Noćni lov u dvoje: Vodič za preživljavanje lovačkog partnera

U analima noćnog lova postoje priče koje se prepričavaju uz pucketanje vatre ili za šankom lovačkog doma. Neke su o kapitalnim veprovima, druge o nevjerojatnim pogocima, a neke su, poput ove, legende o partnerstvu. Priča je ovo o dva nerazdvojna noćna druga koja ćemo, za potrebe ove lovačke basne, prozvati Bolek i Lolek.

Bolek, stariji, iskusniji, visok i naočit. Lolek, mlađi, znatiželjan, blago zaokružen i, kako bi sam priznao, povremeno prostorno izazvan (neshvatljiva osobina Boleku koji se izvrno snalazi u prostoru). Mnoge su noći njih dvojica već proveli zajedno pa ni ova nije trebala biti ništa drukčija. Počela je, kao i obično, Bolekovim pozivom "idemo van?". Kod Boleka to rijetko zvuči kao pitanje, više kao naredba, pa Lolek nema izbora i počinje se ubrzano spremati.

Noć je krenula standardno: lagana šetnja poljskim putem s Bolekovim odvažnim i daleko predugim korakom. Lolek, kao i uvijek, ulaže nadljudske snage da istovremeno prati taj marš i ne stvara zvučne efekte krda slonova, što često graniči s nemogućim, ali nikad nije odustao, pa tako bome neće ni sada. 

Manje krdo srneće divljači s lijeve strane, trka zečeva ispred i iza, drugo krdo srna s desne, treće u daljini ... U zraku se osjećao neizrečen ponos, rezultat sada već višegodišnjeg napora uklanjanja predatora iz lovišta.
Korak, kao da je odjednom postao lakši, ali istovremeno i odlučniji - predatorima se loše piše. 

Bolek, naravno, primjećuje da mu je prazna baterija na osmatraču – navika koja se kod tako iskusnog lovca javlja s neobjašnjivom redovitošću. Lolek mu, osjećajući se barem na trenutak korisnim, predaje svoj, uvijek napunjen, osmatrač s rezervnom, uvijek napunjenom baterijom.

Nakon desetak minuta marša, Bolek tiho objavi plan: "Idemo do Smetlišta malo vabit." Loleku nikad nije bilo jasno zašto se parcela guste šikare zove "Smetlište", ali znao je da je predatori obožavaju kao zaklon. Približavajući se, Bolek smanji korak na veliko olakšanje Loleka, koji više nije bio siguran jesu li zvijezde koje vidi one nebeske ili one od nedostatka daha i negdje u tom trenutku, stopedesti put odluči da mora skinut višak kila. 

Bolekov šapat "lisica" prekida Lolekovu unutarnju borbu s kondicijom i životnim odlukama. Noćas je njegov red za upućivanje preciznog hica. Srce ubrzava, stalak se postavlja, termal se pali... i Lolek taman vidi elegantnu siluetu kako nestaje u Smetlištu. Nije ih primijetila, samo je otišla svojim poslom. Bolek, majstor taktike, odmah kuje novi plan: "Idemo s druge strane, pa prema prugi, negdje mora izaći."

Lisica ne izlazi, a naši junaci se penju na željezničku prugu, uvjereni u taktičku genijalnost te odluke. Povišen položaj, termalni pogled puca kilometrima... osjećaju se kao vladari noći. Problem je što se lisica ne slaže s njihovom novostečenom vladavinom i uspješno se skriva. Nema druge, Bolek predlaže da po prugi zaobiđu Smetlište.

Lolek primjećuje da je večeras neobično mračno. Vidi samo obris Boleka dva metra ispred sebe. U jednom trenutku, neki zvuk mu skrene pažnju, okrene glavu i kad pogleda natrag – Boleka nema. Ispario je. Pojeo ga mrak. Lolek uopće ne shvaća što se upravo dogodilo i iz grla mu prvo tiho, pa sve glasnije izlazi šapat: "Bolek? Gdje si? Bolek?!? Boooleeeek?!?!?". Stavlja čeonu lampu na glavu, ne usuđujući se pomaknuti.

Tada začuje najčudnije stenjanje koje je ikad čuo. Usmjeri lampu desno od pruge i ugleda prizor za pamćenje: Bolek leži u dva metra dubokom jarku, ali s pobjedonosno podignutom rukom u kojoj i dalje čvrsto drži Lolekov osmatrač!

"Jesi dobro?!" zabrinuto pita Lolek. Bolek, dolazeći k sebi, odgovara: "Dobro sam, valjda. Mislim."

