Odstrel na 300m - 4. dio: Prvi odstrel

Ako niste, prije čitanja ovog članka pročitajte prethodne članke u seriji "Odstrel na 300m":

Odstrel na 300m - Uvod
Odstrel na 300m - 1. dio: Oružje i oprema
Odstrel na 300m - 2.dio: Balistika
Odstrel na 300m - 3. dio: Trening

Uvod

U redu, odlučili smo da želimo loviti na većim daljinama, nabavili smo potrebnu opremu, potrudili smo se naučiti balistiku u dovoljnoj mjeri da razumijemo što se događa sa zrnom u letu i ispucali smo nekoliko stotina metaka na streljani od čega barem stotinjak na 300m s tronošca kako planiramo i loviti.

Forma nam je dobra, disanje smo savladali, okidanje nam je konzistentno dobro, svjesni smo vjetra i metu od 10cm u prosjeku pogađamo 8/10 puta.

U međuvremenu smo skupili dosta odstrela u lovištu na manjim daljinama i kao rezultat treninga, vidno smo povećali efikasnost i značajno smanjili ranjavanja i potrage.

Trening i oprema u koju imamo povjerenja izgradili su dovoljno sigurnosti da se odvažimo na prvi odstrel na većim daljinama.

Strpljenje

Za prvi odstrel na većoj daljini jako je važno minimizirati sve faktore na koje imamo utjecaj a koji bi mogli dovesti do promašaja jer nakon višemjesečnog, ne baš jeftinog treninga važno je odraditi sve "po PS-u" i "nagraditi" sav taj trud i troškove pogotkom umjesto promašajem riskirati narušavanje sigurnosti.

Za to je, dakako, ključno strpljenje. Nećemo na 300m pucati prvu lisicu koju vidimo jer možda nam lokacija nije dobra ili je lisica u stalnom pokretu i ne staje ili je možda vjetar taman bočan i previše jak za siguran hitac ili je lagana sumaglica i daljinomjer ne može izmjeriti udaljenost ... nije nam ovo prvi odstrel, imamo već više desetaka odstreljenih predatora, znamo kako se to odrađuje - stoga - pričekajmo bolju priliku koja će prije ili kasnije doći, a ovu ćemo loviti kao i do sad - vabljenjem i prilaskom.

Više puta sam vidio kako lisica obiđe teren i onda se smjesti na nekom mjestu gdje sjedi i promatra i gotovo uvijek je na miru i više desetaka minuta.
Dok se takva situacija poklopi s dobrim uvjetima - to je prilika koju čekamo.

Priprema

Sada imamo drukčiju situaciju ... ovaj puta ne trebamo pobijediti lisicu - ona je predaleko da nas primijeti - trebamo "pobijediti" samog sebe jer to što je lisica daleko, adrenalinski "napad" se nimalo ne smanjuje - čak naprotiv, još je jači jer radimo nešto što do sad nismo pokušali i adrenalin uvijek najviše nalijeće kad prst kreće prema okidaču.

Stoga, prvo što trebamo učiniti je ... zaustaviti se i odvrtjeti korake treninga, pa krećemo s formom - namještamo štap, stavljamo pušku, zauzimamo stabilni položaj i izmjerimo udaljenost.
Imamo vremena, ako lisica sjedi, neće pobjeći istog trena, a ako i pobjegne - ništa nas ne košta pričekati sljedeću priliku.

Najvažnije je izbiti iz glave svaku misao na temu "joj, pobjeći će, moram ... ". Ne morate ništa. Neka pobjegne. Doći će opet.

Odstrel

Lisica je u končanici, daljinomjer pokazuje 307, dovoljno ste mirni da končanica ne izlazi iz lisice, a adrenalin koliko je moguće kontrolirate disanjem koje ste izvježbali na stotinama hitaca na treningu.

To je to. Primičete prst na okidač, duboki udah i na 2/3 izdaha zaustavljate disanje, te mirno i jednolično pojačave pritisak na okidaču maksimalno se fokusirajući da končanica "titra" oko zamišljene točke na prsima lisice.

Trenutak prije opaljenja, lisica se počne dizat ... o ne, pobjeći će ...

ODUSTANITE i istog trena maknite prst s okidača. Ovo je trenutak dok se događa najviše promašaja i na malim udaljenostima, a kamoli na većim - trenutak kad pomislite "joj, moram okinuti SAD, pobjeći će" ... i onda povučete okidač, zavučete pušku i promašite - ili ono najgore - ranite divljač.

Odustanite. Neka pobjegne. Doći će opet.

Ovaj puta, nije pobjegla, niti je otišla, samo se okrenula i ponovno smjestila. Da smo pucali, vrlo vjerojatno bi promašili i gotovo sigurno bi pobjegla, a možda bi je i ranili i ostali bi s gorčinom samo zato jer nismo odustali kad smo imali priliku.

Namještamo se i opet ponavljamo isti proces koji ruke i pluća sada rade već automatski bez da moramo i razmišljati o tome.
Zadržali smo disanje, ravnomjerno povećavamo silu na okidaču i fokusiramo se na končanicu.

Puška je opalila i toliko smo bili fokusirani da nismo ni trepnuli na pucanj i u optici smo vidjeli pogodak za vrijeme trzaja.
Puška se smiruje i sada vidimo lisicu kako nepomično leži na mjestu.

Čestitam. To je ispravni put za lov na većim daljinama.

Dobra kob.