U recenziji RIX Storm S2 izrazio sam svoje oduševljenje s uređajem što je izazvalo poneke skeptične komentare tipa "ma
4 min read
U recenziji RIX Storm S2 izrazio sam svoje oduševljenje s uređajem što je izazvalo poneke skeptične komentare tipa "ma da, moš mislit" :-) što je dovelo do toga da je kolega iz čiste znatiželje nesebično ponudio svoj PARD Pantera 256Q za usporebu.
Uspoređujemo dva uređaja sličnih karakteristika i cijene:
Karakteristika
RIX Storm S2
PARD Pantera 256Q
Cijena
855 €
719 €
Senzor
256×192, 12µm, <25 mK
256×192, 12µm, ≤25 mK
Objektiv
25 mm
25 mm
Osnovno povećanje
3.5x
3.6x
Digitalni zoom
do 4x
do 8x
Domet detekcije
~1300 m
~1200 m
Display
1024×768 OLED
1920×1080 OLED
Snimanje
Da + WiFi + RAV
Da + WiFi + RAV
Baterija
18650 (~5–6 h)
18650 (~6 h)
Otpornost
IP67
IP67
Napomena: usporedba je rađena paralelno na istim udaljenostima i u istim uvjetima kako bi razlike bile što realnije, a ne rezultat različitih uvjeta.
I dimenzijama su slični, PARD više u formi dnevne optike što ga čini duljim, dok je Storm S2 u formatu "termala" čime je malo deblji i kraći.
Glavno pitanje glasi - je li RIX Storm S2 za 140€ više doista toliko bolji uređaj? Kratki odgovor: definitivno, ali idemo redom.
Kvaliteta izrade
Već u prvom kontaktu s uređajem, PARD ostavlja slabiji dojam u odnosu na Storm S2, evo i zašto:
gornji prsten koji služi za digitalno povećanje i izbornik je klimav, premekan i ponekad klik desno ode lijevo i obratno - primjerice, htio sam promijeniti digitalno povećanje s 2x na 4x, a digitalno povećanje se vratilo na 1x
lijevi prsten koji služi za fokus je pretvrd za ugodno i precizno korištenje
prsten na okularu za podešavanje dioptrije je daleko premekan i svako malo sam slučajno promijenio dioptriju
kvaliteta samog okulara je značajno ispod razine očekivane u ovom cjenovnom razredu - slika je oštra jedino dok gledamo 100% ravno u uređaj - bilo kakav pomak oka u bilo kojem smjeru zamuti sliku - samo ovo vrijedi 140€ razlike u cijeni
Storm S2 u testiranom primjerku nije pokazao niti jedan od navedenih problema i kvalitetom izrade je na potpuno drugoj razini od PARD-a.
Kvaliteta slike
PARD ima mrvicu veće bazno povećanje pa slika uživo na baznom povećanju izgleda otprilike slično, s tim da bih rekao da Storm S2 razlučuje nešto više detalja.
PARD ima ekran veće rezolucije, ali naprosto nema detalja da bi ekran veće rezolucije došao do ikakvog izražaja.
No, sve sličnosti prestaju na prvoj razini digitalnog povećanja gdje RIX zadržava formu i detalje, dok se slika u PARD-u poprilično raspada.
Osim toga, video koji izlazi iz PARD-a pokazuje značajan gubitak detalja i nije konkurentan Stormu S2.
0:00
/0:11
RIX Storm S2 vs PARD Pantera 256Q. Zec je na 70m.
Velika prednost za Storm S2 što se tiče kvalitete prikaza i naročito snimljenog videa.
Softver
Pretpostavljam da PARD ima jedan softver za sve uređaje s obzirom da testirana Pantera 256Q ima softver za daljinomjer i balistički kalkulator - a nema daljinomjer. Također, balistički kalkulator na termovizijama s 256 senzorima s kojima se niti ne može pucati dalje od 200m ... nema baš nekog smisla.
Rezultat toga je vrlo komplicirani izbornik s mogućnostima koje uopće ne postoje u testiranom uređaju. Čak i jedan od gumbi pokreće daljinomjer - kojeg nema na testiranom uređaju.
Funkcije su razmještene između dva prstena na sredini uređaja i nekoliko malih gumbi na okularu.
Sve zajedno rezultira bitno lošijim sučeljem i korisničkim iskustvom od RIX-a koji je za Storm seriju pripremio odvojeni softver, izuzetno jednostavan i lagan za korištenje bez ikakvih nepotrebnih detalja kojim se upravlja putem četiri gumba.
Storm S2 bez imalo razmišljanja.
Podrška
Osobno imam loša iskustva s oba PARD-a koja sam imao. Prvi je bio 008p koji je jako teško držao nulu i oznake na gumbima izlizale su se za manje od godinu dana, a drugi je bio 007 kojem je prestao raditi gumb za paljenje i morao je na servis - a samo iskustvo servisa bilo je još lošije i toliko ga nisam htio ponavljat da sam prestao kupovati PARD. Ne kažem da SVI imaju loša iskustva - naravno da nemaju, ali vjerojatno znate nekog tko je imao problema ili s PARD-om ili sa servisom istog.
S druge strane, uvoznik za RIX je domaća tvrtka Fenris Hunting s kojom imam samo pozitivna iskustva već niz godina i vlasnik se uvijek potrudi da svako iskustvo sa servisom bude što je moguće pozitivnije. Dodatna je prednost što se takva potreba s RIX-om javlja izuzetno rijetko s obzirom da se RIX doista potrudio oko kvalitete svih uređaja, pa i najjeftinijih poput Storm S2.
Zaključak
Razlike u praksi su dovoljno izražene da odluka ne ovisi o nijansama ili osobnim preferencijama. Stoga, kratko i jasno - na temelju testiranih primjeraka i uvjeta testiranja moj odabir je RIX Storm S2, bez imalo dvojbe.
Valja napomenuti i da RIX dolazi s odličnim brzoskidajućim nosačem, dok s PARD-om dolaze prstenovi koji se montiraju imbusom - pa ako trebate brzoskidajući nosač na PARD-u, razlike u cijeni zapravo nema.
Jedina situacija kad bih uopće razmotrio PARD Panteru 256Q je ukoliko vam termovizija ustvari ne treba, odnosno treba vam možda par puta godišnje pa ćete radije tih 140€ razlike uložiti negdje drugdje.
14
ožu.
Termalni dvogled Nocpix Quest H50R
Unatoč tome što imam prilike isprobati doista široku paletu raznih uređaja, nekim čudom termalni dvogledi su me uspjeli u potpunosti
8 min read
Unatoč tome što imam prilike isprobati doista široku paletu raznih uređaja, nekim čudom termalni dvogledi su me uspjeli u potpunosti zaobići pa kad se ukazala prilika za testiranje jednog takvog, odlučio sam ispraviti taj propust.
Specifikacije
Kao i uvijek, brojke na početku ako nekog zanima :-)
Model
Nocpix Quest H50R
Senzor
Tip
VOx, nehlađeni
Rezolucija
640x512
Razmak piksela
12µm
NETD
≤15mk
Raspon valnih duljina
8-14µm
Brzina osvježavanja
60Hz
Daljina detekcije
2600m
Optika
Leća
50mm / F1.1
Vidno polje
8.8°x7.0°
Bazno povećanje
4x
Digitalno povećanje
4-32x
Udaljenost oka
25mm
Korekcija dioptrije
-5 do +5
Zaslon
Tip
AMOLED
Rezolucija
1920x1200
Veličina
0.72"
Video snimanje
Mogućnost pregleda u uređaju
DA
Automatsko snimanje nakon hica
NE
Ugrađena memorija
64GB
Baterija
Tip baterije
18650
Zamjenjiva baterija
DA
Trajanje baterije
~6h
Broj baterija u paketu
2 kom
Karakteristike uređaja
Materijal
Polimer / gumirano kućište
Radna temperatura
-20 ~ +50℃
IP oznaka
IP67
Masa
~700-750g
Dimenzije, mm
175 x 138 x 66
Wi-Fi
DA
Konektor za spajanje
USB-C
Funkcije konektora
prijenos podataka, punjenje, vanjsko napajanje
Daljinomjer
DA, do 1000m
Sadržaj kutije
Nocpix Quest H50R svakako ne spada u jeftine uređaje, pa tako postoje određena očekivanja kod otvaranja kutije i Nocpix nimalo ne razočarava.
Torba za dvogled, pojas za nošenje na prsima, izuzetno udoban remen za nošenje oko vrata, punjač i čak dvije baterije (uređaj ima i jednu ugrađenu).
Sadržaj Nocpix Quest H50R kutije
Što su termalni dvogledi
Termalni dvogled je u osnovi termalni osmatrač (monokular) s jednom lećom od germanija i jednim senzorom, ali s dva ekrana radi čega postaje dvogled. Drugi tubus iskorišten je za daljinomjer i bateriju.
Termalni dvogled pokušava riješiti nekoliko problema s monokularima:
percepcija prostora
zamračenje jednog oka
ergonomija
kvaliteta slike
Ako ste ikad koristili termalni osmatrač dulje od 2 minute, vjerujem da ste dobro upoznati s prva dva problema. Jedno oko gleda u mrak, a drugo u (pre)svjetli ekran u plošnu sliku bez dubine i već nakon par minuta to drugo oko nam je potpuno zamračeno što vodi do gubitka osjećaja za prostor i dubinu, a to može stvoriti i probleme ako odmah nakon toga pokušavamo hodat po neravnom terenu.
Osim toga, ni problemi s ergonomijom nisu rijetki, ima osmatrača za koje u mraku niste sigurni jel ih držite naopako ili ne, gumbi znaju biti teško dostupni ili teško raspoznatljivi pod prstima i općenito ima raznih uređaja gdje čovjek naprosto poželi ... više ... i ugodnije.
Zamračenje i percepcija prostora
Za dobru percepciju prostora trebaju nam oba oka. Ako mi ne vjerujete, stavite povez na jedno oko i pokušajte malo hodati okolo pa ćete ubrzo vidjeti razliku.
S obzirom da Nocpix Quest H50R koristi dva ekrana i svako oko ima "svoj" ekran, svako oko odvojeno "prikuplja" informacije, pa možemo dobiti jednak osjećaj svjetline s manjom razinom svjetline ekrana (koju možemo podešavati prema vlastitim željama). Rezultat toga je bitno manje zatamnjenje na svakom oku - no ono najvažnije - zatamnjenje ne samo da je bitno manje, nego je identično na oba oka i uopće se ne gubi osjećaj prostora.
S obzirom da sliku sada gledamo s dva oka, sama slika koju vidimo ima određenu dubinu i djeluje nekako prirodnije i ugodnije.
Već ovo je bilo dovoljno da sam i sam počeo razmišljati da li je možda došlo vrijeme za promjenu mog vjernog Infiray Findera FH35R ...
Ergonomija
Dvogled je nešto na što smo svi navikli i više manje su svi istog ili jako sličnog oblika, dok termalni monokulari dolaze u raznim oblicima od kojih nam jedni odgovaraju više, a drugi manje.
Nocpix Quest H50R dolazi u vrlo kompaktnom, izuzetno kvalitetnom kućištu s kontrolama razmještenim tako da se bez problema može koristiti i u jednoj ruci.
Nocpix Quest H50R
Veliki prsten za fokusiranje slike po sredini i manji prsten iza njega za digitalno povećanje - potpuno su drukčije teksture tako da se bez problema mogu razaznati pod prstima. S lijeve strane gumb za uključivanje/standby i izbornik, a s desne daljinomjer i snimanje slike / videa.
Razmak zjenica podešava se pomicanjem okulara (ne zakretanjem cijelog tijela kao kod dnevnih dvogleda), a svaki okular ima svoje podešavanje dioptrije tako da si svatko može namjestiti prema vlastitim potrebama za najbolji prikaz.
Uređaj izuzetno dobro leži u ruci, dobro je balansiran i općenito je vrlo ugodan za korištenje.
Usporedba veličine Nocpix Quest H50R i dnevnih dvogleda.
Usporedba veličine - Zeiss Conquest 8x56, Nocpix Quest H50R i Swarovski EL 8.5x42
Kvaliteta slike
Nocpix je trenutno u samom svjetskom vrhu što se kvalitete termalne slike tiče, pa ni Quest H50R nije izuzetak.
Proizvođač navodi bazno povećanje kao 4x, ali s lećom od 50mm, povećanje na 640x512 senzoru iznosi otprilike 3x. Budući da uređaj koristi okrugli ekran, leća ne mora prekriti cijeli senzor i tu se javlja tzv. crop faktor koji smanjuje kut vidnog polja i time podiže bazno povećanje, ali uz gubitak rezolucije (ne koriste se kutevi senzora).
To nije specifičnost za Nocpix, već za sve okrugle ekrane kod kojih bi trebale prevelike leće da se pokrije cijeli senzor ili pak bi uređaji morali imati bitno manje bazno povećanje - pa je ovakvo rješenje ustvari dobar kompromis.
Unatoč malom gubitku rezolucije, Quest H50R isporučuje veliku količinu detalja što se najbolje vidi u usporedbi s mojim Infiray Finder FH35R V2 sa 640x512 senzorom i 2.2x baznim povećanjem (koji je svojevremeno bio perjanica Infiray ponude).
Srneća divljač nalazi se na udaljenosti od 180 do 220m.
0:00
/0:42
Usporedba Nocpix Quest H50R i Infiray Finder FH35R V2
0:00
/0:53
Nocpix Quest H50R - srneća divljač na 150m
0:00
/0:15
Nocpix Quest H50R - udaljenost 120m
Bitno veća upotrebljivost digitalnog povećanja i znatno povećana daljina identifikacije svakako će dobro doći svima koji love na otvorenim prostorima.
No, pravu razliku između ovih uređaja nažalost nije moguće snimiti već naprosto morate pogledati kroz same uređaje.
Infiray, klasični monokular, plošna slika na relativno malom ekranu (moderni monokulari u pravilu dolaze s većim ekranima).
S druge strane, Quest H50R s dva velika ekrana koja gledamo s oba oka - slika je naprosto fantastična s osjećajem dubine i pogled u uređaj stvara dojam "kino dvorane" - ogromna slika koja prekriva veći dio vidnog polja.
Prednosti
Puno toga mi se sviđa na ovom uređaju pa ću probati sažeti najbitnije karakteristike:
vrlo kvalitetna izrada, izvrsna ergonomija i lakoća korištenja
vrlo udoban za nošenje, nisam uopće osjetio težinu
odličan prikaz, slika na dva ekrana kroz dva oka podsjeća na kino dvoranu
odlična slika i detalji - u samom vrhu onoga što danas postoji u termalnoj tehnologiji
pojas za nošenje na prsima i torba u paketu
sustav ugrađene i izmjenjive baterije osigurava dugotrajan rad na terenu
daljinomjer (LRF) do 1000m
Nedostaci
Prije svega, ovdje moram spomenuti cijenu od 3.200,00 €. Daleko od toga da uređaj ne vrijedi te novce - apsolutno vrijedi, ali to je vrlo visok iznos za uređaj koji je u osnovi osmatrač, tako da definitivno nije za svakoga.
Tko želi vrh trenutne ponude i ne pita za cijenu - apsolutna preporuka.
