Kaj, idemo pogledati?

Bolek i Lolek.

Imena koja se s poštovanjem šapuću u sjeni stoljetnih hrastova. Vladari noći. Gospodari tame i imperatori termovizije. Dva duha koja nečujno klize kroz gustu paprat, ne lomeći pritom suhu grančicu, ne ostavljajući za sobom trag. Njihovi su koraci ples, njihova osjetila izoštrena do krajnjih granica, a njihova predanost umijeću lova – mitska i apsolutna.

Ova romantična slika, naravno, ima veze sa stvarnošću otprilike koliko i lovačke priče nakon treće rakije.

Istina je da su Bolek i Lolek postali "vladari" noći iz jednog jedinog, prozaičnog i bolno poznatog razloga: posao i dnevne obveze.

Da, Bolek i Lolek su postali "gospodari tame" jer im je dan ukraden. Ukraden od strane posla, obveza, a ponekad i supruga koje (s punim pravom) smatraju da je subotnje prijepodne rezervirano za druge aktivnosti, a ne za padanje na glavu.
Noć je većinom njihovo jedino utočište. Jedini komad vremena koji mogu otkinuti za sebe, za prirodu i za onu iskonsku strast koja ih tjera van, bez obzira na neispavanost koja će ih sutra mučiti na sastanku u 9 ujutro.

Ali kako to već biva, jedne sasvim obične srijede, Lolek odluči ukrasti dio dana natrag. Dobro, ako ćemo po istini, nije mu to sjevnulo iz vedra neba (a kako i bi kad samo noćima tumara po poljima), planirao je to neko vrijeme gledajući srneću divljač termalom u noćnim obilascima (kao što rekoh) i odlučno najavio Boleku - "idem na srnjaka" - izjava koja u krugu noćnih vampira graniči s herezom.

Završi Lolek s poslom, oblači lovačku odjeću i uzima opremu, sve unaprijed pripremljeno. Promakla mu je jedino paučina na dnevnoj optici koju skida brzim pokretima dok mu se oči zakreću lijevo desno - da slučajno netko ne gleda.

Nitko od prolaznika u 20-minutnoj vožnji nije mogao ni naslutiti kakvi se sve planovi kuju iza Lolekovih očiju koje su pomno pratile cestu.
Da li ostaviti auto kod mosta ili zaobići još prvi kukuruz. Krenuti po prvom ili drugom putu, vraćati se natrag ili napraviti krug - puno se pitanja stvorilo i već prije dolaska u lovište, plan je bio spreman.
Dojava lovniku koji upozorava da je za odstrel preostalo mlado, neperspektivno grlo.

Pet minuta kasnije Lolek prema planu parkira, zatvara oči, uzima dah i u trenu od vozača koji izbjegava rupe na cesti postaje - grabežljivac. Kretnje mu se usporavaju, a čula izoštravaju. Iako je još daleko od terena gdje planira lovit, ovo je trenutak kad za njega počinje lov.
Polaganim i odmjerenim pokretima izlazi iz auta i odma osjeća lagani povjetarac na licu iz željenog smjera - "Odlično, točno prema prognozi, ajde da se i to dogodi".
Uzima opremu, puni pušku, pazeći na svaki pokret i tiho zatvara vrata. Kada je vjetar dobar, tišina i nevidljivost glavni su prioriteti.

Nogu pred nogu tiho korača između kukuruza prema prvim strnikama. Sve je suho, trava pucketa ko nekakve male grančice - nije (pre)glasno, ali je iritantno, traži se potpuna tišina. Lolek pokušava mijenjati korak, ali bezuspješno i odlučuje nastaviti s tom sitnom iritacijom svjestan da je ionako mala šansa da srnjak bude toliko blizu da bi čuo to šuštanje.

Prilazi do prve strnike i poput duha pomiče se od jednog do drugog reda kukuruza do samog ruba. Pažljivo diže dalekozor, još potpuno zaklonjen kukuruzom i onda se pooolaako naginje da bi osmotrio strniku.
"Hm, dva zeca na prvoj strniki, nije loše za ovaj teren", pomisli.

