Odstrel na 300m - 3. dio: Trening

U prethodnim člancima obradili smo uvodni dio, dotakli se oružja i opreme i prošli kroz balistiku. Ako niste, pročitajte prije prethodne članke:

Odstrel na 300m - Uvod
Odstrel na 300m - 1. dio: Oružje i oprema
Odstrel na 300m - 2.dio: Balistika

Iako bez adekvatne opreme i oružja nema odstrela na većim daljinama, a balistika je znanje bez kojeg naš hitac ostaje prepušten sreći što nije ni lovački ni etički - u ovom članku pozabavit ćemo se možda najvažnijim dijelom ove avanture - treningom.

Svrha treninga

Ni najpreciznija puška na svijetu neće nam puno pomoći, ako mi kao strijelac nismo u stanju korektno odraditi i poslati siguran hitac, a ta sigurnost postiže se ponavljanjem istih radnji toliko puta da ih možemo dalje raditi podsvjesno, bez razmišljanja, bez obzira u kakvim okolnostima se nalazimo.
Trening je u osnovi izgradnja mišićne memorije koja onda nastupa kad proradi adrenalin ili je situacija takva da ne stignemo više razmišljati o svakom pojedinom korakom već ih odrađujemo automatski kako smo ih naučili u bezbroj ponavljanja prije toga.

Dakako, jednako je važno da ponavljamo i vježbamo ispravne stvari jer ćemo u suprotnom stvoriti loše navike kojih se jako teško riješiti.

Piramida treninga

Sigurnom i preciznom hicu uvijek je dobro pristupiti istim redosljedom, kao da gradimo kuću od temelja prema krovu.
Piramidu preciznog hica možemo podijeliti na: formu, disanje i okidanje

Forma

Pod formom se smatra način na koji držimo pušku koji će se, dakako, razlikovati ovisno o stavu, no bez obzira na stav, nikada nemojte pušku držati grčevito jer time možete samo izazvati trzaje kod okidanja i povlačenje puške u stranu što će razultirati sigurnim promašajem.

Ne samo da ne možemo našim rukama zadržati ili smiriti trzaj - nego niti ne smijemo to učiniti čak i kada bi mogli.
Puška je najpreciznija kada se slobodno kreće u suprotnom smjeru od zrna i bilo kakve sile koje remete to kretanje mogu izazvati promašaje. Osim toga, važno je da prednji dio puške nije na nekakvom tvrdom naslonu poput drveta jer će to izazvati jako odskakanje puške i moguće prebačaje na meti.

Stoga, uvijek se trebamo truditi da pušku ne stiskamo grčevito ni na jednom mjestu.
Ako je puška na stalku ili na štapu, dovoljno je u rukohvatu samo blago pritiskati direktno u smjeru ramena, toliko da se puška lagano upre u rame - čim imate puni kontakt kundaka i ramena, rame će odradit ostalo - važno je samo da kundak nije odvojen od ramena ili da ga tek jedva dira - to će izazvati neugodan udarac, no svakako nije potrebno grčevito stiskati pušku u rame, već samo toliko da kundak jasno osjećate u ramenu.

Prednjom rukom UOPĆE ne trebate držati pušku, no radi stabilnosti na štapu, negdje ju je potrebno staviti. Ako vam odgovara da držite potkundak, pazite da ne vučete potkundak prema dolje, odnosno da se ne objesite na pušku jer lako možete izazvati podbačaj na meti.
Čak je bolje da lijevu ruku samo lagano stavite na prednji naslon, time nećete imati nagon da vučete pušku prema dolje kao dok je držite za potkundak.
Osobno mi se jako dobro pokazao stav gdje lijeva ruka ide na kundak ispred lica i samo blago se pustim okomito na pušku - to mi daje jako dobru stabilnost, a bez ikakvih jačih sila na pušku.

Isprobajte različite položaje nogu koji vam daje najveću stabilnost končanice na meti.