Redovito mi "digne tlak" dok se proizvođač na sitnicama prikloni čudnim rješenjima, a ovdje je to slučaj s poklopcem za izmjenjivu bateriju - otklopi, zakreni i vuci komadić plastike uz osjećaj da će se sve potrgati (s obzirom da je pretinac za bateriju izoliran kako bi bio otporan na vodu). Neki "klik" s oprugom možda? Drugi puta, nadamo se :-)
0:00
/0:36
Teško otvaranje poklopca baterije s malim komadom plastike
Gumeni poklopci od objektiva, iako su odlični ne drže se za uređaj pa imaju dobar potencijal da budu izgubljeni. Sistem s preklopnim gumama koji ima Swarovski na svojim objektivima bi ovdje bio daleko prikladniji s obzirom da se radi o skupom uređaju gdje svakako ne želimo izgrebati germanijevu leću.
Spomenut ću ovdje ugrađenu bateriju kao potencijalni minus, no praksa je pokazala da ugrađene baterije daleko nadžive ovakve uređaje naročito u kombinaciji s izmjenjivom baterijom kao što je ovdje slučaj.
I za kraj, nešto što nije minus, već upozorenje ako ćete ići gledati uređaj uživo. Jako je važno dobro podesiti razmak zjenica i dioptriju na oba okulara. Ako to ne učinite, pogled u dvogled će vam "krasti oči" i nećete moći ispravno fokusirati sliku i pomislit ćete kako to ništa ne valja. Također, prvi instikt će vam biti da fokusirate oči na blizu, ali morate se "prisilit" fokusirat "u daljinu" - u tom trenutku slika se iskristalizira i dobit ćete spomenuti "kino efekt".
Trajanje baterije
Test trajanja baterije radim tako da na sobnoj temperaturi ostavim uređaj upaljen i ne gasim ekran za cijelo vrijeme trajanja testa. To nam daje donju granicu trajanja baterije (sa standby će svakako trajati dulje) i donekle simulira kraće trajanje baterije u hladnijim uvjetima. U svakom slučaju dobivamo neku okvirnu brojku u odnosu na specifikacije proizvođača.
0:00
/0:17
Trajanje baterije na Nocpix Quest H50R
Proizvođač navodi maksimalno vrijeme rada uređaja od 6h što odgovara i ovom testu - s tim da je ekran bio upaljen cijelo vrijeme. Na izmjenjivu bateriju uređaj izdrži nešto više od 2h i onda još 4h na ugrađenu bateriju. Svakako i više nego dovoljno za cjelonoćni izlazak.
Za koga je Nocpix Quest H50R
Pod uvjetom da imate budžet za ovaj odličan uređaj, Quest H50R će se najbolje snaći na otvorenim prostorima jer pruža identifikaciju u rangu najboljih termalnih ciljnika.
Dakle, ako ste često u piršu i jednako često dižete pušku jer niste sigurni na osmatrač - ovo je definitivno uređaj za vas.
Osim toga, možda sjedite na čeki i naprosto želite vidjeti maksimalnu količinu detalja i usput snimati videe divljači - ovo je uređaj za vas.
Ukoliko vas živcira što nakon gledanja na osmatrač ne vidite na jedno oko i nemate siguran korak u piršu nakon toga - topla preporuka za ovaj uređaj.
Zaključak
Moje prvo iskustvo s termalnim dvogledom bilo je izuzetno pozitivno. Nocpix Quest H50R ima odličnu ergonomiju, napokon pogled bez zacrnjenja i gubitka osjećaja za prostor i stvarno odličnu sliku, visoku količinu detalja i natprosječnu upotrebljivost digitalnog povećanja.
Zamjerke su sitnice koje realno ne kvare ukupno iskustvo i uz sve dodatke u kutiji, uređaj je za svaku preporuku.
Jedino što kvari dojam je pogled na cijenu. Ne zato što uređaj ne vrijedi taj novac — nego zato što još nisam smislio dovoljno dobar izgovor da ga kupim :-)
Ali imam dojam da je to samo pitanje vremena ili možda pravovremenog popusta :-)
10
ožu.
RIX Storm S2 recenzija
RIX Storm S2 je termalni ciljnik u cjenovnom rangu ispod 1000€ s 256×192 senzorom i 25 mm objektivom. U
8 min read
RIX Storm S2 je termalni ciljnik u cjenovnom rangu ispod 1000€ s 256×192 senzorom i 25 mm objektivom. U ovom članku donosimo sve detalje RIX Storm S2 termalnog ciljnika,sposobnost detekcije i identifikacije, te prednosti i mane uređaja.
RIX je relativno novo ime, barem na našim prostorima, pa sam bacio oko na njihove stranice da se malo upoznam s njihovom vizijom i proizvodima.
Prema njihovim riječima RIX znači "Redefine. Innovate. Experience." Misija im je redefinirati termalne (i digitalne noćne) proizvode inovacijama za najbolje korisničko iskustvo.
A dobro korisničko iskustvo (pored kvalitete uređaja, lakoće korištenja i korisničke podrške) je svakako i konkurentna cijena, pa je tako Storm S2 sa cijenom od 855€ u kategoriji najpovoljnijih termalnih ciljnika na tržištu.
Specifikacije
Model
RIX Storm S2
Senzor
Tip
VOx, nehlađeni
Rezolucija
256x192
Razmak piksela
12µm
NETD
<25mk
Raspon valnih duljina
8-14µm
Brzina osvježavanja
50Hz
Daljina detekcije
1300m
Optika
Leća
25mm / F1.0
Vidno polje
7.0°
Bazno povećanje
3.5x
Digitalno povećanje
1-4x
Udaljenost oka
48mm
Korekcija dioptrije
-5 do +5
Zaslon
Tip
OLED
Rezolucija
1024x768
Video snimanje
Mogućnost pregleda u uređaju
DA
Automatsko snimanje nakon hica
DA
Ugrađena memorija
32GB
Baterija
Tip baterije
18650
Zamjenjiva baterija
DA
Trajanje baterije
do 6h
Karakteristike uređaja
Materijal
Aluminijska legura
Radna temperatura
-20 ~ +50℃
IP oznaka
IP67
Wi-Fi
DA (2.4GHz)
Konektor za spajanje
USB-C
Funkcije konektora
punjenje, prijenos podataka, vanjsko napajanje
Otpornost na trzaj
6000J
Masa
~440g
Jeftino, a dobro?
Do ne tako davno, pojava ciljnika ispod 1000€ obično bi rezultirala kolutanjem očiju jer u tom rangu su u obzir dolazili samo jeftini 256x192 senzori koji su davali toliko katastrofalnu sliku da su gotovo svi koji su uzeli takav uređaj požalili i, dakako, razvili veliku skepsu prema tom cjenovnog razredu termalnih ciljnika i naprosto se vratili na digitalne noćne uređaje.
S obzirom da i sam spadam u tu vrstu skeptika, da vidimo je li RIX doista uspio inovacijama redefinirati kategoriju najjeftinijih termalnih ciljnika i podići korisničko iskustvo na skroz novu razinu.
Trikovi, magija ili inovacija?
U slučaju Storm S2, rekao bih svega pomalo :-)
Problem s 256x192 senzorima je što daju jako malo informacija iz kojih je teško izvući detalje koji nisu neraspoznatljive fleke već nakon nekoliko desetaka metara. Dakako, termalna tehnologija se brzo razvija i par godina čini velike razlike u kvaliteti informacija koje senzor isporučuje, no ograničenja malog broja detektora nije moguće zaobići i tu nastupaju "trikovi i magija".
RIX-ov pristup nerješivom problemu:
napraviti najbolji mogući senzor koji daje informacije, a ne digitalni šum
razviti najbolji algoritam za povećanje slike koristeći umjetnu inteligenciju specifično na termalnom spektru
složiti jednostavno korisničko sučelje s lovcem na prvom mjestu
složiti kvalitetno kućište i pouzdani uređaj
Rekao bih da je RIX-ov najveći "adut" upravo druga točka - vrhunski algoritam za prikaz i digitalno povećanje termalne slike. I tu RIX nije krenuo standardnim stopama industrije gdje se takve mogućnosti nude samo u najskupljim uređajima - ne, RIX je iskoristio tehnologiju da podigne kvalitetu uređaja u kategoriji najjeftinijih termalnih ciljnika na sasvim novu razinu. Bravo RIX!
Idemo redom vidjeti kako Storm S2 uspijeva biti član kategorije najjeftnijih termalnih ciljnika, a s karakteristikama skupljih uređaja.
Kućište i ergonomija
Na prvi dodir Storm S2 ostavlja dojam kvalitetno izrađenog uređaja na što nisam navikao u ovom cjenovnom rangu gdje proizvođači nerijetko posežu za prečicama poput jeftinih materijala i raznih polu-rješenja.
Ali ne i RIX. Vidi se da je pažnja posvećena svakom detalju pa tako imamo gumene tipke s prigušenim, ali jasnim klikom, pa nema dvojbe da li ste pritisnuli gumb ili ne (što zna biti problem na gumenim gumbima), jednostavan utor za bateriju sa zakretnim sistemom, poklopac na opruzi koji se otvara na gumb, te čvrst prsten na kojem se podešava fokus, a koji pruža stalni, ravnomjerni otpor (ni prelagan, ni pretežak) što omogućava precizno podešavanje oštrine. Prsten za podešavanje dioptrije dovoljno je čvrst da slučajne promjene dioptrije nisu moguće.
RIX Storm S2
Sitnice koje čovjeka vesele
Sitnica br. 1 - utor za bateriju
Doživio sam već svakakve kombinacije poput snažnog povlačenje neuvjerljive plastike pa do kompliciranih brava koje moram guglat da bih bateriju promijenio. RIX pristup - krajnje jednostavno i efikasno. Navoj na 1/4 kruga i opruga. Primjer da jeftino može biti bolje i kvalitetnije od raznih bitno skupljih “rješenja”.
0:00
/0:21
Sitnica koja čovjeka veseli br. 1 - utor za bateriju
Sitnica br. 2 - poklopac objektiva
Na svom najjeftinijem uređaju od 850€ RIX je mogao staviti komad gume - kao što drugi znaju staviti na bitno skuplje uređaje. Ili je mogao iskoristiti jedno od brojnih loših ili lošijih rješenja. Umjesto toga, RIX je stavio jedan od boljih mehanizama koje sam uopće vidio - zakačka na gumb i opruga. Poklopac je uvijek na uređaju i može se otvoriti brzo ili polako i tiho - ovisno kakva je situacija. Bez gnjavaže i prtljanja. Leća uvijek zaštićena, nema straha od gubitka poklopca, nema lamatanja poklopca niti prtljanja u mraku. Bravo RIX i to u najjeftinijem uređaju koji imaju.
0:00
/0:19
(Ne baš mala) Sitnica br. 3 - brzoskidajući nosač
Izmijenio sam popriličan broj digitalnih uređaja i ne sjećam se ijednog uređaja koji je došao s nosačem kojeg nije trebalo baciti, pa mi je čak i draža varijanta da uopće ne dolaze s nosačem nego da dolaze s nekim s kojim izgubim i vrijeme i živce i na kraju ga moram mijenjat. Stoga je možda i najveće iznenađenje što se u paketu s RIX Storm S2 nalazi i kvalitetan brzoskidajući nosač koji sam može imati vrijednost i preko 150€ što ukupnu vrijednost paketa diže na još višu razinu.
0:00
/0:35
Izbornici i upravljanje uređajem
Uređaj s desne strane ima gumb za paljenje i standby, dok gore ima 5 gumbi od koja su 4 raspoređena u "4 smjera", a peti je gumb za brzi i pravi izbornik.
Kratki klik na tipku izbornika otvara brzi izbornik koji nam na jednostavan način omogućava promjenu svjetline i kontrasta slike, te vrstu i boju končanice:
0:00
/0:28
Funkcije brzog izbornika
Dugi klik na tipku izbornika otvara glavni izbornik gdje se podešavaju sve ostale funkcije uređaja.
Osim toga, svaki od preostala 4 gumba ima svoju funkciju pa tako gumb "natrag" pokreće snimanje videa ili slike, gumb "desno" mijenja palete boja, gumb "naprijed" služi za digitalno uvećanje ili uključivanje / isključivanje slike u slici, dok gumb "lijevo" služi za ručnu kalibraciju ili prebacivanje kontrasta između suhog i vlažnost vremena.
Tako su najpotrebnije funkcije dostupne trenutno, bez ikakve potrebe za ulazak u glavni izbornik - jednostavno i promišljeno s lovcem na prvom mjestu.
Kvaliteta slike
Ako je kvalitetan brzoskidajući nosač bio najveće izneneđenje u paketu, onda je kvaliteta slike svakako najveće iznenađenje cijelog paketa.
Ne zaboravimo, ovdje pričamo o uređaju s cijenom od 855 € koji u sebi ima senzor 256x192px - senzor koji je nedavno bio na granici neupotrebljivosti već na par desetaka metara kad su se obrisi topline pretvarali u neprepoznatljive fleke.
Znao sam da ne bi ni dobio ovaj uređaj na test da ne skriva neko iznenađenje, ali doista nisam imao velika očekivanja i kad sam prvi put pogledao kroz njega u lovištu, ostao sam iskreno šokiran i ionako naivno krenuo provjeravati jel' ja to uopće držim dobar uređaj u rukama s obzirom da sam upravo gledao srnjaka u bastu na 180m.
Dakle, RIX je svojim inovacijama uspio neprepoznatljivu fleku na 30-ak metara pretvoriti u jasno vidljivog srnjaka u bastu na - 180m !!! I ne samo to, nego i pozadina izgleda naprosto fantastično za 256x192 senzor!
Ovo je doista inovacija koja graniči s magijom :-)
0:00
/1:11
Srnjak na 180m, a krdo na 200-220m
0:00
/1:40
Svinje na udaljenosti od 90m
Prednosti
Definitivno možemo krenuti od cijene. 855€ je cijena za koju do nedavno nije bilo moguće dobiti termalni ciljnik koji ne bi izazvao duboko žaljenje, prisilnu prodaju i kupovanje digitalno-noćne optike.
RIX je doista redefinirao tu kategoriju sa Storm S2 koji ne da nećete prodati, nego ćete htjeti još jedan da ga koristite kao osmatrač s obzirom da je izuzetno lagan i malih dimenzija :-)
Vrlo mala masa uređaja (s baterijom)
Kvaliteta slike je izvan svih očekivanja s obzirom na veličinu senzora, a dolazi i s kvalitetnim brzoskidajućim nosačem tako da imate potpuni komplet bez dodatnih troškova.
Ne treba zaboraviti ni jednostavnost korištenja sa svim bitnim funkcijama lako dostupnima.
Ukratko, RIX Storm S2 je uvjerljivo najbolji komplet koji možete dobiti u ovom cjenovnom rangu.
Nedostaci
Čovjek bi pomislio da u uređaju od 850€ ne bi trebao biti problem pronaći niz nedostataka očekujući brojne kompromise u takvom uređaju.
No, ovdje to doista nije slučaj, osim ako su nedostaci nerealna očekivanja iz kategorije bitno skupljih uređaja, poput "jel se vidi što je lisica a što čagalj na 300m?", ali to je kao da tražimo nedostatke, primjerice, Dacie Duster pa kažemo da ne valja jer ne ide 300 km/h :-)
Doista ne mogu pronaći jednu jedinu stvar za koju bi volio da je RIX napravio drukčije. Ni jednu. Ne sjećam se kad sam zadnji put imao uređaj u rukama bez ijedne zamjerke, bez obzira na cijenu.