Nastavlja jednako oprezno i do druge strnike i prije nego je podigao dalekozor, primjeti zeca kako se muva na drugoj strani strnike, gotovo 300m daleko. Izvrte mu se svi odstreli lisica na tom terenu i zaslijepi ga trenutak zadovoljstva što je i na drugoj strniki za redom vidio zeca. Ne primjećuje ništa drugo i napravi tri koraka dalje - i gotovo iz istog smjera u kojem je bio zec - diže se srnjak i odmah primjećuje Loleka koji sada stoji bez zaklona, ko telac ometen vlastitim mislima pa je zaboravio provjeriti strniku dalekozorom.

Srnjak propne tijelo dižući glavu maksimalno u vis gledajući direktno u Loleka. Izgleda ko mladi bik - snažan, lijep, prekrasan. Lolek taman stigne dignut dalekozor da primjeti neperspektivan rog na tijelu snažnog tri ili četiri godišnjeg srnjaka - TOČNO ono što traži. Ali može tražit dalje jer je srnjak u tri visoka skoka nestao u kukuruzu.
Lolek se još nadao da će ga možda primjetiti na nekoj od daljnjih strnika, ali znate što kažu za nadu ...

Prošlo je gotovo sat vremena od susreta mladog bika i starog telca, desetak strnika sa zečevima je sada iza Lolekovog šuljanja, a sunce je još visoko, više od pola sata do zalaska. Par koraka dalje, Lolek primjećuje drugog srnjaka, diže dalekozor i odmah zaključuje da se radi o prošlogodišnjem lanetu koje radoznalo istražuje strniku i potpuno ignorirajući Loleka, kreće se paraleleno s njim na nekih 150m.

Zajedničko šuljanje trajalo je dobrih pet minuta kada Lolek dolazi do posljednjeg kukuruza na tom potezu, zastaje i primjećuje srnjaka kako leži i sunča se na strniki iza kukuruza.
Nakon prvog susreta više ne dopušta mislima da ga smetu, već se pažljivo namjesti u kukuruz i namješta dalekozor na štap da može mirnije promotriti dosta udaljenog srnjaka.

Srnjak je daleko, sigurno 300m i leži u strniki. Vidi mu se samo crta od leđa, vrat i glava. Na prvu izgleda kao mlad srnjak s neperspektivnim rogom, ali Lolek nije siguran.
S obzirom da su srnjaci već neko vrijeme zainteresirani za srne, Lolek vadi vabilicu i nekoliko puta puhne proizvodeći tipični zvuk srne.
Srnjak nije ni otvorio oči, samo se nastavio sunčati. Hm.

Lolek ne može prići bliže, kukuruz je (pre)niski i odluči se vratiti i zaokružiti parcelu te prići od strane grmlja kojem se srnjak nalazi bitno bliže.
Korak po korak, prođe 200m i dolazi do prijegora i kukuruza visokog jedva preko pojasa i taman kroz tu "rupu" vidi srnjaka koji se diže.
Lolek se brzo spušta na zemlju, srnjak je sada na oko 100m i velika je mogućnost da ga primjeti. Vjetar je i dalje povoljan, tako da jedino preostaje ne proizvest neki glup zvuk - poput sklapanja štapa koji mu isklizne iz ruke ... Lolek se ukipi i kroz kukuruz uspije ugledati srnjaka koji izgleda nije čuo ovaj posljednji nestašluk.

Srnjak sada stoji uspravno, ali nezainteresirano za bilo što i Lolek jasno vidi da se radi o mladom, neperspektivnom srnjaku. Čučeći namješta pušku na stalak i polako se diže zajedno s puškom i stalkom, stalno provjeravajući što radi srnjak.
Dođe u položaj, plećka u križu, stavlja okidač na prst i srnjak zakorači tri koraka, taman da Loleku stabljike višeg kukuruza zaklone pogled.