Ukoliko ste u sjedećem ili ležećem položaju i imate opciju da puška samostalno stoji na prednjem i zadnjem naslonu (recimo vrećama s pijeskom), onda samo minimalno privucite pušku desnom rukom u rukohvatu da jasno osjetite kundak u ramenu, ali bez ikakvog pritiskanja. Ovaj stav bit će nam jako važan kod upucavaja puške i provjere preciznosti.

Šaka kojom držimo rukohvat mora biti u što prirodnijem položaju i što opuštenija. Ako vam je šaka zakrenuta, mijenjajte položaj tako dugo dok šaka ne dođe u prirodan, koliko je god moguće opušteni položaj.

U svakom slučaju, trebamo si naći položaj koji nam odgovara i u kojem imamo najbolju stabilnost - i onda se držati tog položaja svaki puta i pristupati pušci uvijek na isti način kako bi vam položaj "sjeo" u mišićnu memoriju i podsvijest.

Disanje

Disanje je vrlo važno jer ispravnim disanjem postižemo nekoliko važnih stvari.
Kad se smjestimo na pušku, krećemo s dubokim, sporim disanjem. Ne sad dubokim i sporim ko dok vam doktorica kaže da duboko i sporo dišete :-) već samo malo produljimo i usporimo normalno disanje.
To će nam kreirati ritam i omogućiti nam da se smirimo što je posebno bitno u lovu pod adrenalinom ili ako ste trčali 300m da stignete lisicu ... duboki usporeni udisaji i izdisaji smirit će puls, naše misli i pojačati nam fokus i zapravo radimo pripremu za sami hitac jer će mozak dobiti više kisika i imat ćemo dulju "pauzu" bez disanja kad je vrijeme za hitac.

Kada dođe trenutak za hitac, napravimo jedan jači udah (može sad ko kod doktorice :-)) i odmah počnemo izdisat i tek kada izdahnemo otprilike malo više pola ukupnog zraka - tu zadržimo dah.
Dakle - na zadržavamo dah kad su nam puna pluća jer se tada tijelo nalazi u napetom stanju i držanje zraka u tom stanju će vam stvorit više problema nego koristi, a ionako ne pokušavamo srušiti rekord u držanju daha, nego trebamo zadržati dah desetak sekundi da bi uputili hitac.
Također, nećemo ni izdahnuti do kraja jer ćemo u tom slučaju prebrzo ostati bez zraka.

Dakle, idealno je izdahnut malo više od pola zraka, zaustaviti disanje - i tu imamo prozor od 10-20 sekundi za uputiti hitac.
Ukoliko nismo dobili priliku za uputiti hitac, udahnemo nekoliko puta, opet duboki udah, izdah preko pola i ulazimo u drugu priliku za hitac.
Nemojte odmah nakon izdisaja pokušati opet zadržati dah, napravite nekoliko punih izmjena plućima jer u suprotnom će vam se jako brzo dići puls i imat ćete skroz drugi problem.

Disanje vježbajte u svakoj prilici, doma "na suho", na streljani, kod svakog treninga. Jedino tako će vam ispravno disanje postati "prirodno" u lovištu i bez razmišljanja ćete odraditi ispravni ciklus disanja i imati maksimalno dugi i miran period za uputiti hitac.

Okidanje

Povlačenje okidača je trenutak u kojem se događa valjda 98% svih promašaja i apsolutno je ključno savladati ispravno okidanje ako uopće želimo i sanjati nekakve precizne pogotke.

Zbog toga je važno izgraditi i dobru formu i naučiti dobro disanje jer nas to uvodi i priprema za ključni trenutak - povlačenje okidača.

Jedna od najčeščih pogrešaka na okidaču je brzo povlačenje okidača koje može nastati kao pritisak koji si sami stvorite u glavi na način da morate opaliti SAD ili pak može nastati kao grč zbog podsvjesnog straha od pucnja i trzaja čemu često slijedi i zatvaranje očiju
Naglo povlačenje okidača garantira promašaj i ako naglo povlačite okidač i imate pogotke, onda znajte da imate puno sreće u životu i povremeno uplatite neku igru na sreću ...