Trajanje baterije
Test trajanja baterije radim tako da na sobnoj temperaturi ostavim uređaj upaljen i ne gasim ekran za cijelo vrijeme trajanja testa. To nam daje donju granicu trajanja baterije (sa standby će svakako trajati dulje) i donekle simulira kraće trajanje baterije u hladnijim uvjetima. U svakom slučaju dobivamo neku okvirnu brojku u odnosu na specifikacije proizvođača.
0:00
/0:17
Trajano RIX Storm S2
Proizvođač deklarira trajanje baterije od 5h, a u mom testu sa stalno upaljenim ekranom izdržala je koju minutu ispod 6h - više nego odlično!
Jedino na što treba obratiti pažnju - indikator baterije nije baš najtočniji jer je prvih 5h pokazivao pola baterije i onda je zadnjih sat vremena došao do nule.
Zaključak
RIX Storm S2 je jedan od razloga zašto volim isprobavati razne uređaje jer ponekad se desi upravo ovakva situacija - da neki uređaj, ničim izazvan, nadmaši sva moja očekivanja i potpuno me oduševi :-)
Malen, lagan, kvalitetno napravljen uređaj sa slikom koja me natjerala da provjerim imam li dobar uređaj u ruci, s kvalitetnim brzoskidajućim nosačem i sve to za cijenu od 855€.
RIX je doista inovacijama redefinirao kategoriju ciljnika ispod 1000€ i time približio termalnu tehnologiju u malom, kvalitetnom pakiranju mnogima kojima je do sad bila izvan dosega.
Prihrana divljači i liječenje od metilja - iliti kako Bolek i Lolek pune svoje baterije
U više navrata pisali smo o punim baterijama za noćne uređaje i rezervama u ruksaku koje često pripremljene doma na
8 min read
U više navrata pisali smo o punim baterijama za noćne uređaje i rezervama u ruksaku koje često pripremljene doma na stolu tamo i ostanu, zaboravljene. No brojne noćne smjene uzimaju danak biološkim baterijama na koje rade Bolek i Lolek, a nema boljeg punjača nego se pobrinut za divljač u zimskim mjesecima pa da i divljač može napuniti svoje baterije – hranom, mirom i zdravljem.
A zdravlje, pogotovo u vlažnim zimama, nije nešto što se može uzeti "zdravo za gotovo".
Vlažna zima i (relativno) novi neprijatelj
Američki metilj proširio se i u naše prostore, a vlažna zima nimalo ne pomaže u sprečavanju širenja, pa je iznošenje lijeka u lovište važnije nego ikad.
Metilj je problem za svu preživačku divljač, ali posebno je koban za srneću. Srna nema rezerve kakve ima jelen, a oštećenje jetre toliko je rapidno da je za srneću divljač metilj smrtonosan u svega nekoliko dana od zaraze.
Zato se liječenje ne odgađa, niti se improvizira.
Stručni dio – određivanje doze, način primjene i miješanje lijeka – odradili su stručnjaci s Veterinarskog fakulteta. Bez njihovog angažmana takva akcija ne bi uopće bila moguća pa im se stoga ovim putem još jednom zahvaljujem. Na nama je bila logistika i organizacija miješanja lijeka s kukuruzom, te provedba na terenu: raznošenje pripremljene smjese po hranilištima prema uputama, kontrola konzumacije i nadopuna prema potrebi.
Miješanje lijeka s kukuruzom za borbu protiv američkog metilja u organizaciji LD "Srnjak" Ludbreg
Junaci iz doline
Tu na scenu stupaju naši noćni heroji, sada pomalo zasljepljeni dnevnim svjetlom - ali što se mora nije teško. Ili je, ali se svejedno mora :-)
U vrijeme kad se u svega nekoliko dana otope poprilične količine snijega, do nekih hranilišta ne dolazi se autom. Ni traktorom. Dolazi se čistokrvnom tvrdoglavošću, a iz prijašnjih dogodovština znamo da je to jedna osobina koju naši heroji imaju u izobilju.
Plan je bio jednostavan – jutarnja kava, podjela ostatka lijeka okolnim društvima i onako usput odvesti lijek do hranilišta dok vozimo vreću susjedima. Naravno ... bez posebne opreme, bez visokih čizama, bez pripreme za poludnevni marš kroz vodu. već onaj klasični “ma idemo samo usput, brzo ćemo to”.
Teren je, naravno, imao drugačije planove.
Najprije rally po potopljenim putevima kojeg se ne bi posramili ni dečki s autima punih naljepnica. Boleka ništa ne može zaustaviti, stišće gas, vrti volan dok Lolek pokušava ostati u sjedalu i iako već dugo ima potpuno povjerenje u Vitaru, prekaljenog blatolomca, povremeno se ipak zapita jel sljedeća mlaka vode ispred njih skriva možda neku novu, duboku brazdu ... ovaj puta je odlučio ne dijelit misli s Bolekom koji se stopio sa svojim vjernim blatolomcem i u desetak novih driftova slavodobitno parkirao kraj prvog hranilišta.
Tri koraka do hranilišta, sve se činilo toliko jednostavno da je Lolek počeo razmišljat da im treba i titula Vladara Blata ... Bolek sipa lijek, a Lolek - kao službeni fotograf odrađuje svoj dio posla ...
Iznošenje lijeka na prvu lokaciju
Put do drugog hranilišta se odmah pokazao problematičan jer osim što je bio još više pod vodom, srušilo se i drvo preko puta, a kako niske cipele, voda do koljena i motorna pila ne idu u istu rečenicu, Bolek je odlučio svojim blatolomcem prokrčit put kroz šumu - evidentno je da Vitara skriva mnoge talente.
Teren je bio sve teži i daljni napori u autu graničili bi sa suludim - što dakako ne bi spriječilo naše heroje, no srećom po njih, Vitara ima više razuma, pa je odluka pala da dalje nastave pješice.
U početku sve je izgledalo dobro, malo vijuganja po šumi oko koje mlake, ali onda dolaze do livade koja je cijelom širinom prekrivena vodom. Pokušaj lijevo, pokušaj desno - ne ide bez opcije "voda do koljena" i onda Lolek spazi plitko suženje od 2-3 metra i vješto se sjeti nabacati otpale grane preko tog dijela. Grančice pod nogama, lagano klizanje, balansiranje s kantom u ruci – i eto ih preko. Kad nema čizama, ima snalažljivosti. Bolek je izgledao zadovoljno ...
Uspješni dolazak do drugog hranilišta, stavljanje lijeka, fotkanje i dečki su spremni za povratak.
Iznošenje lijeka na drugoj lokaciji
Bolek: Ajmo kroz šumu okolo, nema smisla da se vraćamo istim putem. Zvučalo je kao dobra, čak pametna ideja s obzirom da je teren kuda su došli bio prilično naporan, ali Lolek je skroz zanemario tihi glas razuma koji je šaptao "ali smo ipak tuda uspješno došli" ... i Lolek veselo krene za Bolekom po suhoj šumi.
Desetak minuta kasnije, onaj potisnuti glas razuma sada vrisne "JESAM TI REKAO!!!" dok je Lolek blejio u dubok, nabujali potok širok nekoliko metara. Lolek kao iz topa: Ajmo natrag, za ovo nam treba čamac.
No, Bolek rijetko voli ići natrag, samo naprijed u nove pobjede i desetak metara dalje spazi deblo srušeno preko potoka. Čim je Lolek ugledao deblo prozbori "Ma daj, nemoj biti lud, idemo natrag", no Bolek je već nogom isprobavao stabilnost debla ...
Prazna kanta u jednoj ruci, ravnoteža u drugoj i odjednom - pjesma. Ne znam jel' pjesma dramatično poboljšava ravnotežu, ali čini se da je djelovalo ... Lolek još uvijek u nevjerici gleda i već mu je u grlu bio treći "idemo natrag" kad ga prekine Bolek i kaže "vadi mobitel, ovo ti je jedinstvena prilika". Lolek pomisli kako je Bolek vjerojatno u pravu ... ali kompletno smetne s uma da nakon snimanja i ona mora proći po istom deblu ... pa izvadi mobitel i gotovo stručno dobacuje savjete tipa "Pazi gdje staješ".
Hvala, Lolek. To je razina korisnosti koju očekujemo.
Uz pjesmu, gotovo u plesnim koracima, Bolek prelazi preko potoka ... i sad je red na Loleku koji nit' je imao kantu, nit' pjesmu za ravnotežu pa mu je Bolek savjetovao da uzme neki poveći štap. Tako je i Lolek, poput starca sa štapom, uspješno odšepao preko debla.
0:00
/0:49
Junak iz doline ...
Obojica začuđujuće suhi dolaze do vjernog blatolomca koji je strpljivo čekao nasred šume, spreman za povratni rally ...
Bolnica, trenirka i fazani
Liječenje od metilja samo je jedna u nizu akcija koje su naši, dnevnim svjetlom zaslijepljeni heroji odrađivali cijelu zimu poput prihrane fazanske i srneće divljači.
Fazanska divljač traži redovitost, nema preskakanja. Kiša, blato, snijeg – hranilišta se obilaze i pune, hrana mora biti dostupna i suha. I tu je Bolek nemilosrdno uporan, ali baš nemilosrdno uporan, što će nam pokazati i sljedeća priča.
Lolek se diže u pet ujutro i kreće prema Zagrebu ni manje ni više nego na kontrolni magnet na KBC. U bolnicu. Veliku bolnicu ...
U povratku, kad je ionako u prolazu, nazove Boleka i naivno pita jel' za bolesničku kavu (ipak čovjek ide iz velike bolnice, jel), niti ne sluteći već skovan Bolekov plan ... Možda je Lolek trebao odmah biti više sumnjičav jer Bolek nikad tako lako i tako brzo ne pristaje na kavu ...
Kratko prepričavanje lovačkih priča uz kavu uvijek je zanimljivo i zabavano, makar se prepričavale i deseti puta, ali odjednom Bolek ozbiljno prozbori "Idemo na'ranit marvu' - Bolekov borbeni poklič kad treba ići nositi hranu fazanima.
Lolek ga je u prvi tren kompletno ignorirao jer je bio siguran da je svjestan da je Lolek u trenirci i patikama, a vani snijeg skoro do koljena. A i čovjek se taman vratio iz bolnice. Velike bolnice. Sigurno se šali. Jelda? JELDA?
Nije se šalio, ali je nesebično ponudio Loleku svoje crvene gamaše. Iako su obojica znali da gamaše neće baš puno toga promijenit, tako lijepa gesta nije se mogla odbiti i Lolek sjeda u Vitaru koja se par trenutaka kasnije pretvorila u punokrvnu ralicu i tako opet otkrila novi talenat.
Rezultat je bio očekivan – obojica su na kraju bili prilično mokri, no hranilišta su napunjena. Fazani su dobili svoje, a dan je završen onako kako treba – s osjećajem da posao nije odgođen zato što nije bilo savršeno vrijeme ni savršena oprema. Ili što se netko vraća s pregleda u bolnici. Velikoj bolnici.
Dvojac u nemilosrdnom pohodu prihrane divljači
Nema odustajanja
Prihrana i liječenje nisu stvari koje se rade kad je zgodno. Rade se kad treba. Ponekad po kiši, ponekad po snijegu, ponekad po blatu koje guta čizme. Ponekad nakon bolnice makar i velike, ponekad prije posla, ponekad vikendom kad bi netko drugi radije spavao.
Ali lovište ne mari previše za izgovore.
Ako već uzimamo iz prirode, onda moramo i vraćati. Ako planiramo odstrel i vodimo računa o selekciji, onda moramo voditi računa i o zdravlju populacije. Metilj se neće povući s lijepim željama, a srna ni fazan neće dobiti više energije i minerala zato što smo mi umorni.
Zato se kante redovito pune. Zato se prelazi preko potoka kad treba. Zato se gamaše posuđuju, a patike kvase. Bez odustajanja. Bez isprika (ionako ne pale kod nemilosrdnog Boleka). I uz poneku pjesmu preko mokrog debla, čisto da se zna da još ima struje u sustavu.
Na kraju dana, nema boljeg punjača bioloških baterija nego kad se nakon zime pogleda lovište i vidi divljač dobre kondicije i zdravlja.
Dobra kob!
01
velj.
Kronograf
Kronograf za prosječnog lovca nema nikakvu svrhu, osim za ultra znatiželjne koji ne vjeruju olako natpisima na kutijama i iz
9 min read
Kronograf za prosječnog lovca nema nikakvu svrhu, osim za ultra znatiželjne koji ne vjeruju olako natpisima na kutijama i iz nekog razloga žele znati stvarnu brzinu zrna :-) S druge strane, za lov na većim daljinama, streljaštvo i punjenje streljiva, kronograf je neizostavan dodatak.
Vrste kronografa
Prije nego se dotaknemo različitih vrsta kronografa, idemo prvo odgovoriti na pitanje - što je zapravo kronograf? Najjednostavnije, kronograf je uređaj koji mjeri brzinu zrna nakon izlaska iz cijevi. Kronografe razlikujemo prema načinu na koji mjere tu brzinu.
Optički kronograf
Primjer optičkog kronografa (Caldwell)
Optički kronograf koristi optičke senzore kojima mjeri promjenu razine osvjetljenja. Kod optičkog kronografa, pucamo direktno iznad njega, kroz šipke. Zrno kod prolaska stvara "sjenu" (odnosno pad razine osvjetljenja) čije pomicanje registriraju optički senzori i na taj način mogu izmjeriti brzinu kojom se zrno kreće.
Prednosti: - niža cijena (oko 200€) - solidna preciznost
Nedostaci: - ovise o dobrom vanjskom osvjetljenju, pa lako moguće neće raditi kod veće naoblake - može biti gnjavaža za postavljanje s obzirom da ga treba postaviti ispred puške i pucati "kroz njega" - relativno veliki i nezgrapni za nošenje i postavljanje - ako ga postavite preblizu, eksplozija iz cijevi ga može srušiti
Optički kronografi dobra su opcija ako imate mogućnost za adekvatno postavljanje na streljani, a neće vas jako udariti "po nočvaniku". Malo jesu nezgrapni, ali u pravilu se ne koriste toliko često da bi to bio veliki problem, osim ako želite mjeriti brzinu na različtim lokacijama - u tom slučaju su bolje druge opcije.
Magnetski kronograf
MagnetoSpeed V3
Magnetski kronograf koristi elektromagnetske senzore koji mjere sitne poremećaje u magnetskom polju koje uzrokuje magnetska indukcija uzrokovana prolaskom induktivnog zrna iznad elektromagnetskog senzora (i olovno, a naročito zrno s bakrenom košuljicom dovoljno dobro provode struju da izazovu magnetsku indukciju).
Montira se direktno na cijev i spužvastim nastavcima se odvaja od cijevi kao zrno ne bi udarilo u samo kronograf.
Prednosti: - niska cijena (slično kao i optički kronografi, 120-250€) - dobra preciznost - potpuna neovisnost o vremenskim uvjetima - malih dimenzija - izuzetno laka montaža i prenosivost - bez problema se može koristiti u svim uvjetima
Nedostaci: - mogućnost da se ošteti, ako ga pogrešno montirate (preblizu cijevi) - s obzirom da je montiran na cijev, može utjecati na grupu pogodaka
Kao što vidimo, magnetski kronograf ima podosta prednosti nad optičkim, ali dolazi i s velikim nedostatkom - može utjecati na grupu pogodaka. Stoga je odličan kod traženja laboracija kada se testiraju brzine različitih punjenja, ali nisu pogodni za korištenje kada se testira sama preciznost oružja. Teoretski se može dogoditi da na vašoj konkretnoj cijevi neće imati utjecaja, ali u pravilu uvijek ima barem nekog utjecaja na poziciju ili veličinu grupe.