Lolek se opet spušta na zemlju i tiho na vabilicu pusti još nekoliko srnećih zvukova. Naviri se i primjeti da je srnjak ušao s druge strane istog kukuruza.
Lolek brzo razmotri opcije kojih sada više nema puno - ispred njega nalazi se mali "tunel" između dva kukuruza.
Lolek čučne i namjesti se da puška bude što mirnije uperena prema tom tunelu i nekoliko sekundi kasnije, pojavljuje se i srnjak, ali ne zastane i prijeđe u drugi kukuruz.

Lolek, sada već obliven znojom što od čučanja i šuljanja, što od napetosti i vrućine, spušta pušku i uperi pogled u drugi kukuruz. "Jesam li nadmudren ili će se vratiti prema zvuku srne koji je čuo". Par sekundi kasnije, srnjak ponovo izlazi u "tunel", sada jedva dvadesetak metara od Loleka koji poolaako podiže pušku i stavlja plećku u križ. Srnjak napravi još tri koraka i sada primjećuje Loleka, ispružuje glavu i posljednji put onjuši kukuruzna prostranstva kada pucanj propara napetu tišinu.

Srnjak pada na mjestu, a Lolek iz čučnja sjedne, obriše znoj s čela i lagano se nasmiješi, upijajući svaki trenutak cijelog večerašnjeg doživljaja.

Prema planu, uskoro dolazi Bolek koji je bio dežuran za prijevoz. Ček, zašto Bolek, što nije Lolek došao s autom? Je, ali s autom s kojim se ne ide u lov, a još manje stavlja odstreljena divljač u njega, dok je "lovački" auto na servisu, pa iako je Bolek velikodušno pristao na takav plan, zapravo nije imao izbora :-)

Bolek, koji uvijek ima plan i uvijek želi prići još metar bliže, bio je zadovoljan i ponosan što se Lolek odlučio na "priđi bliže" opciju. Čestitke, slikanja i zbrinjavanje divljači prošlo je u dobrom raspoloženju.

Sada je 21:45, sve je očišćeno i pospremljeno i Lolek predlaže da se večer završi sa zasluženom Hidracijom na što nije bilo primjedbi.
Sjedi tako dvojac na terasi, sada već zatvorenog kafića kad odjednom Bolek prozbori "Kaj, idemo pogledati na moje?".
Lolek se pravi da ga ne čuje i još jednom prepričava kako blizu mu je došao srnjak, no Bolek, kao i uvijek, uporno ponovi i drugi puta "Kaj idemo?".
Bolek je par dana prije odstrelio svinju "na svojem", a danas opet primjetio tragove pa je htio pogledati da li su se vratile.

Lolek opet nije siguran jel to bila naredba ili pitanje, pa za svaki slučaj odlučno odgovara "Ajde idemo".
Sjedaju u Lolekov ne-lovački auto u kojem je još bila sva oprema jer idu "samo pogledati", a i auto se parkira praktički na asfaltu, pa nisu ni razmišljali previše.

I tako oni krenu, sada opet u noćnoj domeni, svom malom kraljevstvu. Dođu do kružnog toka i primjećuju policiju u smjeru u kojem su trebali ići. Lolek zadrži volan i kaže "A nećete sad dok idemo samo pogledati, ajmo okolo da odma vidimo ima li koja lisica na strnikama" i zaokruži na sljedeći put koji, s par kilometara obilaska, vodi na željeno mjesto.

Nakon par minuta vožnje, dolaze do pruge, Lolek usporava i provjerava može li sigurno prijeći prugu, vraća pogled na cestu - i ne vjeruje svojim očima, ne zna jel mu se priviđa ili je zaspao negdje po putu pa već neko vrijeme sanja.
Toliko je osupnut da naglas izgovara "Bolek, jel i ti vidiš svinje il' mi se priviđa?"
Bolek s jednakom odsutnošću odgovara "Točno to sam te štel pitat".

Ono što je neobično u tom susretu jest lokacija, otvorena polje gdje valjda nikad nisu primjećene svinje, iako ih očito privuče kukuruz koji taman ulazi u mliječ.

