Odstrel na 300m

Uvod

Izjave poput "s termalom pucam bez problema na 300m jer ima balistički kalkulator" ili "pucao bih na 300m, koliko trebam dići" čujem češće nego bi volio priznati jer moram dovodit u pitanje svoju naivnost i zapitati se - zar bi ljudi stvarno pucali na 300m bez opsežne pripreme i dobrog razumijevanja procesa od početka povlačenja okidača do udarca zrna u metu (ili, vjerojatnije, pokraj nje).

S obzirom da treba pokriti nekoliko tema, složit ću seriju kraćih članaka, umjesto jednog dugačkog.
Članci će ujedno opisati moj "put" i način pripreme koji je samo jedan od mnogih, ali može poslužiti kao "početna točka" nekome tko je tek počeo razmišljati u tom smjeru.

Serijal "Odstrel na 300m" bit će podijeljen na sljedeće teme:
- Odstrel na 300m - Uvod (ovaj članak)
- Odstrel na 300m - 1. dio: Oružje i oprema
- Odstrel na 300m - 2. dio: Balistika
- Odstrel na 300m - 3. dio: Trening
- Odstrel na 300m - 4. dio: Prvi odstrel
- Odstrel na 300m - Zaključak

Zakonitost

Na samom početku želio bih jasno naglasiti da su maksimalne daljine na kojima se može izvršiti odstrjel propisane zakonom:

Dakle, na 300m legalno možemo pucati na muflona, divokozu, grabežljivce i metu.
No, ispravan redosljed zapravo je potpuno obrnuti i to nakon što sami sebi odgovorimo na puno važnije pitanje - trebamo li odstreljivat divljač na 300m?

Odstreli na većim daljinama - vještina ili varanje?

Postoje mnoge situacije gdje odstrel na većim daljinama uopće nije niti opcija zbog konfiguracije terena (šumski, brdoviti predjeli), pa tu ni nema smisla raspravljati o takvoj mogućnosti.

Također, postoje situacije gdje je praktički nemoguće prići bez da vas divljač detektira ili bi prilazak trajao predugo, poput lova muflona koji se nalazi na susjednom brdu i tu je odstrel na većim daljinama jedina opcija.

Sve između ta dva ekstrema je cijelo more moralnih i etičkih konflikata gdje jedna strana zagovara tradicionalan lov i vještinu prilaska, dok druga strana nema ništa protiv korištenja modernih dodataka za vršenje odstrela na većoj daljini u okvirima zakona.

U svakom slučaju, potrebna je poprilična vještina, ali i oprema da bi odstrel na 300m bio ciljani odstrel, a ne puka slučajnost.
Ne bih rekao ni da je ta vještina striktno streljačka s obzirom da odstrel nikad nije streljana i uvijek uključuje gomilu lovačkih aspekata koji su praktički identični sve do točke odluke - hoćemo li prići ili ćemo se odlučiti na odstrel na daljinu, odnosno, hoćemo li "brusiti" vještina prilaska ili vještina upućivanja preciznog hica na veću udaljenost.

Što je potrebno za precizan hitac na 300m?

Prvo moramo definirati što je zapravo "precizan" hitac jer nekome tko se natječe na 300m i nekome tko lovi divljač, to će biti vrlo različite definicije.
Držat ćemo se lovačkih okvira gdje možemo reći da je precizan hitac onaj koji pogađa vitalnu zonu divljači s minimiziranim faktorom sreće i ta definicija vrijedi bez obzira na udaljenost.

Sigurno ste više puta čuli priču koja je išla nekako ovako:
- Uh, kak sam pogodil muflona na 300m, pal je ko pokošen.
Kam si ga pogodil?
- U vrat.
A kam si ciljal?
- Pa u vrat, kam drugam.
Koliko klikova?
- Pa jedan, na okidač.

Na takvu priču obično uzvraćam čestitkom "Čestitam, promašio si muflona u vrat" na što u najmanju ruku dobivam poglede čuđenja s obzirom da je muflon evidentno pogođen :-)

Da, pogoden je, ali faktor sreće u tom hicu je bio toliko visok da uopće ne možemo ni krenuti raspravljati o preciznom hicu.
Čak i s vrlo brzim zrnima i "nulom" na 180m, pad zrna na toj udaljenosti će biti 15cm. S normalnim kalibrima biti će oko 30cm.
Dakle, ako ste na 300m ciljali muflona u vrat bez da ste odvrtili klikove na optici i pogodili u vrat, zapravo ste promašili i pogodak u vrat čista je slučajnost.

Kako od puke sreće doći do sigurnog, preciznog pogotka?
U sljedećem članku obradit ćemo potrebnu opremu i oružje.