Doppler radarski kronograf
LabRadar i Garmin XERO C1 Pro
Radarski kronograf emitira mikrovalove visoke frekvencije koji se odbijaju od zrna i vraćaju natrag do kronografa. S obzirom da se zrno udaljava od izvora mikrovala, odbijeni val imat će nižu frekvenciju od izvornog vala (tzv. Doppler efekt, otkud i naziv kronografa). Tu razliku u frekvenciji kronograf precizno pretvara u brzinu zrna.
Prednosti: - vrlo visoka preciznost - izuzetna praktičnost i jednostavnost korištenja (naročito Garmin) - pogodni za sve vremenske i terenske uvjete - LabRadar kao dodatnu mogućnost ima mjerenje stvarnog balističkog koeficijenta zrna
Nedostaci; - visoka cijena (od 500€ na više) - znaju biti "mušićavi" oko mjesta postavljanja i smjera (naročito LabRadar)
Doppler radarski kronograf stavite kraj puške, upalite ga i možete pucat. Zvuči predobro da bi bilo istinito - i većinom je doista tako, ali uređaji znaju biti mušićavi i osjetljivi na poziciju na kojoj se nalaze i u smjeru u kojem su okrenuti. To naročito vrijedi za LabRadar koji mjeri brzinu zrna na različtim udaljenostima (kako bi izmjerio balistički koeficijent (BC) zrna) i zbog toga mora biti dosta precizno okrenut točno prema meti. Garmin, s druge strane, ne mjeri BC i samim time imate bitno veću slobodu glede smještaja i problem mu radi jedino tunel streljana gdje se malo treba poigrati sa smještajem samog uređaja. S druge strane, koliko mi je poznato - LabRadar uopće ne radi u takvim uvjetima, pa je to dodatni plus Garminu.
S obzirom da mikroval putuje brzinom svjetlosti, kronograf skupi jaaako puno informacija o pomaku frekvencije povratnog vala i zato je izuzetno precizan u mjerenju brzine zrna. Pogodni su za sve vremenske i terenske uvjete - posebno Garmin koji je izuzetno malen i praktičan uređaj (možete ga doslovce nositi u džepu) i s obzirom da nije zahtjevan glede smještaja, možete ga koristiti i u lovu, ako baš želite.
Garmin je doista jednostavan za korištenja, pali se trenutno, odabere se kategorija brzina (150-500 m/s ili 500-1500 m/s), prema želji upiše se gramaža zrna za izračun energije, potvrdi se položaj uređaja i možemo krenuti s pucanjem. Garmin je napravio i aplikaciju za mobitel pa se prema želji svi podaci mogu prenijeti na mobitel, što također radi vrlo jednostavno, konzistentno i bez gnjavaže.
Svrha kronografa
Sada kad znamo kakve vrste kronografa postoje, možemo se pozabiviti sa samom svrhom tih uređaja.
Dakle, sada već znamo - kronograf mjeri brzinu zrna - a čemu nam služi informacija o brzini zrna?
Balistika i pucanje na veće daljine
Pod "veće daljine" uvrstit ću sve iznad 250m. Ovisno kako vam je puška upucana, na 250m se još možete "provući" i bez informacije o brzini zrna, ali od 300m na dalje, pad zrna je toliki da nam je nužan balistički izračun za precizan pogodak - a nema balističkog izračuna bez precizne brzine zrna.
Valja napomenuti da je brzina izražena na kutiji streljiva uvijek neka prosječna brojka i može prilično odstupati od stvarnih brzina koje mjeri kronograf. Stoga, brzina s kutije streljiva može nam poslužiti kao okvirna informacija, dok točnu informaciju možemo dobiti jedino kronografom.
Dobro, možemo brzinu odrediti na meti na većim daljinama, recimo pucajući na metu na 300m koristeći se okvirnom brzinom s kutije streljiva i onda ovisno gdje se grupa nalazi na meti, možemo izračunati točniju brzinu zrna. No, to pretpostavlja da već imate precizno oružje, a da ste i sami dovoljno dobar strijelac da ni oružje ni vi niste faktor grupacije zrna na meti, dok kronograf točno mjeri brzinu bez obzira na preciznost oružja i vaše streljačke sposobnosti.
Punjenje streljiva (reloading)
Druga kategorija gdje je kronograf od velike važnosti je punjenje streljiva. Je li apsolutno nužan ili je samo zgodan i koristan dodatak ovisi prvenstveno o tome u koju svrhu punite streljivo.
Ako punite streljivo u svrhu lova na normalnim lovačkim daljinama, kronograf svakako nije nužan jer ćete u tom slučaju ionako koristiti nekoliko standardnih punjenja i poanta punjenja će vam biti mogućnost korištenja zrna po želji i konzistentnije streljivo pa sve laboracije koje ćete isprobavati naprosto isprobate na meti - ako su grupe dobre, dobra je laboracija, ako nisu - isprobavajte i tražite dalje.
Ako želite izvući maksimum iz vašeg oružja, onda ćete punjenju streljiva pristupiti bitno studioznije i krenuti s tzv. ladder testovima gdje se traži idealna količina baruta tako da se napuni 20 metaka i u svakom je količina baruta veća za 0.1 grain. Tu je kronograf apsolutna nužnost jer vas zanima na kojim količinama baruta je brzina ista što zapravo predstavlja stabilnu unutarnju balistiku. Dakle, to je prilično zahtjevan i skup proces koji gotovo sigurno nećete raditi u svrhu lova na standardnim daljinama.
Osim toga, kada jednom imamo složeno streljivo, kronografom možemo odrediti dvije vrijednosti koje nam govore koliko stabilnu laboraciju zapravo imamo, odnosno mogu otkriti uzrok lošijim ili nekonzistentnim grupama, a to su extreme spread (ES) i standard deviation (SD). Neću prevoditi ove termine na hrvatski jezik s obzirom da i hrvatski strijelci koriste engleske termine.
Extreme spread (ES) - jednostavno, razlika najmanje i najveće brzine u grupi ispaljenih metaka. Primjerice, ako smo pucali 10 metaka, najmanja izmjerena brzina bila je 790 m/s, a najveća 815 m/s, ES će biti 25 m/s. Što je ES manji, streljivo je konzistentnije, no ne daje cjelokupnu informaciju jer možete u dobrom streljivu imati jedan loš metak (iz bilo kojeg razloga) i ES će biti velik, unatoč konzistetnom streljivu - i tu u igru ulazi SD.
Standard deviation (SD) - ovaj podatak je nešto teže razumijeti jer se radi o statističkom standardnom odstupanju od prosjeka. Dakle, SD uzima u obzir SVAKI hitac. Uuzima se prosjek svih hitaca, a sam SD predstavlja odstupanje od prosjeka. S obzirom da odstupanja slijede Gaussovu krivulju, većina odstupanja će biti oko sredini, a kako idemo dalje od sredine, odstupanja je sve manje, dolazimo do sljedeće raspodjele:
Raspon
Postotak hitaca
±1 SD
68,27%
±2 SD
95,45%
±3 SD
99,73%
Ili možemo reći da će 2/3 hitaca biti unutar 1 SD, većina hitaca biti će pokriveno s 2 SD, dok 3 SD pokriva i flyere.
Zajedno ES i SD govore nam o stabilnosti i konzistentnosti laboracije. Što su vrijednosti manje, to je laboracija konzistentnija. Želimo imati što manji ES i SD, a u slučaju da imamo povećani ES, SD nam daje informaciju koji postotak hitaca je "proširio" ES, odnosno, imamo li stablinu laboraciju s flyerom ili nestabilnu laboraciju gdje većina streljiva varira unutar ES.
Idemo sada navesti nekoliko okvirnih primjera kako bi bilo jasnije što konkretno predstavljaju ES i SD:
1. Loša konzistentnost
ES: > 25 m/s
SD: > 6 m/s
Više mjerenja lošeg tvorničkog streljiva kronografom daje:
ES: 25–35 m/s
SD: 8–12 m/s
Takvi rezultati nisu rijetkost kod:
jeftinijeg tvorničkog streljiva
lovnog streljiva bez kontroliranog i preciznog procesa punjenja streljiva
miješanih lotova
🔴 Za SD 10 m/s znači da će oko 68% hitaca biti u ±10 m/s od prosječne brzine, a 95% hitaca bit će u ±20 m/s od prosjčne brzine. Rezultirat će nekontroliranom vertikalom već na 300 m.
2. Prosječna konzistentnost
ES:12–24 m/s
SD:3–6 m/s
Tvorničko match / premium streljivo:
ES ≈ 15 m/s (10 hitaca)
SD ≈ 3 m/s (40 hitaca u testu)
🟡 Objašnjenje: Razlika između najmanje i najveće brzine iznosi 15 m/s, a 68% hitaca je unutar ±3 m/s, dok će 95% hitaca biti unutar ±6 m/s. Upotrebljivo na 300m.
3. Dobra konzistentnost
ES:5–12 m/s
SD:1,5–3 m/s
Pažljivo složeno ručno punjeno streljivo:
ES: 5 m/s
SD: 1.5 m/s
Povremeno i bolji lotovi tvorničkog match streljiva
🟢 Praktički bez vertikalne disperzije na 300m, 68% hitaca biti će unutar ±1.5 m/s, a 95% hitaca unutar ±3 m/s.
4. Match / natjecateljski
ES: ≤ 5 m/s
SD: ≤ 1,5 m/s
Vrhunski handloadovi:
ES: 1–2 m/s
SD: 0,5–0,8 m/s
Ciljana kategorija kod
BR / PRS natjecatelja
pažljivo sortiranih komponenti
strogo kontroliranog procesa punjenja streljiva
🔵 Izuzetno konzistentno streljivo prikladno za pucanje na svim daljinama (as good as it gets).
5. Primjer dobre laboracija s jednim velikim odstupanjem
niz brzina od 10 hitaca (m/s): 896, 897, 895, 896, 898, 896, 895, 897, 896, 920
Prosječna brzina: ~898.6 m/s
SD: ~7.57 m/s
ES: 25 m/s
Što nam govore ove brojke
Imamo 9 hitaca koji su izuzetno konzistentni: raspon samo 3 m/s (895–898 m/s), SD tih 9 hitaca bi bio ispod ~1.2 m/s – dakle load je zapravo odličan.
Jedan hitac je +22–24 m/s iznad prosjeka → klasičan "flyer", vjerojatno greške kod punjenja ili sortiranja komponenti
Taj jedan hitac dramatično povećava ES (sa ~3 m/s na 25 m/s), ali SD ostaje relativno nizak u danom ES jer je samo jedan odstupajući podatak u nizu od 10.
Ovakvu laboraciju ne treba odbacivati, već dodatno provjeriti s obzirom da je vrlo vjerojatno problem bila greška kod punjenja kod jednog metka.
Kad bi cijela laboracija bila loša, SD bi bio iznad 10 m/s i po toj distribuciji hitaca možemo razlikovati dobru od loše laboracije.
SD uvijek gledamo u kontekstu ES, pa stoga SD od 7,57 za ES 25 predstavlja dobru vrijednost (većina brzina je blizu prosječne), ali da je ES 10, SD od 7,57 predstavljao bi lošu vrijednost (većina brzina je udaljeno od prosjeka, streljivo "šeta")
Zaključak
Kronograf je vrlo koristan alat svima koji ručno pune streljivo, bave se streljaštvom ili love na velikim daljinama. Daje nam preciznu informaciju o brzini zrna što nam omogućava precizne balističke izračune, te nam pomaže u traženju dobrih laboracija te kasnije provjeru jesu li nam laboracije stabilne i konzistentne.
Za prosječan lov nema nikakvu praktičnu upotrebu, osim za jaaako znatiželjne :-)
Dobra kob!
19
sij.
Vodič za odabir prvog (a možda i drugog) karabina
Bez obzira kupujemo li prvi ili petnaesti karabin, uvijek se radi o procesu kroz koji sužavamo izbor na točno onaj
12 min read
Bez obzira kupujemo li prvi ili petnaesti karabin, uvijek se radi o procesu kroz koji sužavamo izbor na točno onaj jedan karabin koji ovaj puta želimo, a jedina bitna razlika je u tome što iskusni lovac zna točno što traži, dok se početnik lako izgubi u cijelom oceanu danas dostupnih opcija.
Iako ne postoji vodič koji će svakog lovca nepogrešivo dovesti do idealne puške, moguće je olakšati proces postavljanjem pravih pitanja kao i skretanja pažnje na moguće pogreške kojih sam i ja skupio sasvim dovoljno za jedan ovakav članak :-)
Uvod
Cijeli proces počinje jednostavnom spoznajom "Želim novi karabin", iako mi volimo to prikazati sebi i drugima, a naročito boljim polovicama da mi ustvari TREBAMO novi karabin :-)
Mladom lovcu koji još nema ni jedan, a možda još nema ni bolju polovicu, to će biti lakše opravdati, no kod svake sljedeće iteracije taj proces vještog samozavaravanja sve je teži i teži :-)
No, dobro, zaključili smo da nam treba i sada smo u procesu donošenja sljedećih odluka:
Koju vrstu karabina želimo
Koji kalibar i dužina cijevi
Koji proizvođač
Koji dodaci i dodatna oprema
Svaka od ovih točaka ima veliki broj različitih opcija i stvarno se teško snaći, pa ću pokušati sažeti cijeli proces i izvući srž koja možda nekome i pomogne u ovim "mukama".
Vrsta karabina
Kad kažem "karabin", zapravo mislim na sve puške s užljebljenim cijevima, a koje mogu biti u različitim formatima poput:
repetirke
jednometke
kombinirke
ekspresice
drilinzi
poluautomati
Možda sam koji "format" i zaboravio, ali i ovi su sasvim dovoljni, pa i previše za prvi odabir.
Iako svaki od ovih formata može sasvim dobro poslužiti kao prva puška, neke opcije su naprosto prikladnije od drugih i donose manje komplikacija koje lako mogu biti previše mladom lovcu koji se tek pokušava snaći u cijeloj toj priči.
Dakako, tu ne vrijedi ista priča za svakoga, pa tako ima mladih lovaca koji će odmah u početku preferirati određeni format - poput kombinirke ili ekspresice i to iz više razloga - možda im se upravo taj format najviše sviđa, možda su upoznati s takvom puškom jer ju ima otac, djed, stric ili s kim god da su se od malih nogu šuljali po šumama i cijelu tu grupu lovaca bih označio s "znaju što žele" i oni neće imati pretjerane koristi od ovakvog članka.
Druga grupa lovaca se prostire od "znam što želim" pa sve do "nemam pojma što mi treba" i dalje ću se fokusirati na njih, stoga me nemojte raspeti kad napišem da bi se lovac koji ne zna što treba morao fokusirati isključivo na repetirku i eventualno kombinirku kao svoju prvu pušku i kompletno ignorirati sve druge vrste do nekih budućih nabavki.
A što mi treba?
Upravo zato što mladi lovac teško može točno odgovoriti na ovo pitanje, mišljenja sam da bi prvi odabir oružja trebao pokriti što je moguće širi raspon lova, a bez previše komplikacija.
Zašto je mladom lovcu teško dati precizan odgovor na ovo pitanje? Ponajviše radi toga jer mladi novac ne zna koji način lova će ustvari najviše zavoljeti.