Bolek, koji je samo trenutak prije napravio korak za koji mu ni na kraju pameti nije bilo da bi mogao biti problematičan, propavši u mrak sada potpuno zbunjen gleda u zvijezde na nebu bez ikakvog saznanja gdje se nalazi i što se upravo dogodilo.
Čuje dozivanje kolege, još uvijek nesvjestan da čvrsto i uspravno drži Lolekov osmatrač u ruci i jedino što mu pada na pamet je isprobavanje funkcionalnosti ruku i nogu s obzirom da na pitanje "Pa gdje si", nema adekvatan odgovor koji ne bi spominjao intimne organe bliže rodbine.

Lolek sada shvaća. Na tom dijelu je bio mostić za propust vode. Toliko je bilo mračno da je Bolek, želeći sići s pruge, bezbrižno zakoračio u prazan prostor. Zabrinutost se polako pretvara u komediju dok Lolek pomaže prašnjavom Boleku da se izvuče. A onda, trenutak jeze. Lolekova lampa osvijetli metalnu šipku zabitu u zemlju, svega desetak centimetara od mjesta gdje je bila Bolekova glava. Bolek i Lolek razmijene tu jezu pogledom i brzo je otresu skupa s prašinom.

U povratku, sada razumnim korakom, nije bilo kraja prepričavanju i zadirkivanju i nije im bilo ni na kraju pameti da večer za njih tek počinje.
Da ih je netko u tom trenutku pitao "gdje je lisica", vjerojatno bi obojica u glas odgovorili "kakva lisica?!" s obzirom da je za njih lov bio završen Bolekovim nestankom u mrak, no iz Smetlišta ih prekine najčudnije i najpaničnije "vrištanje" koje su ikad čuli, zvuk životinje, ali potpuno nespojiv s ičim poznatim nakon čega je slijedilo komešanje i lomljenje granja koje se brzo približivalo našim noćnim herojima.

Bolek podiže osmatrač, a Lolek ubrazno postavlja pušku - cijelo komešanje i krika sada je na dvadesetak metara ispred njih. Na trenutak obojica zapaze termalni otisak u šikari, ali još uvijek nemaju blagog pojma što se događa ispred njih.
U jednom trenutku, iz šikare izleti srnjak i pada na zemlju dvadesetak metara ispred njih, a samo nekoliko sekundi kasnije Bolek odriješitim šapatom izgovara "lisica".
I Bolek i Lolek u trenu su zaboravili na Bolekovu "otmicu" i svu pažnju preuzela im je najneobičnija situacija koju su ikad doživjeli.
Lisica gotovo u trenu primjećuje Boleka i Loleka, no Lolek je već bio spreman i prije nego se lisica stigla okrenut, upućuje precizan hitac i lisica pada na mjestu.

Srnjak živ, ali potpuno iscrpljen i mršav, ne može se dići ni pobjeći ni kad Bolek i Lolek dolaze do njega. Nije im jasno što se događa, je li srnjak trajno ozljeđen ili je samo u trenutnom šoku i u dogovoru s lovnikom, ostavljaju ga do jutra.

Sad u dvostrukim dojmovima, uzbuđeni nastavljaju prema autu, skačući sa zadirkivanja padanja na glavu na prepričavanje nevjerojatnog doživljaja sa srnjakom i lisicom kao da ni sami ne vjeruju što se upravo odigralo i kako svi popratni zvukovi koje su Bolek i Lolek proizvodili nakon Bolekovog poniranja u mrak nisu uspjeli otjerati lisicu koja je nanjušila lak plijen u gustoj šikari.

Nevjerojatna i uspješna večer s doživljajima koji će biti zauvijek zapamćeni i mnogo puta prepričani što u šali što u zadirkivanju uz duboku spoznaju o tome koliko je malo nedostajalo da ta ista priča nema nimalo sretan kraj.

Ova istinita priča, u svojoj srži, jest bit lova u dvoje. To je spoj nevjerojatne efikasnosti, sigurnosti i drugarstva, ali i katalog potencijalnih katastrofa uvijenih u celofan komedije.

Teoretske prednosti lova u dvoje ili "Kako to izgleda na papiru"

Svaki put kad se dogovarate za zajednički lov, u glavi vjerojatno imate savršen scenarij, gotovo kao iz taktičkog priručnika.