Drugi problem je naprosto pogrešno povlačenje okidača u stranu što će rezultirati manjim pogreškama od naglog povlačenja, ali će odvlačit pogotke više ili manje u stranu.

Srećom, svi ovi problemi mogu se lako riješiti treningom kako bi došli do idealnog povlačenja:

Ključno je da se fokusirate na okidanje, da okidač povlačite polako i da jednomjerno povećavate silu pritiska. Nemojte početi povlačiti lagano i onda naglo povećati pritisak - ne - pritisak povećavate jednomjerno i konstantno do opaljenja puške.
Zaboravite na trzaj, vaš fokus je isključivo na povlačenju okidača držeći končanicu unutar što je moguće manjeg prostora na meti.

Okidač povlačite sredinom jagodice kažiprsta, ne vrhom prsta, niti sredinom prsta jer ćete time odvući pogodak u stranu.

Suhi trening

Jako puno svih elemenata preciznog hica može se izgraditi bez da opalite ijedan metak tzv. suhim treningom, odnosno okidanjem na prazno.

Nadam se da ne treba spominjati, ali ipak ću spomenut:

Vježbajte u položaju u kojem ćete i loviti - ako je to sa štapa, izađite u dvorište ili se namjestite u stanu na način da ne ugrožavate nikoga (pod time mislim da je cijev uvijek okrenuta u sigurnom smjeru, a ne da vas prolaznici vide na balkonu i pozovu policiju).

Idealno je da imate neku metu u daljini - stoga, ako ste u gradu, preporučam da ovu vježbu ipak radite u lovištu za psihički mir svih prisutnih.

Odaberite metu - nešto malo, poput kamena da možete lako vidjeti ako se končanica makne iz mete, zauzmite položaj, svoju formu koja vam najviše odgovara, krenite s disanjem, uđite u prozor za hitac i polako povlačite okidač cijelo vrijeme se fokusirajući na malu metu koju ste odabrali i kad puška klikne, pratite da li se končanica pomakla s mete.
Ako se končanica pomakla, dodatno se fokusirajte na okidanje, povlačite još sporije, s još manje sile.

Ponovljajte kad god stignete, što više, to bolje. Izgradit ćete odlične temelje za streljanu i kasnije za lovište, a ne košta vas ništa osim malo vremena.

Zračna puška i mali kalibar

Ako ste u mogućnosti, vježba na zračnoj pušci i MK je odličan, a ne previše skup način da na streljani "čeličate" svoju formu, disanje i okidanje, a vidjet ćete rezultate i na meti.

Pretpostavka je da imate preciznu zračnu pušku ili MK jer u suprotnom vježba nema smisla s obzirom da s nepreciznim oružjem nikad nećete biti sigurni radite li grešku vi ili je puška naprosto neprecizna.

Postupak je isti, samo ovaj puta u sigurnim uvjetima na streljani ili u lovištu, a s MK ćete se polako navikavati i na pucanj kao sastavni dio okidanja.

Trening s vatrenim oružjem

Iako su suhi trening i trening sa zračnom puškom i MK od velike pomoći, prije ili kasnije moramo uključiti redovne vježbe s vatrenim oružjem s kojim ćemo i loviti.

Brušenje piramide

Najbolji način za brušenje svih dijelova piramide, a posebno okidanja je na streljani kada je puška na dva oslonca jer se time minimiziraju faktori nestabilnosti koji bi utjecali na pogotke.

Ovaj trening radimo na 100m (to je udaljenost gdje se već dobro vide sve naše greške), sjedeći ili ležeći položaj, puška samostalno stoji na dva oslonca.
Lagano primaknemo pušku do ramena, krećemo s disanjem , dolazimo u prozor okidanja i polako povlačimo okidač dok puška ne okine.