Hoće li to biti doček s čeke, pogonski lov s psima, doček na štandu, jutarnji pirš, noćni pirš na predatore, lov srnjaka, lov predatora, planinski lov, lov na veće daljine ... hoće li loviti prvenstveno u matičnom društvu ili će ga povući komercijala i lov na raznolikim terenima ... opcije teže u beskonačnost i dobra repetirka može pokriti sve ove opcije, a kasnije kako lovac razvija preference, tako će lakše odabrati i prikladnije oružje.
Stoga, ako ne znate što bi uzeli, uzmite dobru repetirku, a u nastavku članka ću opisati što smatram "dobrom repetirkom".
Izbjegavajte poluautomate za prvo oružje čak i ako mislite da vam baš treba poluautomat jer gotovo sigurno vam ne treba i još k tome donosi zakonska ograničenja s maksimalnim kapacitetom spremnika od 2+1 pa vam je čak i za pogonski lov bolja "dobra repetirka".
Dobra repetirka
Dobra repetirka ne znači neki točno određeni proizvođač, niti točno određeni kalibar. Dobra repetirka je ona s kojom ćete imati najmanje problema i komplikacija. Iako je nemoguće unaprijed isključiti sve moguće probleme, svakako ih je moguće svesti na minimum tako da obratimo pažnju na nekoliko detalja.
Osjećaj u ramenu
Ovo je možda i najbitniji faktor u ovom trenutku, što ujedno znači da se puška ne kupuje preko web shopa, već isključivo u dućanu i to onom koji će vam dati isprobati svaku pušku koju želite isprobati i toplo vam preporučam da uzmete sa sobom nekog iskusnijeg tko će vam skretat pažnju na različite detalje.
Uzmite pušku u ruke i prvo obavezno otvorite i zatvorite zatvarač više puta - time ćete se osigurati da je puška prazna, a ujedno ćete dobiti osjećaj kako radi zatvarač - je li zapeo, je li pruža otpor ili ide glatko i precizno uz dobar osjećaj?
Jedna napomena ovdje - postoje odlični zatvarači koji mogu zapeti ako ih gurate pod koso, što bi vam se moglo desiti ako ste početnik - pa ako vam se dogodi da vam zatvarač zapne, fokusirajte se da ga gurate ravno, ne u koso - pa onda vidite jel još uvijek zapinje ili ne - loš zatvarač će i dalje zapinjati, dok će dobar kliziti praktički bez otpora.
Nakon toga stavite pušku u rame nekoliko puta za redom vodeći brigu da cijev okrećete u sigurnom smjeru - nije sad važno da je savršeno stavite - važno je da osjetite da li vam puška "sjeda" ili ne. Sad se možda pitate - pa kako ću znati dal mi sjeda ili ne? Isto kao što ćete znati jel vam paše sjedalo u nekom autu ili ne.
Ne trebamo sad pronaći pušku koja vam SAVRŠENO sjeda, već trebamo isključiti one koje će vam raditi probleme u lovu, a to ćete brzo primjetiti i u dućanu.
Obratite pažnju da li vam odgovara duljina kundaka, odnosno da li prirodno dohvaćate okidač ili morate raditi čudne pokrete s rukom i posebno šakom da dođete do njega. S tim da računajte da se duljina do zatvarača povećava kako imate više odjeće na sebi - pa ako isprobavate bez jakne u dućanu i teško dohvaćate okidač, sa zimskom jakom u lovu imate ćete ozbiljan problem. Valja napomenuti da je to nešto što se može riješiti kod puškara, ali traži posjet puškaru i dodatne troškove, pa sami procijenite jel vam se ta konkretna puška toliko jako sviđa da ste voljni i na posjet puškaru ili ćete tražiti drugi model.
Osim toga, obratite pažnju kako vam obrazina dolazi na lice - da li vas pritiska, da li morate spuštati glavu da uopće dođete do obrazine ili vam prirodno dotakne lice u položaju u kojem dignete pušku.
Fokusirajte se kako vam puška pritišće rame - da li je lijepo "legla" ili vas pritišće negdje - ako vas pritiške, probajte je drukčije staviti u rame - ako i dalje pritišće - tražite drugi model jer svako pritiskanje će se pretvorit u bolove kod pucanja što apsolutno ne želite jer ćete brzo zamrziti takvu pušku.
Ovo je slično kao i da isprobavate nove cipele - mora vam "sjesti", mora biti udobno i prirodno bez potrebe za čudnim položajima ruku i naročito šake kod dohvaćanja okidača. Uopće nemojte gledati proizvođača ni kalibar - prvo identificirajte modele koji vam dobro "sjednu" - svakako gledajte cijenu da ne ispadne da vam dobro sjedne puška daleko izvan budžeta jer ćete biti u ozbiljnom problemu :-)
Karakteristike puške
Jako bitna stvar je vrsta montaže na pušci i toplo vam preporučam - uzmite model koji ima ili prima Picatinny šinu - nešto što sam ja naučio na teži način.
Stignete kasnije eksperimentirati s drugim montažama, ali za prvu pušku - osigurajte se da model koji želite kupiti može nositi Picatinny šinu. Neki modeli dolaze s ugrađenom Picatinny šinu, na neke se može ugraditi - kako god bilo, raspitajte se ili tražite od prodavača da vam pokaže.
To će vam kasnije DRAMATIČNO olakšati život jer sve optike (dnevne, termalne i noćne) i crvene točke idu na Picatinny šinu, a kasnije dok uzmete i drugu pušku s Picatinny šinom, možete iste montaže koristiti i među puškama.
S vremenom možda poželite neku fiksnu montažu za jednometku jer će vam se jako sviđati takva puška ili ćete je složiti za planinski lov - ali do onda - Picatinny šina koja će vam uštedjeti vrijeme, novce i ono najvažnije - živce.
Okidanje - ako je pretvrdo provjerite može li se podešavat. Ako ima ubrzicu, isprobajte kako radi ubrzica - tu vam od velike pomoći može biti iskusniji kolega.
Spremnik ... danas praktički svaka nova repetirka dolazi s izmjenjivim spremnikom, ali ako kupujete rabljenu pušku, obratite pozornost na to - izmjenjivi spremnik je naprosto praktičniji od fiksnog i možete ih imati koliko želite.
Mehanički nišani ... iako je poželjno da ih puška ima, realnost je da ih nikada nećete koristiti i samo će vam smetati ako poželite staviti prednji clip-on ili neku dulju dnevnu optiku. U teoriji ih je dobro imati jer se može desiti da razbijete dnevnu optiku ili imate neispravnu montažu - pa da možete nastaviti lov. No, vjerojatnost da se to desi je vrlo mala i najveći gubitak je propušteni lov - a to ionako neće biti puška s kojom ćete ići u Afriku - ako i kad dođete do toga, za takve prilike ćete ionako nabaviti specifičnu pušku - jer će vam trebati, naravno :-) Sada bih čak preferirao karabin BEZ mehaničkih nišana zato jer će se prije desiti da će vam smetati za clip-on i morat ćete ga skidat, nego da će vam falit pa ćete ih morati stavljati.
Kočnica ... nije nužno, ali preporučio bi da odaberete model na kojem se puška otkoči guranjem kočnice prema cijevi, a zakočena je kad je potegnuta prema kundaku. Većina pušaka ima takvu kočnicu, pa ako uzmete suprotno i naviknete se - imat ćete kasnije problema s drugim puškama - pitajte me kako znam :-)
Kundak ... plastika ili drvo - gotovo svejedno, stvar ukusa, što vam se više sviđa. Možda preporuka plastika za prvu pušku jer je manje osjetljiva na udarce i grebanja - na drvu ćete završiti s puno ogrebotina i sitnih udubljenja - pa je plastika zahvalnija dok ne naučite malo bolje paziti na pušku :-)
Podesiva obrazina ... nije nužno, ali svakako preporučljivo - omogućava prirodniji položaj glave kod raznih noćnih i termalnih uređaja koje ćete kupiti prije ili kasnije, a vjerojatno prije nego kasnije :-)
Navoj na ustima cijevi ... nije nužno, ali nije ni na odmet. Trenutno su prigušivači kod nas zabranjeni, ali trend u EU je da se dozvoljavaju ili da su čak nužni i obavezni u određenim okolnostima - pa nije na odmet razmišljati u naprijed i odmah uzeti model koji dolazi s navojem što će vam prištedjeti odlazak puškaru kod promjene zakona.
Preciznost
Nažalost, iako važna kategorija, preciznost novog oružja možete isprobati tek nakon kupnje i tu je možda i najveća prednost kupovanja rabljenog oružja jer lako možete dogovoriti probu na streljani i uvjeriti se u preciznost prije kupnje.
Dobra vijest je da za lovačke svrhe gotovo da i ne možete pogriješiti i praktički bilo koja nova puška će zadovoljiti osnovne lovačke potrebe i većina proizvođača daje sub-MOA jamstvo (manje od 3cm na 100m) s tri metka s određenom vrstom streljiva - što je dovoljno za osnovne lovačke potrebe. U praksi to znači da možete reklamirati pušku koja ne zadovoljava te uvjete, no možda ćete morati kupiti nekoliko različitih kutija streljiva da bi našli ono koje vaša puška "voli" i onda se držati tog streljiva, ali taj trošak imate samo u početku i dalje ste mirni. Osim ako proizvođač promijeni komponente u streljivu koje ste odabrali, u tom slučaju se može desiti da morate ponovo tražiti adekvatno streljvo :-), što se događa, ali dovoljno rijetko da ne trebate brinuti o tome.
Ukoliko odmah želite precizniju pušku koja je manje osjetljiva na različita streljiva, sa sigurnošću vam mogu preporučiti Tikka T3X Varmint / Supervarmint. Ovo svakako nije puška za svakog s obzirom da ima cijev debljine 22mm i time i povećanu težinu, ali imate opciju 51cm cijevi koja je izuzetno praktična, jednako precizna kao i dulja od 60cm, a ipak nešto lakša. Kroz ruke mi je prošlo više desetaka takvih pušaka, sve rade više manje jednako i prilično su neosjetljive na promjene streljiva što omogućava da promijenite streljivo bez potrebe za ponovnim upucavanjem. No, kažem, puška je specifična - pogledajte je i ako vam odgovara, svakako je preporučam jer je ona u samom vrhu onoga što bih nazvao "dobar karabin", a ako ne - birajte dalje. Ne kažem da je to jedina takva puška, već ona s kojom ja osobno imam najviše iskustva.
Kalibar
U ovoj kategoriji više ima smisla pričati koji kalibar NE uzeti, nego koji uzeti. Naime, svaki srednji kalibar će biti sasvim adekvatan za prvu pušku, no postoje kalibri koji vam mogu pokvariti iskustvo lova i želju za pucanjem.
Za prvu pušku, svakako izbjegavajte razne magnum kalibre poput 300 WM ili 8x68. To jesu odlični kalibri u svojoj specifičnoj namjeni, a u koju definitivno ne spada "prva puška". Traže iskustvo u pucanju bez čega kod početnika redovito izazivaju grčenje i zatvaranje očiju kod okidanja zbog podsvjesnog straha od pojačanog trzaja, a neće vam dati apsolutno ništa nad standardnim kalibrima u vašim počecima (pa čak i bitno dulje od samih početaka).
Osim toga, izbjegavajte brze kalibre malog promjera poput .22-250 - zapravo, za prvu pušku, općenito izbjegavajte kalibre promjera manjeg od 6.5 mm. Opet - ima fantastičnih kalibara u toj kategoriji - ali ne za prvu pušku s kojom želimo pokriti maksimalnu širinu lova s minimalno komplikacija.
Dakle, slobodno izaberite bilo koji kalibar u rasponu od 7 ili 8mm a da nije magnum i nećete pogriješiti. Isključio sam 9.3x62 - iako odličan kalibar, prednosti koje nudi nisu potrebne u prvom karabinu jer ćete dobit dugu akciju (veći hod zatvarača kod repetiranja što može razviti trzaj glave kod repetiranja jer ćete imati osjećaj da će vas zatvarač udarit u nos) i izraženi trzaj radi kojeg možete i sami razviti trzaj kod okidanja što će razultirati promašajima i ranjavanjima, a što je daleko veći problem od eventualnih prednosti kalibra većeg promjera.
Glavni fokus neka vam bude dostupnost i cijena streljiva čisto da ne odaberete neki kalibar za koji ćete odmah u startu teško nabavljati streljivo ili će vas koštati ko svetog Petra kajgana - sjetimo se - tražimo opciju koja će pokriti najviše situacija s najmanje komplikacija, a hoće li to biti 8x57, .30-06, .308, 7x64, .270 ... potpuno svejedno.
Da li ima smisla preferirati neki kalibar? Pa ... ima, ovisno o tome da li ste sigurni kako ćete provoditi prve godine lovstva - koliko više vremena ćete provoditi u gustom, birajte kalibar većeg promjera i težeg zrna (recimo 8x57). Ako pak nemate gustog i svinje tek povremeno lovite, ali imate predatore na otvorenim ravnicama - uzmite kalibre manjeg promjera s lakšim i bržim zrnima poput 7x64 ili .308.
Odabir zrna
Važnije od samog kalibra je odabir adekvatnog zrna, no izbor bi vam mogao biti ograničen ovisno o tome što će vaša odabrana puška voljeti od zrna jer preciznost je ipak na prvom mjestu, odnosno, bolje je imati "lošije" zrno s kojim možete pogoditi točno kamo želite pogoditi, nego "najbolje" zrno s kojim riskirate ranjavanje srnjaka na 100m.
Primarni faktor bit će vam budžet. Ako si možete priuštiti Normu Oryx i puška ga adekvatno drži - odlično, u suprotnom ćete morati malo eksperimentirati. Ako ne znate što bi uzeli, probajte Federal Fusion - odlično zrno za skroz razumne novce. Od ostalih solidnih opcija koje su prijateljski naklonjene vašem novčaniku naveo bih Geco Plus i Hornady Interlock.
Eventualno bih mogao reći da nisam veliki ljubitelj mekanih zrna jer rade puno štete na mesu i osjetljivi su na prepreke što ujedno znači i da mekana zrna nisu uopće adekvatna za pogonske lovove u gustom. Mekana zrna odlična su za predatore - za drugu divljač ih ne bi koristio. Ne znači da se ne može, ali ako ste početnik, radije uzmite Fusion.
U konačnici, najbitniji od svega je precizan pogodak u kojem ste vi glavni faktor jer od lošeg pogotka neće vas spasiti ni zrno ni kalibar, kakve god priče da slušali o tome.
Zaključak
Vidimo da je za ispravan odabir prvog karabina najmanje bitan proizvođač, a i sam kalibar je od manje važnosti dok se držimo grupe srednjih kalibara jer je upravo univerzalnost i njihova poanta.
Hoće li 8x57 biti bolji u gustom od 7x64? U nekom postotku sigurno hoće, ali daleko od toga da bi morali sa strahom sjediti na štandu jer imate 7x64 - odradit će sve što treba, bez brige - jer ionako ćete vi sami biti daleko veći faktor za promašaje nego kalibar koji držite u rukama, naročito u počecima.
Ono što je daleko bitnije je gomila sitnih detalja poput ležanja puške u ramenu, vrsta montaže, način okidanja, podesiva obrazina itd. itd.