• Taktika "Oko Sokolovo & Mirna Ruka": Ovo je temeljni postulat. Jedan partner, obično onaj s boljim osmatračem (ili onaj čija baterija nije prazna), neprestano skenira teren. Drugi je spreman, s puškom na stalku, opušten i fokusiran. Kada Oko Sokolovo uoči metu, mirnim glasom navodi Mirnu Ruku: "Na dva sata, kod trećeg grma, lisica, nekih 150 metara." Zvuči kao scena iz filma. U praksi, to češće zvuči kao: "Eno je! Tamo! Ne tamo, tamo desno! Vidiš?! Pa kako ne vidiš, jesi ćorav?!"
• Sigurnost na prvom mjestu: Ovo je najozbiljnija i najvažnija prednost. Da je Bolek bio sam, priča bi imala bitno drugačiji ton. Pad u jarak, uganuće zgloba, susret s poskokom ili, ne daj Bože, nešto gore – u noćnom lovu, pomoć partnera nije samo korisna, ona je presudna. Znati da je netko tu da vam pomogne ili pozove pomoć vrijedi više od sve opreme na svijetu.
• Logistika za učinkovite (ili lijene): Budimo iskreni, ovo je često glavni motiv. Odstreliti divlju svinju od 100 kg na 500 metara od auta je sjajan osjećaj... koji traje točno dok ne shvatite da je sada treba izvući. U tom trenutku, vaš lovački partner odjednom postaje vaš najbolji prijatelj, najjači čovjek na svijetu i osoba kojoj ste spremni oprostiti svako hrkanje na čeki. Od nošenja opreme do vuče divljači, dvoje ljudi su neusporedivo efikasniji.

Realnost terena: Katalog sitnih iritacija i potencijalnih opasnosti

Naravno, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Stvarni lov u dvoje često je test strpljenja i tolerancije.

• Simfonija neželjenih zvukova: Uvijek postoji onaj jedan partner čija vodonepropusna jakna šušti kao vrećica čipsa na filmskoj premijeri. Onaj koji zaboravi isključiti zvuk na mobitelu. Onaj koji, unatoč mjesecima zajedničkog lova, i dalje otvara vrata od auta kao da najavljuje svoj dolazak cijelom lovištu. Svaki kašalj, svako šmrcanje, svako namještanje na stolici zvuči kao eksplozija u noćnoj tišini.
• Vječni problem opreme: "Jesi ponio nož?" - "Mislio sam da si ti." "Imaš rezervne baterije?" - "Moje su prazne, računao sam na tebe." Zvuči poznato? Logistika opreme u dvoje ponekad se pretvara u kompliciranu igru prebacivanja odgovornosti koja završi tako da obojica stojite nad veprom bez ičega oštrijeg od ključeva automobila.
• Sigurnosna slijepa pjega: Najopasniji dio lova u dvoje jest lažni osjećaj sigurnosti. Fokusirani ste na cilj ispred sebe, a vaš partner se odluči pomaknuti na bolju poziciju bez da vas obavijesti. U tom trenutku, vi više ne znate gdje je on, a on ne zna gdje je vaša linija vatre. Ovo je scenarij iz noćne more i razlog zašto je komunikacija sve.

Kako preživjeti partnera i osigurati da se priče prepričavaju uz smijeh, a ne uz suze

Da bi lov u dvoje bio sigurno i ugodno iskustvo, a ne ruski rulet, postoje pravila koja nisu zapisana u zakonu, već u zdravom razumu.

1. Apsolutno pravilo #1: UVIJEK ZNAJ GDJE TI JE PARTNER. Prije nego što prst uopće krene prema okidaču, morate 100% vizualno ili verbalno potvrditi poziciju vašeg partnera. Nema "mislim da je tamo" ili "trebao bi biti iza onog grma". Ako ga ne vidite, ne pucate. Točka.
2. Dogovor prije akcije: Prije nego izađete iz auta, dogovorite plan. Tko danas puca? Tko primarno osmatra? Kuda se krećemo? Koji je plan B ako se razdvojimo? Pet minuta razgovora štedi sate potencijalnih problema.
3. Svjetlo je prijatelj, a ne neprijatelj: Bolekova priča nas uči ključnu lekciju. Strah da će nas svjetlo otkriti manji je od opasnosti koju nosi kretanje "na slijepo". Kratko osvjetljavanje puta ispred sebe čeonom lampom prije nego što zakoračite u nepoznato nije znak amaterizma, već pameti.
4. Ego ostaje kod kuće: Lov u dvoje nije natjecanje. To je timski sport. Slušajte jedan drugoga. Ako vaš partner kaže da se ne osjeća sigurno po pitanju nekog hica ili kretanja, njegovo mišljenje vrijedi jednako kao i vaše. Cilj je da se obojica vratite kući sigurno.

Na kraju dana, lov u dvoje je jedno od najljepših lovačkih iskustava. Dijeljenje tišine, napetosti, uspjeha pa čak i neuspjeha, stvara uspomene koje traju cijeli život. A priče poput one o Boleku i Loleku, koje nas nasmiju do suza, tu su da nas podsjete na tanku liniju po kojoj hodamo. One su najvažniji začini naših lovačkih života, ali i najvažniji podsjetnik na odgovornost koju imamo – ne samo prema divljači, već i jedan prema drugome.

Dobra kob, i čuvajte si leđa. Doslovno.