo ako je prvi bio uspješan, odnosno jasno vidite mrtvu divlju svinju.
Ukoliko je ne vidite, nikako ne pucajte drugi puta jer i jedna potraga bit će vam i više nego dovoljna.

Ok, spreman sam čekati, ali koliko?
Ne postoji strogo propisano pravilo, pa ćemo navesti okvirna vremena ovisno o situaciji:

• Očigledan pad u vatri: Divlja svinja je pala, stresla s nogama i više se ne miče. Ipak, pričekajte barem 5-10 minuta. Umirite se, spremite opremu i tek onda krenite.
• Dobar pogodak, kratki bijeg: Vidjeli ste jasnu reakciju na pogodak i divlja svinja je pobjegla 50-100 metara. Ne žurite pričekajte minimalno 15 minuta, zapalite cigaretu, iskoristite to vrijeme da u glavi rekonstruirate pucanj i zabilježite si sve detalje.
• Loš ili sumnjiv pogodak: Niste sigurni gdje ste pogodili ili je reakcija bila nejasna. Čekajte barem 15 minuta, a po mogućnosti i dulje. Kod lošeg pogotka, želite da se divljač što prije primiri i da ne ode predaleko, što će olakšati posao krvosljedniku, pa ne škodi pričekati i pola sata prije nego idete na mjesto nastrela.

Metodologija potrage

Nakon što je prošlo preporučeno vrijeme, krećemo s prvim koracima potrage.

Označavanje ključnih točaka
Prije nego što se pomaknete, označite svoju poziciju pucanja što možete učiniti tako da ostavite štap, ruksak ili uključite rezervnu svjetiljku ako je imate što će vam omogućiti da se lakše orjentirate u mraku i da možete mjeriti udaljenost prema početnoj poziciji da bi lakše pronašli mjesto nastrela.

Ako imate u blizini kolegu, pričekajte prvo njega da stigne, pa može on ostati na početnoj poziciji i dodatno vas navigirati prema mjestu nastrela.

Pregled mjesta nastrela
Ovo je vaša "nulta točka". Dođite do mjesta gdje je divljač pogođena i detaljno ga pregledajte.

• Vizualni pregled: Koristite jaku svjetiljku. Tražite krv, dlaku, komadiće kosti. Boja krvi vam može dati informaciju (svijetla, pjenasta krv upućuje na pluća, tamna na jetru ili mišić).
• Termalni pregled: Ovdje termovizija može biti od pomoći pa svakako detaljno pregledajte okolinu. Moguće je primjetiti krv koja će neko vrijeme biti toplija od okoline, dovoljno da je termalni uređaj razazna. Ako imate sreće, možda primjetite i toplinski otisak same divljači par desetaka metara dalje.

Pronašli ste divljač? Čestitam 😄.

Ukoliko niste, daljnji koraci ovise prvenstveno o tome koje informacije ste skupili nakon hica.

Imate li snimku ili ste sigurni u dobar pogodak i upamtili ste smjer u kojem je otišla divljač, krenite u tom smjeru s jakom svjetljikom i pažljivo pretražujte teren. Kod dobrog pogotka (kroz pluća), naći ćete svjetlu, pjenušavu krv koje će biti sve više - vaša divljač nije daleko i pronaći ćete je po krvnom tragu.
Ovdje je također kolega od velike pomoći da može ostajati kod zadnje pronađene krvi s obzirom da će ranjena divljač mijenjati smjer, a u mraku nije uvijek lako pratiti ni jasan krvni trag pa kad ne možete pronaći sljedeći trag, vratite se natrag do zadnje pozicije i pokušajte u drugom smjeru.
Bez označenih pozicija izuzetno se lako pogubiti u mraku i izgubiti trag što može značajno produljiti potragu.

Ukoliko pak snimak pokazuje loš pogodak (želudac, but, noga) ili ste na mjestu nastrela pronašli tamnu krv, komadiće kostiju ili mesa - zovite krvosljednika.

Scenarij bez traga i poziv u pomoć

Ovo je svakako najgori i najfrustrirajući scenarij.
Nemate snimku, niste u potpunosti sigurni jeste li pogodili ili ne i niste upamtili smjer kamo je otišla divljač, a na mjestu nastrela nema ničega niti termovizija otkriva bilo što u bližoj okolici.

Ne odustajte. Vaša etička dužnost nije prestala.
To što niste našli nikakav trag pogotka, ne znači da ste promašili. Divlja svinja nije mala meta i ako ste pucali na udaljenostima 50-100m vrlo je izgledno da ste negdje pogodili.
Prema podacima od kolega iz Slovenije, krvosljednici pronađu čak 30% "promašaja" (pucanj proglašen promašajem, bez ikakvih tragova na mjestu nastrela).
Dakle, svaki treći "promašaj" je ustvari smrtni pogodak koji su krvosljednici uspjeli pronaći, a tko zna koliko je u preostale 2/3 još bilo lakših ranjavanja.

U ovoj situaciji najbolje je odmah zvati krvosljednika, ukoliko imate tu mogućnost. Samostalnom pretragom, samo ćete "zagaditi" trag i otežat posao krvosljedniku.

Najgora opcija je kad se nađete u ovakvoj situaciji, a nemate mogućnost zvati krvosljednika.
Najbolje što u tom slučaju možete napraviti je jasno označiti mjesto nastrela i vratiti se odmah nakon izlaska sunca s nekoliko kolega.
Po dnevnom svjetlu lakše ćete se orjentirati i uočiti bilo kakve tragove - od mjesta nastrela, kružno pretražujte teren.

Ukoliko pronađete trag, obavezno ga označite kako bi se mogli vratiti i pretraživati u drugom smjeru ako više ne možete naći trag u smjeru u kojem ste krenuli.

Vrlo ružna situacija koju nitko ne želi i radi koje noćni lov na divlju svinju ne bi trebao ni postojati bez dežurstva krvosljednika.

Odgovornost do samog kraja

Noćni lov nas je obogatio nevjerojatnim mogućnostima, ali i opteretio jednakom mjerom odgovornosti. Tehnologija nam može pomoći da vidimo u tami, ali ne može zamijeniti strpljenje, metodologiju i duboko ukorijenjenu lovačku etiku. Svaka divljač zaslužuje poštovanje, a to poštovanje se najviše iskazuje upravo u onome što radimo nakon pucnja.

Uspješan lov ne završava zvukom pogotka, već pronalaskom i osiguravanjem divljači. Tek tada je krug zatvoren, a naša misija kao etičkih lovaca ispunjena.

Dobra kob.