Stoga:
💡
Prilikom kupnje prvog karabina - ne žurite i ne favorizirajte brendove. Obiđite što više dućana, isprobajte što više pušaka i pronaći ćete onu koja vam najviše odgovara.
I zapamtite da ste nakon odabranog karabina upravo VI primarni i glavni faktor za svaki pogodak, promašaj i ranjavanje, pa bacite oko na članak Odstrel na 300m - 3.dio: Trening (ne trebate nikad pucati na 300m, trening je koristan bez obzira na udaljenost, samo ćete prilagoditi stotine metaka na streljani na desetke, ali ostalo stoji :-))
I još jedan mali savjet za kraj - prije posjete dućanu, sami se informirajte o karakteristikama oružja - u današnje vrijeme interneta i umjetne inteligencije to je najmanji problem jer prodavači mogu varirati od nezainteresiranih preko uslužnih, informiranih i dobronamjernih pa sve do onih koji će vam reći sve što želite čuti samo da kupite pušku, bez obzira bilo istina ili ne. Tako da se oslonite prvenstveno na sebe, oboružjate se informacijama i povedite kolegu s iskustvom koji zna, a ne da misli da zna :-) u vaš prvi šoping - i nemojte mu zaboravit platiti ćevape i pivo :-)
Ugodno kupovanje prvog oružja i dobra kob!
15
sij.
Utjecaj mase zrna na gubitak brzine
S obzirom da sam dobio više upita na temu "što neće teže zrno manje usporavat" vrijeme je za
3 min read
S obzirom da sam dobio više upita na temu "što neće teže zrno manje usporavat" vrijeme je za još jedan kratki članak na temu mase i gubitka brzine.
Gubitak brzine
Zrno nema aktivan pogon kao raketa i svoju brzinu dobiva silovitim ubrzanjem dok se nalazi u cijevi oružja. Koliko je zrno dobile brzine do izlaska iz cijevi - dobilo je - nakon toga, brzina je u konstantnom padu.
Sva energija koju zrno ima "pohranjena" je u brzini i točno je da pri istoj brzini teža zrna imaju više pohranjene energije od lakših zrna, no to nije cijela priča.
Gubitak brzine uzrokuje savladavanje otpora zraka. Savladavanje traži energiju, a jedinu energiju koju zrno ima pohranjeno je u brzini, pa tako zrno za savladanje otpora zraka "troši" jedinu energiju koju ima - i tako gubi brzinu.
No, nisu sva zrna jednaka i nekim zrnima je lakše savladavi zrak, a nekima teže i tu karakteristiku opisuje faktor savladavanja otpora zraka koji je drukčiji za svaki tip zrna i sam faktor je neovisan o masi i promjeru zrna, već ga određuje izgled i konstrukcija zrna.
Balistički koeficijent
Dakle, vidimo da u savladavanju otpora zraka sudjeluje pohranjena energija u brzini zrna koja je veća kako je zrno teže (pri istoj brzini), a ta energija se troši brže ili sporije ovisno o faktoru otpora koji pak se uvećava za promjer zrna.
Kako ne bi stalno baratali s nekoliko faktora, znanost nam je donijela balistički koeficijent. Postoji stariji G1 model (koji ćemo radi jednostavnosti koristiti za primjer) i noviji G7 koji u osnovi računa istu stvar, samo koristi precizniju formulu kako bi dobili točnije rezultate za moderna boat-tail zrna.
Balistički koeficijent je omjer dvije karakteristike zrna: - koliko je teško zaustaviti zrno (veću masu u pokretu je teže zaustaviti od manje) - koliko teško zrno savladava zrak (u osnovi opisuje aerodinamiku zrna)
BCG1 = md2 · iG1
Gdje je: - m: masa zrna - d: promjer zrna (koji se kvadrira jer otpor zraka djeluje na površinu) - iG1 - ima svoju formulu, ali radi jednostavnosti reći ćemo da iG1 opisuje "aerodinamičku neefikasnost", odnosno koeficijent otpora zraka koji ovisi o izgledu i konstrukciji zrna
Kada jednom imamo BC, više ne trebamo razmišljati o masi s obzirom da je masa ugrađena u izračun BC.
Zaključak
Za izračun putanje zrna uopće ne koristimo masu, već BC. Masa nam treba jedino ako nas zanima energija zrna u bilo kojoj točci od usta cijevi do cilja.
💡
Dva zrna različite mase, ali iste početne brzine (V0) i balističkog koeficijenta (BC) imat će identičnu balističku krivulju i jednak pad na svim daljinama.
Možda je ovo zbunjujuće, no moramo zamisliti kako izgledaju teško i lagano zrno istog BC-a. Teško zrno bi moralo biti više tumpasto i zaobljeno, a lagano bi moralo biti dugo i špičasto - i odmah je jasno da će teže zrno trošiti više energije za savladavanje otpora zraka nego lakše, ali kako ima više dostupne energije pri istoj brzini, ukupni pad bit će jednak.
AI generirana slika samo u svrhu reprezentacije (nema veze sa stvarnim zrnima). Teoretsko bitno teže zrno loše aerodinamike i lagano zrne odlične aerodinamike mogli bi se sresti oko slične vrijednosti balističkog koeficijenta.
Valja napomenuti da je ovaj primjer samo teoretski u svrhu razumijevanja balističkog koeficijenta jer u praksi teško ćete u istom kalibru naći metak koji lakše i teže zrno ispaljuje pri isto brzini i još da zrna imaju jednak BC.
Je li ovo nešto o čemu prosječan lovac treba razmišljati? Apsolutno ne, balistički koeficijent ima premali utjecaj na standarnim lovačkim daljinama da bi lovac trebao uopće znati da postoji.
Balistički koeficijent je bitan u onom trenutku kad vam treba balistički kalkulator da bi izračunali točnu putanju. U srednjim kalibrima ta udaljenost kreće od nekih 250m, a BC počinje biti neizostavan od 300m na dalje.
No, razumijevanje nikad ne škodi, ako ništa drugo u svrhu razbijanja ne baš uvijek točnih usmenih predaja :-)
Dobra kob!
13
sij.
Utjecaj mase zrna na grupu pogodaka
Neki dan sam dobio zanimljivo pitanje koje je glasilo ovako:
Hornady interlock 11.3g
Bellot spce 11.2g
Kaj misliš
4 min read
Neki dan sam dobio zanimljivo pitanje koje je glasilo ovako:
Hornady interlock 11.3g Bellot spce 11.2g Kaj misliš kolika su moguća odstupanja na 50m?
Kolega koji je postavio pitanje zna da sam isprobavao mnogo različitih zrna i vjerojatno zaključio da sam došao do nekog jednoznačnog odgovora u odstupanju pogodaka ovisno o masi.
No, u tim isprobavanjima došao sam do pomalo suprotnog zaključka - da je jedino pravilo da nema pravila :-)
Uvod
Vjerojatno smo svi u nekom trenutku lovačkog staža čuli narodnu predaju kako treba paziti s težim zrnima jer više padaju (pošto su teža) pa će pogotci biti nisko. Nagađam da se iz takve predaje rodilo mnogo drugih - poput i ove da postoji neka formula po kojoj bi se moglo prema masi zrna znati kakve će otprilike biti grupe na papiru.
Što je grupa?
Najjednostavnije rečeno, grupa je prosječno rasipanje pogodaka cijevi vaše puške u kombinaciji s određenim streljivom.
Dakako, pretpostavljamo da je optika ispravno montirana i da je grupu pucao provjereni strijelac kako bi se eliminirale greške oružja i strijelca.
Da bi dobili statistički mjerodavan uzorak, potrebno je ispaliti pet metaka. Tri metka naprosto nisu dovoljna jer nam mogu dati pogrešnu informaciju, no s pet metaka cijev praktički uvijek pokaže svoju pravu narav.
Znači li to da na svakoj provjeri treba pucati pet metaka? Naravno da ne. Kad jednom znate kakvu grupu imate s određenim streljivom, na provjeri su tri metka sasvim dovoljna. Čak bi najbolje bilo da su provjere redovne (recimo dva-tri puta mjesečno) i to s jednim metkom - jer takve provjere najbolje simuliraju stvarni lov u kojem sigurno nećete raditi "grupe od pet metaka" nego je prvi metak najvažniji, pa će vam redovite provjere s jednim metkom dati najbolju sliku što vaša puška radi kod prvog hica iz hladne cijevi s uljem koje ste zaboravili očistiti :-)
Rasipanje
Rasipanje uzrokuje titranje cijevi kao posljedica eksplozije streljiva i prolaska zrna kroz cijev, te eventualne sile koje utječu na neravnomjeran trzaj oružja (nepravilan stalak, tvrda podloga, nepravilno držanje oružja i sl.).
Opaljenje je vrlo "nasilan" događaj s izuzetno jakim silama, stoga će različita streljiva (čak i isto streljivo različitih serija), te različita zrna izazivat drukčije titranje cijevi što će rezultirati drukčijim grupama koje će oružje raditi s određenim streljivom.
Može li se na neki način predvidjeti rasipanje ovisno o masi zrna? Ne može, jedini način je da probate.
Hoće li barem teška zrna redovito padati niže od lakših? Nekad hoće, nekad neće - nema pravila. Sve ovisi o titraju cijevi.
Pad zrna
Pad zrna uzrokuje isključivo gravitacija, a gravitacija na sva tijela djeluje jednako, bez obzira na masu pa tako i laka i teška zrna padaju jednako.
Razlika je jedino u tome koliko dugo gravitacija stigne djelovati na zrno - kako zrno duže leti, tako gravitacija ima više vremena da ga "povuče" pa je zbog toga pad zrna sve veći kako raste udaljenost (jer zrno sve više vremena provodi u letu da bi stiglo do cilja).
No, ako gledamo isto oružje iz kojeg pucamo lakše i teže zrno na istoj udaljenosti - teže zrno će uvijek biti sporije, što znači da će više vremena provesti u letu do mete - zar to ne znači da će onda pogodak biti niže? Tako je, bit će niže, ali bitno manje nego bi vam se moglo činiti.
Na 100m razlika u padu će biti manja od 2cm između zrna koje putuje 850 m/s i onog od 750 m/s - dakle 100 m/s razlike, a u stvarnosti razlike u brzini su manje za lakša i teža zrna u istom kalibru.
Stoga, ako vidite da teže zrno udari 7 ili 15 cm niže onda je uzrok tome titraj cijevi, a ne to što "teža zrna više padaju". Jednako tako, nemojte se čuditi ako teže zrno završi više od lakšeg s obzirom da titraj cijevi može bez problema stvoriti takvu situaciju.
Moguća odstupanja
U cijeloj toj priči, koliko velika odstupanja može izazvati titraj cijevi?
Pa … velika. U mojim testiranjima i 20-30cm na 100m i to iz Varmint cijevi koje su nešto “mirnije” od standardnih lovačkih cijevi. No, tako velika odstupanja nisu bila posljedica različith masa zrna, već primarno prevelikih pritisaka do kojih ne bi nikad trebali doći s tvorničkom streljivom.
Jedino što bi moglo izazvati probleme su “nabrijana” streljiva poput Hornady Superperformance u kombinaciji s naslagama bakra koje dižu pritiske. Da bi došlo do većeg rasipanja, morali bi ispucati 100-150 metaka bez čišćenja cijevi sa sredstvom koje barem malo uklanja bakar, tako da se taj problem lako rješava redovnim održavanjem cijevi.
U praksi, s tvorničkim streljivom, odstupanja mogu varirati od ništa pa do desetak centimetra i više - a koliko će varirati u vašoj pušci znat ćete jedino ako probate.
Zaključak
Svaka cijev je drukčija i nije moguće predvidjeti titraj cijevi, pa stoga nije moguće predvidjeti kako će se neki metak ponašati u nekoj pušci.
Također, ako dva metka imaju sličnu grupu u jednom oružju, to uopće ne znači da će imati takvu grupu u drugom oružju istog kalibra i istog proizvođača, a kamoli u različitim kalibrima različitih proizvođača.
Isto tako, teža zrna uopće ne moraju nositi niže, sasvim lako se može desiti da vam najteže zrno leti najviše na meti.
Jedini način da budete sigurni je da probate i kad isprobavate novo streljivo, uvijek pucajte pet metaka da vidite što vam točno oružje radi s tim streljivom. Ako ste zadovoljni, daljnje provjere možete raditi i s jednim metkom dok god taj jedan metak završi tamo gdje bi trebao. Ako kod provjere imate značajno odstupanje, ispucajte više metaka ili se obratite stručnoj osobi koja će provjeriti o čemu se radi.
Dobra kob!
09
sij.
Odstrel na 300m - 4. dio: Prvi odstrel
Ako niste, prije čitanja ovog članka pročitajte prethodne članke u seriji "Odstrel na 300m":
Odstrel na 300m -
3 min read
Ako niste, prije čitanja ovog članka pročitajte prethodne članke u seriji "Odstrel na 300m":
U redu, odlučili smo da želimo loviti na većim daljinama, nabavili smo potrebnu opremu, potrudili smo se naučiti balistiku u dovoljnoj mjeri da razumijemo što se događa sa zrnom u letu i ispucali smo nekoliko stotina metaka na streljani od čega barem stotinjak na 300m s tronošca kako planiramo i loviti.
Forma nam je dobra, disanje smo savladali, okidanje nam je konzistentno dobro, svjesni smo vjetra i metu od 10cm u prosjeku pogađamo 8/10 puta.
U međuvremenu smo skupili dosta odstrela u lovištu na manjim daljinama i kao rezultat treninga, vidno smo povećali efikasnost i značajno smanjili ranjavanja i potrage.
Trening i oprema u koju imamo povjerenja izgradili su dovoljno sigurnosti da se odvažimo na prvi odstrel na većim daljinama.
Strpljenje
Za prvi odstrel na većoj daljini jako je važno minimizirati sve faktore na koje imamo utjecaj a koji bi mogli dovesti do promašaja jer nakon višemjesečnog, ne baš jeftinog treninga važno je odraditi sve "po PS-u" i "nagraditi" sav taj trud i troškove pogotkom umjesto promašajem riskirati narušavanje sigurnosti.
Za to je, dakako, ključno strpljenje. Nećemo na 300m pucati prvu lisicu koju vidimo jer možda nam lokacija nije dobra ili je lisica u stalnom pokretu i ne staje ili je možda vjetar taman bočan i previše jak za siguran hitac ili je lagana sumaglica i daljinomjer ne može izmjeriti udaljenost ... nije nam ovo prvi odstrel, imamo već više desetaka odstreljenih predatora, znamo kako se to odrađuje - stoga - pričekajmo bolju priliku koja će prije ili kasnije doći, a ovu ćemo loviti kao i do sad - vabljenjem i prilaskom.
Više puta sam vidio kako lisica obiđe teren i onda se smjesti na nekom mjestu gdje sjedi i promatra i gotovo uvijek je na miru i više desetaka minuta. Dok se takva situacija poklopi s dobrim uvjetima - to je prilika koju čekamo.
Priprema
Sada imamo drukčiju situaciju ... ovaj puta ne trebamo pobijediti lisicu - ona je predaleko da nas primijeti - trebamo "pobijediti" samog sebe jer to što je lisica daleko, adrenalinski "napad" se nimalo ne smanjuje - čak naprotiv, još je jači jer radimo nešto što do sad nismo pokušali i adrenalin uvijek najviše nalijeće kad prst kreće prema okidaču.