Nije prošlo ni pet sekundi čuđenja kad Bolek izgovara magične riječi "Imam plan".
Bolek uvijek ima plan, a na Loleku je da ga bez pogovora slijedi, što je i učinio i skrenuo na poljski put u kojeg je Bolek uperio prstom.
Brzo zaobiđu veliku parcelu kukuruza, dugu sigurno 400m i zaustavljaju se.
Na brzinu izmijene pogled, valjda da provjere jel sanjaju ili ne.

Bolek ni opremu nema sa sobom (jer idu samo pogledati, ne?), Lolek mu daje osmatrač i brzo se spremi te hitrim korakom krenu prema parceli koju su zaobišli.
Nakon stotinjak metara marša zastanu kod parcele u koju su ušle svinje - ali ne čuju ništa. Jel moguće da su u tom kratkom vremenu svinje već prošle cijelu parcelu - iako nisu nigdje žurile kad su ih primjetili.
Pričakaju još trenutak - ništa.

Nema Bolek mira, nešto mu ruje, da ipak nisu prešle i šapne "Ajmo do one zadnje strnike prije pruge". Lolek je jedva stigao vratiti pušku na rame, a Bolek je već bio na pola puta i sjeti se kako je bilo skroz ugodno hodat s njim kad je uganuo gležanj.
Ništa, pruži Lolek korak i za par sekundi čuje "ss ssss ssssss" ... Bolek šalje kripto signale kroz noć - ali bilo je sve odmah jasno.
Lolek brzo dolazi do njega, nastavlja pušku i ima što vidjeti - cijeli vlakić svinja kraj pruge.

Čini se da su kljakava leđa obojici stvorile iste misli koje Bolek tiho saopći "Daj ovog najmanjeg". Lolek se umiri, pričeka da se malo razdvoje, termal pokazuje daljinu od 185m - "odlično, taman nula", pomisli Lolek - končanica je na plećki i trenutak kasnije prasak prelomi napetost. Najmanji krene u trk u jednu stranu i odmah se preokrene naglavačke i ostane na mjestu, a ostatak krda u drugu stranu, natrag u kukuruz prema našem dvojcu.

Bolek sad nije stigao ni izgovorit da ima plan, nego je samo izdao naredbu "Brzo, idemo na drugu stranu" i protivno zakonima fizike, bili su na drugoj strani prije nego je Bolek uspio završiti rečenicu - ili se barem tako činilo.

Svinje dolaze do ruba, možda na 20-tak metara, Lolek je spreman, ali sada je povjetarac nepovoljan i nosi miris po putu kud bi se svinje htjele vratiti.
Prilaze bliže, krmača izda upozorenje i opet se vraća, pa natrag, pa se povuku dublje u kukuruz, pa opet bliže.

Cijeli taj igrokaz (ili svinjokaz?) trajao je 20-tak minuta i polako je postajalo očito da ništa od toga, a jedna svinja već čeka izvlačenje i Lolek onak tiho, pomalo sramežljivo progovara "E ... a kaj nam nije dosta jedna?"
Bolek ga pogleda i kaže "Upravo o tome razmišljam, ALI KAD SU BAŠ ISPRED NAS!!! Mah ... pusti ... idemo".

Vrate se po lovački auto i ubrzo dođu do odstreljene svinje koja je izgledala kao da strpljivo čeka njihov povratak - čest efekt koji izaziva smrt ....
Čestitke, čuđenja i odjednom Bolek komentira "Jesi ti svjestan da si odstrelio svinju gdje svinja nije odstreljena otkad je društva?", a Lolek sretan odgovara "Kaj si rekao, idemo samo pogledati"?

Najjednostavnije izvlačenje ikad, trebalo je svinju od 40kg sa zemlje prebaciti direktno u gepek i srećom je bio mrak pa nitko nije mogao vidjet rumunjski čučanj našeg dvojca jer bolna leđa ipak vode glavnu riječ.

Zbrinjavanje divljači trajalo je do 2 ujutro s neprekidnim prepričavanjima, čuđenjima i divljenjima večernjih događaja i nevjerojatne sreće koja je poslužila naše noćne "vladare".

Noć za pamćenje i priča koja će kod svakog prepričavanja biti sve veća ...