Ovdje se javljaju dva faktora koji ljudima znaju radit probleme - pucanj i trzaj.
Pucanj se na streljani (pa i u lovištu) rješava slušalicama, a za trzaj ću vam reći što sam rekao jednom mladom lovcu:

Gle, puška će prasnut i udarit će te - prihvati to odmah unaprijed i bit će ti lakše. Udarit ćete, ali neće te slomit, nisi od stakla i to je udar koji možeš podnijet bez ikakvih problema - stoga, nema razloga da uopće brineš o udarcu jer znaš da je neminovan i da ti od njega neće ništa biti.
Mladi lovac je svojih prvih pet metaka iz pomalo oštrog .30-06 smjestio unutar 3 cm ... na moj veliki ponos :-)

Dakle, puška će vas udarit, ali neće vas slomit - stoga, prestanite uopće brinuti i razmišljati o tome - fokusirajte se na metu. Fokusirajte se na centar centra koji gađate. Fokusirajte se na najmanju moguću točku koju možete razlučiti kroz optiku koju imate. Što se na manju točku fokusirate, to će vam pogotci biti bolji jer ćete izbaciti iz glave hrpu gluposti poput brige o udarcu i gledajući u tu malu točkicu, razmišljate jedino o formi, disanju i povlačenju okidača.

U ovu svrhu nabavite najjeftinije metke koje vaša puška dobro drži. Ne mora to biti kao najprecizniji metak s kojim ćete loviti, ali neka bude ispod 2 cm na 100m tako da kad pogodite izvan toga, znate da je problem vaša tehnika, a ne metak.

Kada možete ponoviti nekoliko serija sa svim pogotcima unutar tih 2 cm, preselite se na tronožac (ili improvizirajte stav u kojem ćete stvarno i loviti).

Na tronošcu je druga forma, pa opet krenite ispočetka - forma, disanje, okidanje.
Nije na odmet prije svake serije napraviti nekoliko okidanja "na suho" prateći končanicu na meti i onda opaliti seriju.

Povaćanje udaljenosti

Treningom na 100m s naslona, osim što ćete naučiti precizno pucati, upoznat ćete se sa svojim oružjem i počet ćete mu vjerovati. Zvuči možda malo čudno, ali doista je tako - dobra puška s puno vježbe postaje puška kojoj vjerujete jer kako više vježbate tako lakše stavite metak na meti točno tamo kamo želite i kad se to ponavlja, počinjete stvarati povjerenje u tu pušku.

To je trenutak da krenete vježbati na veće udaljenosti. S obzirom da su streljane s većim udaljenostima jako rijetke, najbolja opcija vam je lovište, ukoliko imate adekvatnu lokaciju i dobar odnos s lovnikom :-)

Hauba od auta vam može poslužiti za stabilan naslon jer u početku je uvijek dobro na većim udaljenostima pucat s puškom stabilnom na dva naslona.
To je posebno važno kada dođete do 300m i želite provjeriti točnost balističkog kalkulatora - to ne možete sa štapa jer nećete nikad imati toliku mirnoću na štapu.

No, kad jednom imate eventualnu korekciju kalkulatora i znate TOČNO kako puška nosi na 300m - možete daljnji trening odrađivati sa štapa (ili na način kako ćete već stvarno i loviti).

Tu su od velike pomoći prijenosni gongovi veličine 10-12 cm jer sada nije cilj bušiti rupe, već pogoditi metu veličine kakvu želimo pogoditi i u lovu.
Primjer jednog takvog gonga naveo sam u članku Odstrel na 300m - 1. dio: Oprema i oružje, a koji je meni napravio Hrvoje Sambolec.

Zaključak

Pucanje na divljač na veće udaljenosti bez adekvatnog treninga niti je lovački niti etički i stoga je adekvatan trening od ključne važnosti za postizanje sigurnosti i preciznosti na većim udaljenostima.

Nemojte biti lijeni odraditi suhi trening, niti nemojte biti škrti ostaviti na streljani par stotina hitaca prije nego uopće uperite optiku prema divljači.

Izgradite dobru formu, izvježbate disanje i izbrusite povlačenje okidača do savršenstva, tako da kada vas u lovištu oblije adrenalin i puls je debelo u zoni infarkta, uputite siguran i precizan hitac.

Dobra kob!

P.S. Kad se izvučem iz gripe, doradit ću članak fotografijama ispravnog i pogrešnog držanja oružja i okidača