Stoga, prvo što trebamo učiniti je ... zaustaviti se i odvrtjeti korake treninga, pa krećemo s formom - namještamo štap, stavljamo pušku, zauzimamo stabilni položaj i izmjerimo udaljenost. Imamo vremena, ako lisica sjedi, neće pobjeći istog trena, a ako i pobjegne - ništa nas ne košta pričekati sljedeću priliku.
Najvažnije je izbiti iz glave svaku misao na temu "joj, pobjeći će, moram ... ". Ne morate ništa. Neka pobjegne. Doći će opet.
Odstrel
Lisica je u končanici, daljinomjer pokazuje 307, dovoljno ste mirni da končanica ne izlazi iz lisice, a adrenalin koliko je moguće kontrolirate disanjem koje ste izvježbali na stotinama hitaca na treningu.
To je to. Primičete prst na okidač, duboki udah i na 2/3 izdaha zaustavljate disanje, te mirno i jednolično pojačave pritisak na okidaču maksimalno se fokusirajući da končanica "titra" oko zamišljene točke na prsima lisice.
Trenutak prije opaljenja, lisica se počne dizat ... o ne, pobjeći će ...
ODUSTANITE i istog trena maknite prst s okidača. Ovo je trenutak dok se događa najviše promašaja i na malim udaljenostima, a kamoli na većim - trenutak kad pomislite "joj, moram okinuti SAD, pobjeći će" ... i onda povučete okidač, zavučete pušku i promašite - ili ono najgore - ranite divljač.
Odustanite. Neka pobjegne. Doći će opet.
Ovaj puta, nije pobjegla, niti je otišla, samo se okrenula i ponovno smjestila. Da smo pucali, vrlo vjerojatno bi promašili i gotovo sigurno bi pobjegla, a možda bi je i ranili i ostali bi s gorčinom samo zato jer nismo odustali kad smo imali priliku.
Namještamo se i opet ponavljamo isti proces koji ruke i pluća sada rade već automatski bez da moramo i razmišljati o tome. Zadržali smo disanje, ravnomjerno povećavamo silu na okidaču i fokusiramo se na končanicu.
Puška je opalila i toliko smo bili fokusirani da nismo ni trepnuli na pucanj i u optici smo vidjeli pogodak za vrijeme trzaja. Puška se smiruje i sada vidimo lisicu kako nepomično leži na mjestu.
Čestitam. To je ispravni put za lov na većim daljinama.
Dobra kob.
07
sij.
Odstrel na 300m - 3. dio: Trening
U prethodnim člancima obradili smo uvodni dio, dotakli se oružja i opreme i prošli kroz balistiku. Ako niste, pročitajte prije
10 min read
U prethodnim člancima obradili smo uvodni dio, dotakli se oružja i opreme i prošli kroz balistiku. Ako niste, pročitajte prije prethodne članke:
Iako bez adekvatne opreme i oružja nema odstrela na većim daljinama, a balistika je znanje bez kojeg naš hitac ostaje prepušten sreći što nije ni lovački ni etički - u ovom članku pozabavit ćemo se možda najvažnijim dijelom ove avanture - treningom.
Svrha treninga
Ni najpreciznija puška na svijetu neće nam puno pomoći, ako mi kao strijelac nismo u stanju korektno odraditi i poslati siguran hitac, a ta sigurnost postiže se ponavljanjem istih radnji toliko puta da ih možemo dalje raditi podsvjesno, bez razmišljanja, bez obzira u kakvim okolnostima se nalazimo. Trening je u osnovi izgradnja mišićne memorije koja onda nastupa kad proradi adrenalin ili je situacija takva da ne stignemo više razmišljati o svakom pojedinom korakom već ih odrađujemo automatski kako smo ih naučili u bezbroj ponavljanja prije toga.
Dakako, jednako je važno da ponavljamo i vježbamo ispravne stvari jer ćemo u suprotnom stvoriti loše navike kojih se jako teško riješiti.
Piramida treninga
Sigurnom i preciznom hicu uvijek je dobro pristupiti istim redosljedom, kao da gradimo kuću od temelja prema krovu. Piramidu preciznog hica možemo podijeliti na: formu, disanje i okidanje
Forma
Pod formom se smatra način na koji držimo pušku koji će se, dakako, razlikovati ovisno o stavu, no bez obzira na stav, nikada nemojte pušku držati grčevito jer time možete samo izazvati trzaje kod okidanja i povlačenje puške u stranu što će razultirati sigurnim promašajem.
Ne samo da ne možemo našim rukama zadržati ili smiriti trzaj - nego niti ne smijemo to učiniti čak i kada bi mogli. Puška je najpreciznija kada se slobodno kreće u suprotnom smjeru od zrna i bilo kakve sile koje remete to kretanje mogu izazvati promašaje. Osim toga, važno je da prednji dio puške nije na nekakvom tvrdom naslonu poput drveta jer će to izazvati jako odskakanje puške i moguće prebačaje na meti.
Stoga, uvijek se trebamo truditi da pušku ne stiskamo grčevito ni na jednom mjestu. Ako je puška na stalku ili na štapu, dovoljno je u rukohvatu samo blago pritiskati direktno u smjeru ramena, toliko da se puška lagano upre u rame - čim imate puni kontakt kundaka i ramena, rame će odradit ostalo - važno je samo da kundak nije odvojen od ramena ili da ga tek jedva dira - to će izazvati neugodan udarac, no svakako nije potrebno grčevito stiskati pušku u rame, već samo toliko da kundak jasno osjećate u ramenu.
Prednjom rukom UOPĆE ne trebate držati pušku, no radi stabilnosti na štapu, negdje ju je potrebno staviti. Ako vam odgovara da držite potkundak, pazite da ne vučete potkundak prema dolje, odnosno da se ne objesite na pušku jer lako možete izazvati podbačaj na meti. Čak je bolje da lijevu ruku samo lagano stavite na prednji naslon, time nećete imati nagon da vučete pušku prema dolje kao dok je držite za potkundak. Osobno mi se jako dobro pokazao stav gdje lijeva ruka ide na kundak ispred lica i samo blago se pustim okomito na pušku - to mi daje jako dobru stabilnost, a bez ikakvih jačih sila na pušku.
Isprobajte različite položaje nogu koji vam daje najveću stabilnost končanice na meti.
Ukoliko ste u sjedećem ili ležećem položaju i imate opciju da puška samostalno stoji na prednjem i zadnjem naslonu (recimo vrećama s pijeskom), onda samo minimalno privucite pušku desnom rukom u rukohvatu da jasno osjetite kundak u ramenu, ali bez ikakvog pritiskanja. Ovaj stav bit će nam jako važan kod upucavaja puške i provjere preciznosti.
Šaka kojom držimo rukohvat mora biti u što prirodnijem položaju i što opuštenija. Ako vam je šaka zakrenuta, mijenjajte položaj tako dugo dok šaka ne dođe u prirodan, koliko je god moguće opušteni položaj.
U svakom slučaju, trebamo si naći položaj koji nam odgovara i u kojem imamo najbolju stabilnost - i onda se držati tog položaja svaki puta i pristupati pušci uvijek na isti način kako bi vam položaj "sjeo" u mišićnu memoriju i podsvijest.
Disanje
Disanje je vrlo važno jer ispravnim disanjem postižemo nekoliko važnih stvari. Kad se smjestimo na pušku, krećemo s dubokim, sporim disanjem. Ne sad dubokim i sporim ko dok vam doktorica kaže da duboko i sporo dišete :-) već samo malo produljimo i usporimo normalno disanje. To će nam kreirati ritam i omogućiti nam da se smirimo što je posebno bitno u lovu pod adrenalinom ili ako ste trčali 300m da stignete lisicu ... duboki usporeni udisaji i izdisaji smirit će puls, naše misli i pojačati nam fokus i zapravo radimo pripremu za sami hitac jer će mozak dobiti više kisika i imat ćemo dulju "pauzu" bez disanja kad je vrijeme za hitac.
Kada dođe trenutak za hitac, napravimo jedan jači udah (može sad ko kod doktorice :-)) i odmah počnemo izdisat i tek kada izdahnemo otprilike malo više pola ukupnog zraka - tu zadržimo dah. Dakle - na zadržavamo dah kad su nam puna pluća jer se tada tijelo nalazi u napetom stanju i držanje zraka u tom stanju će vam stvorit više problema nego koristi, a ionako ne pokušavamo srušiti rekord u držanju daha, nego trebamo zadržati dah desetak sekundi da bi uputili hitac. Također, nećemo ni izdahnuti do kraja jer ćemo u tom slučaju prebrzo ostati bez zraka.
Dakle, idealno je izdahnut malo više od pola zraka, zaustaviti disanje - i tu imamo prozor od 10-20 sekundi za uputiti hitac. Ukoliko nismo dobili priliku za uputiti hitac, udahnemo nekoliko puta, opet duboki udah, izdah preko pola i ulazimo u drugu priliku za hitac. Nemojte odmah nakon izdisaja pokušati opet zadržati dah, napravite nekoliko punih izmjena plućima jer u suprotnom će vam se jako brzo dići puls i imat ćete skroz drugi problem.
Disanje vježbajte u svakoj prilici, doma "na suho", na streljani, kod svakog treninga. Jedino tako će vam ispravno disanje postati "prirodno" u lovištu i bez razmišljanja ćete odraditi ispravni ciklus disanja i imati maksimalno dugi i miran period za uputiti hitac.
Okidanje
Povlačenje okidača je trenutak u kojem se događa valjda 98% svih promašaja i apsolutno je ključno savladati ispravno okidanje ako uopće želimo i sanjati nekakve precizne pogotke.
Zbog toga je važno izgraditi i dobru formu i naučiti dobro disanje jer nas to uvodi i priprema za ključni trenutak - povlačenje okidača.
Jedna od najčeščih pogrešaka na okidaču je brzo povlačenje okidača koje može nastati kao pritisak koji si sami stvorite u glavi na način da morate opaliti SAD ili pak može nastati kao grč zbog podsvjesnog straha od pucnja i trzaja čemu često slijedi i zatvaranje očiju Naglo povlačenje okidača garantira promašaj i ako naglo povlačite okidač i imate pogotke, onda znajte da imate puno sreće u životu i povremeno uplatite neku igru na sreću ...
Drugi problem je naprosto pogrešno povlačenje okidača u stranu što će rezultirati manjim pogreškama od naglog povlačenja, ali će odvlačit pogotke više ili manje u stranu.
Srećom, svi ovi problemi mogu se lako riješiti treningom kako bi došli do idealnog povlačenja:
💡
Okidač se uvijek i bez iznimke povlači polako i pravocrtno sredinom jagodice kažiprsta, a sila povlačenja se povećava konstantno i jednomjerno
Ključno je da se fokusirate na okidanje, da okidač povlačite polako i da jednomjerno povećavate silu pritiska. Nemojte početi povlačiti lagano i onda naglo povećati pritisak - ne - pritisak povećavate jednomjerno i konstantno do opaljenja puške. Zaboravite na trzaj, vaš fokus je isključivo na povlačenju okidača držeći končanicu unutar što je moguće manjeg prostora na meti.
Okidač povlačite sredinom jagodice kažiprsta, ne vrhom prsta, niti sredinom prsta jer ćete time odvući pogodak u stranu.
Suhi trening
Jako puno svih elemenata preciznog hica može se izgraditi bez da opalite ijedan metak tzv. suhim treningom, odnosno okidanjem na prazno.
Nadam se da ne treba spominjati, ali ipak ću spomenut:
💡
Kod suhog treninga POSEBNU PAŽNJU posvetite sigurnosti, VIŠE PUTA provjerite da je oružje doista prazno i ako koristite pufer metak da se doista radi o pufer metku, a ne pravom naboju.
Vježbajte u položaju u kojem ćete i loviti - ako je to sa štapa, izađite u dvorište ili se namjestite u stanu na način da ne ugrožavate nikoga (pod time mislim da je cijev uvijek okrenuta u sigurnom smjeru, a ne da vas prolaznici vide na balkonu i pozovu policiju).
Idealno je da imate neku metu u daljini - stoga, ako ste u gradu, preporučam da ovu vježbu ipak radite u lovištu za psihički mir svih prisutnih.
Odaberite metu - nešto malo, poput kamena da možete lako vidjeti ako se končanica makne iz mete, zauzmite položaj, svoju formu koja vam najviše odgovara, krenite s disanjem, uđite u prozor za hitac i polako povlačite okidač cijelo vrijeme se fokusirajući na malu metu koju ste odabrali i kad puška klikne, pratite da li se končanica pomakla s mete. Ako se končanica pomakla, dodatno se fokusirajte na okidanje, povlačite još sporije, s još manje sile.
Ponovljajte kad god stignete, što više, to bolje. Izgradit ćete odlične temelje za streljanu i kasnije za lovište, a ne košta vas ništa osim malo vremena.
Zračna puška i mali kalibar
Ako ste u mogućnosti, vježba na zračnoj pušci i MK je odličan, a ne previše skup način da na streljani "čeličate" svoju formu, disanje i okidanje, a vidjet ćete rezultate i na meti.
Pretpostavka je da imate preciznu zračnu pušku ili MK jer u suprotnom vježba nema smisla s obzirom da s nepreciznim oružjem nikad nećete biti sigurni radite li grešku vi ili je puška naprosto neprecizna.
Postupak je isti, samo ovaj puta u sigurnim uvjetima na streljani ili u lovištu, a s MK ćete se polako navikavati i na pucanj kao sastavni dio okidanja.
Trening s vatrenim oružjem
Iako su suhi trening i trening sa zračnom puškom i MK od velike pomoći, prije ili kasnije moramo uključiti redovne vježbe s vatrenim oružjem s kojim ćemo i loviti.
Brušenje piramide
Najbolji način za brušenje svih dijelova piramide, a posebno okidanja je na streljani kada je puška na dva oslonca jer se time minimiziraju faktori nestabilnosti koji bi utjecali na pogotke.
Ovaj trening radimo na 100m (to je udaljenost gdje se već dobro vide sve naše greške), sjedeći ili ležeći položaj, puška samostalno stoji na dva oslonca. Lagano primaknemo pušku do ramena, krećemo s disanjem , dolazimo u prozor okidanja i polako povlačimo okidač dok puška ne okine.
Ovdje se javljaju dva faktora koji ljudima znaju radit probleme - pucanj i trzaj. Pucanj se na streljani (pa i u lovištu) rješava slušalicama, a za trzaj ću vam reći što sam rekao jednom mladom lovcu:
Gle, puška će prasnut i udarit će te - prihvati to odmah unaprijed i bit će ti lakše. Udarit ćete, ali neće te slomit, nisi od stakla i to je udar koji možeš podnijet bez ikakvih problema - stoga, nema razloga da uopće brineš o udarcu jer znaš da je neminovan i da ti od njega neće ništa biti. Mladi lovac je svojih prvih pet metaka iz pomalo oštrog .30-06 smjestio unutar 3 cm ... na moj veliki ponos :-)
Dakle, puška će vas udarit, ali neće vas slomit - stoga, prestanite uopće brinuti i razmišljati o tome - fokusirajte se na metu. Fokusirajte se na centar centra koji gađate. Fokusirajte se na najmanju moguću točku koju možete razlučiti kroz optiku koju imate. Što se na manju točku fokusirate, to će vam pogotci biti bolji jer ćete izbaciti iz glave hrpu gluposti poput brige o udarcu i gledajući u tu malu točkicu, razmišljate jedino o formi, disanju i povlačenju okidača.
U ovu svrhu nabavite najjeftinije metke koje vaša puška dobro drži. Ne mora to biti kao najprecizniji metak s kojim ćete loviti, ali neka bude ispod 2 cm na 100m tako da kad pogodite izvan toga, znate da je problem vaša tehnika, a ne metak.
Kada možete ponoviti nekoliko serija sa svim pogotcima unutar tih 2 cm, preselite se na tronožac (ili improvizirajte stav u kojem ćete stvarno i loviti).
Na tronošcu je druga forma, pa opet krenite ispočetka - forma, disanje, okidanje. Nije na odmet prije svake serije napraviti nekoliko okidanja "na suho" prateći končanicu na meti i onda opaliti seriju.
Povaćanje udaljenosti
Treningom na 100m s naslona, osim što ćete naučiti precizno pucati, upoznat ćete se sa svojim oružjem i počet ćete mu vjerovati. Zvuči možda malo čudno, ali doista je tako - dobra puška s puno vježbe postaje puška kojoj vjerujete jer kako više vježbate tako lakše stavite metak na meti točno tamo kamo želite i kad se to ponavlja, počinjete stvarati povjerenje u tu pušku.
To je trenutak da krenete vježbati na veće udaljenosti. S obzirom da su streljane s većim udaljenostima jako rijetke, najbolja opcija vam je lovište, ukoliko imate adekvatnu lokaciju i dobar odnos s lovnikom :-)
Hauba od auta vam može poslužiti za stabilan naslon jer u početku je uvijek dobro na većim udaljenostima pucat s puškom stabilnom na dva naslona. To je posebno važno kada dođete do 300m i želite provjeriti točnost balističkog kalkulatora - to ne možete sa štapa jer nećete nikad imati toliku mirnoću na štapu.
No, kad jednom imate eventualnu korekciju kalkulatora i znate TOČNO kako puška nosi na 300m - možete daljnji trening odrađivati sa štapa (ili na način kako ćete već stvarno i loviti).
Tu su od velike pomoći prijenosni gongovi veličine 10-12 cm jer sada nije cilj bušiti rupe, već pogoditi metu veličine kakvu želimo pogoditi i u lovu. Primjer jednog takvog gonga naveo sam u članku Odstrel na 300m - 1. dio: Oprema i oružje, a koji je meni napravio Hrvoje Sambolec.
Zaključak
Pucanje na divljač na veće udaljenosti bez adekvatnog treninga niti je lovački niti etički i stoga je adekvatan trening od ključne važnosti za postizanje sigurnosti i preciznosti na većim udaljenostima.
Nemojte biti lijeni odraditi suhi trening, niti nemojte biti škrti ostaviti na streljani par stotina hitaca prije nego uopće uperite optiku prema divljači.
Izgradite dobru formu, izvježbate disanje i izbrusite povlačenje okidača do savršenstva, tako da kada vas u lovištu oblije adrenalin i puls je debelo u zoni infarkta, uputite siguran i precizan hitac.
Dobra kob!
P.S. Kad se izvučem iz gripe, doradit ću članak fotografijama ispravnog i pogrešnog držanja oružja i okidača
28
stu.
Odstrel na 300m - 2. dio: Balistika
Ukoliko niste, pročitajte uvodni članak, te 1. dio: Oružje i oprema.
U uvodnom članku spomenuli smo često postavljano pitanje: "
U uvodnom članku spomenuli smo često postavljano pitanje: "Koliko trebam dići iznad na X metara", a u ovom ćemo dati odgovor: Balistika.
Uvod
Što je balistika? Da vidimo što kaže wikipedia: Balistika (iz starogrčkog βάλλειν, bállein: bacati) je grana fizike, koja izučava gibanje bačenih tijela, napose o brzini, stazi (putanji) i dometu projektila ispaljenih iz vatrenog oružja.
Grana fizike? Sigurno ima i matematike. Bome ima i kompleksnost cijele priče raste s daljinom. Za naših 300m možemo reći da smo u balističkoj osnovnoj školi - moramo znati da postoji, moramo znati osnove - kao i s matematikom u osnovnoj školi gdje se ne moramo zamarati iracionalnim brojevima i integralima.
A što je onda ispod 300m? Jaslice? Nema balistike? Ima je, naravno, ali je u prvih 200m odstupanje zrna od nišanske linije toliko malo da ne utječe na lovačke rezultate pa stoga niti ne razmišljamo o njoj, no balistika "kreće" sa samim povlačenjem okidača jer balistiku dijelimo na tri cjeline:
Unutarnja balistika - bavi se savime što se događa od povlačenja okidača do izlaska zrna iz cijevi - dakle, izgaranje baruta, pritisci, brzina zrna, trenje, twist, itd.
Vanjska balistika - proučava putanju zrna nakon izlaska iz cijevi pa do samog cilja, koristeći Newtonove zakone gibanja (stabilizacija, pad i skretanje zrna)
Ciljna ili terminalna balistika - proučava učinak zrna u divljači (otvaranje, prijenos energije, zadržavanje mase itd)
Pa zar nam baš sve to treba, nije 300m tako daleko. Ne treba, naravno, uvijek možete "otprilike" povući iznad divljači, pa što bude ... ili se možete okrenuti razumijevanju cijelog procesa i postati precizniji i samim time etičniji lovac.
Balistika
Unutarnja balistika
Realno, iz unutarnje balistike ne trebamo puno informacija, osim ako planirate sami puniti metke - onda se želite posvetiti i ovoj kategoriji.
Vanjska balistika
Naš interes kreće u trenutku kada je unutarnja balistika odradila svoj posao, iskoristila barut, stvorila pritisak koji je ubrzao zrno i sada zrno napušta cijev - odmah u tom trenutku trebamo prvu informaciju - početna brzina ili V0 ili brzina zrna na ustima cijevi.
Bez početne brzine nema nikakvih izračuna. Za kupljeno streljivo ta informacija je uvijek navedena na kutiji i za 300m taj podatak je dovoljan za neku početnu točku. Za precizniju informaciju, potrebno je nabaviti kronometar i provjeriti koliko je točna informacija s kutije, no tu informaciju možemo provjeriti i na drugi način - pucanjem u metu na 300m i promatranjem razlike pogodaka naspram izračunu.
Oznake balističkog koeficijenta, početne brzine kao i osnovne balističke tablice
Ciljna balistika
Nije nam bitna za samu preciznost, ali se uvijek dobro informirati o konstrukciji zrna i brzinama potrebnim za pravilno otvaranje zrna pa ćete bolje razumijeti zašto se događaju čudna ranjavanja s 300 WM i soft point zrnima na malim udaljenostima, zašto se neki kunu u SST na jelenskoj divljači, ali prešućuju "promašaje" i općenito ćete biti u stanju bolje odabrati odgovarajuće zrno za pojedinu situaciju i vrstu divljači.
Balistički koeficijent (BC)
Drugi podatak koji nam je nužan za izračun putanje je balistički koeficijent zrna i također bi trebao pisati na kutiji streljiva ili ga možete pronaći na stranici proivođača.
Primjer navođenja balističkog koeficijenta (BC) za zrno SST u različitim masama za kalibar .30
Zbog jednostavnosti, držite se G1 modela jer neki proizvođaći će navoditi i G7, ali on nam ne treba u osnovnoj školi balistike.
Balistička krivulja, a ne ravna crta
Prije nego krenemo u same izračune, idemo vidjeti što zapravo utječe na zrno u letu i zašto imamo balističku krivulju, a ne ravnu crtu - koja bi bilo super i ne bi bilo ove serije članaka :-)
Gravitacija
Gravitacija utječe na sva tijela jednako, bez obzira na masu - pa tako i na zrna koja izlete iz puške. Dakle, svi predmeti, bez obzira na masu, padaju jednako brzo ubrzavajući 9,81 m/s svake sekunde.
Čim zrno napusti cijev, počinje ubrzano padati tom istom akceleracijom, pa osim ako smo ciljali ravno dolje (više o tome u kosom hicu), taj pad odvlači zrno od željene putanje i tako nastaje krivulja kojom zrno putuje.
Što dulje zrno provede u leto, dulje će biti izloženu gravitacijskom povlačenju i više će se otkloniti od željenog smjera (onog koji pokazuje končanica optike).
Otpor zraka
Drugi problem koji zrno ima u letu je zrak. Zrak ima neku gustoću pa stvara otpor koji zrno mora savladati, a kako zrno nema aktivan pogon i ne može ubrzati nakon što napusti cijev, na savladavanje zraka troši jedinu energiju koju ima na raspolaganju - onu pohranjenu u brzini - pa kako troši tu energiju, tako brzina konstantno pada.
Tu nam u priču ulazi balistički koeficijent (BC) zrna koji nam govori koliko lako ili teško zrno savladava otpor zraka pa će tako zrno s BC 0.650 gubiti brzinu osjetno sporije od zrna s BC 0.250. BC također govori koliko je zrno osjetljivo na bočni vjetar, pa će zrno s visokim BC biti manje osjetljivo na skretanja od bočnog vjetra.
Zrna s visokim BC izgledaju kako bi čovjek i očekivao od nečeg što se lako probija kroz zrak - duga, vitka, špičasta, dok su zrna niskog BC-a obično kraća, zaobljena, tupa i tumpasta.
Jednostavno rečeno - što je zrno sporije, više vremena će mu trebati do cilja a cijelo to vrijeme će ga gravitacija odvlačiti od željene putanje, odnosno pad će biti veći.
Što je zrno brže i lakše savladava otpor zraka, odnosno sporije gubi brzinu, trebat će mu manje vremena do cilja i gravitacija će imati manje vremena da ga odvuče od željene putanje i pad će biti manji.
Masa zrna sama po sebi ne utječe na pad, već teža zrna u istom kalibru često imaju manju početnu brzinu pa će i pad biti nešto veći zbog toga što su sporija. No to će biti manja odstupanja na 100m (prije milimetri nego centimetri), pa ako vidite na meti da je teže zrno palo 10cm niže, to nije zbog težine, ni gravitacije ni brzine, već zbog drukčijeg titraja cijevi.
Izračun
Za izračun koristimo neki od popularnih balističkih kalkulatora koje možete koristiti online ili na mobitelu.
Za osnovni izračun, trebamo sljedeće podatke: - početna brzina zrna - balistički koeficijent zrna - nula (na koliko metara nam je puška upucana u nulu) - visina optike
Kalkulatori vas još mogu tražiti i twist rate pa upišite korak uvijanja koja ima vaša puška, ali za naših početnih 300m i nije bitno jer ionako nećemo računati spin drift koji se tek počinje primjećivati i ne utječe nam na preciznost, a većina kalkulatora ionako nema bazu ispravnih koraka uvijanja po zrnu da bi mogla računat eventualne poremećaje BC-a zbog lošije stabilnosti zrna.
Osim toga, kalkulatori će nas tražiti masu zrna koja nam nije potrebna za samu putanju, već za izračun energije na svakoj udaljenosti na kojoj ćemo dobiti izračun.
Za probni izračun, uzet ćemo zrno koje ja koristim za predatore - 165gr Sierra Tipped GameKing ili Gamechanger koje ima BC 0.610 i početnu brzinu 850 m/s.
Sierra Tipped GameKing 165gr, zrno visokog BC-a i odlična cilja balistika
U Hornady kalkulatoru biramo BC Calculator (4DOF je napredniji sustav koji možete koristiti ako se vaše zrno nalazi u njihovoj bazi) i popunimo podatke:
Popunjeni podaci u balističkom kalkulatoru
Visina optike mjeri se od sredine cijevi do središnje osi optike, u mom slučaju termalnog ciljnika koji je nešto viši od dnevne optike.
Moja "nula" je na 185m, odnosno puška mi je upucana na +4cm na 100m što s početnom brzinom od 850m/s i BC-em od 0.610 daje "nulu" na 185m. Nula je udaljenost gdje putanja zrna presijeca središnju os optike, odnosno centar končanice. Mi kroz optiku gledamo u ravnoj crti, a zrno putuje u krivulji, pa ako na 100m prolazi 4cm iznad osi optike, znači da se negdje morali dići iznad osi i negdje spustiti ispod osi:
Prikaz presijecanja putanje zrna i osi optike
Na slici, crna linija predstavlja naš pravocrtni pogled kroz optiku prema cilju. Cijev puške je prenaglašeno ukošena, u stvarnosti je to ukošenje dakako daleko manje i jedva primjetno. Crvena linija označava zamišljenu ravnu lasersku liniju koja izlazi iz cijevi. Zelena crta je stvarna putanja zrna.
Dakle, ako upucavamo pušku na +4cm na 100m, putanja zrna će dva puta sijeći os optike u točki B i C, pa tako imamo DVIJE nule - u mom primjeru, nulu imam na 52m i 185m, ali uvijek navodimo onu veću, pa kažemo da je nula na 185m.
Klikom na izračun, dobivamo pad zrna:
Balistički izračun temeljem unešenih podataka
Odmah možemo vidjeti zašto se ne zamaramo s balistikom ispod 200m - pad zrna je u vitalnoj zoni divljači i nema potrebe za ikakvim korekcijama.
No, na 300m imamo pad od 24.3cm što više nije zanemarivo, no pogledajmo kako brzo ta brojka raste - na 350m pad je već na 42.8 cm.
Sad bi trebalo biti jasnije zašto je od ključne važnosti znati točnu udaljenost do divjači jer pogreška od 30m može rezultirati promašajem ili ranjavanjem.
Vjetar
Možda ste primjetili da u našem izračunu uopće nismo spominjali vjetar - stoga, naš izračun je važeći samo ako je vrijeme potpuno mirno.
Upravo je vjetar kategorija koju svaki strijelac uči i savladava cijeli životni vijek.
Problem s vjetrom je što ga je teško izmjeriti. Da, postoje uređaji koji mjere vjetar, ali mjere ga na našoj poziciji - ne mjere ga na 100m, 200m i na 300m - gdje se srujanja zraka mogu itekako razlikovati i imati specifična kovitlanja ovisno o terenu i podneblju.
Stoga procjena vjetra može ići i toliko daleko da se konzultirate s dedom iz sela koji zna kak vjetar okreće kad dolazi iz kojeg smjera.
Ako nema dede, najpouzadniji indikator strujanja zraka je smjer miraža, odnosno titranja zraka kojeg jasno vidimo ljeti, no miraž je vidljiv u svako doba godine, a najlakše ga primjetimo kroz optiku tako da mijenjamo paralaksu i kako nam se slika muti tako će se pojavljivati miraž a prema poziciji paralakse znamo na koju udaljenost je fokusirana optika. Ovisno o položenosti i smjeru titranja miraža možemo procijeniti smjeri i brzinu vjetra. U noći to nije opcija, pa je bitno teže točno odrediti smjer vjetra i stoga treba biti oprezniji i ne upućivati hitac u uvjetima u kojima nismo u potpunosti sigurni.
Za snagu vjetra možemo koristiti opisnu Beaufort skalu pa ćemo sada naš izračun doraditi s bočnim vjetrom od 5 m/s što spada u lagani povjetarac koji tek blago njiše grane.
Treća kolona pokazuje bočni otklon zrna u centimetrima
Vidimo da je već na 200m otklon značajan, a na 300m raste na čak 17cm što garantira promašaj ili ranjavanje - već pri laganom bočnom povjetarcu!!
Tablica do 350m, još veći bočni otklon
Ako zavirim0 preko 300m, vidimo da na 350m taj otklon raste na 24cm.
Vjetar apsolutno ne možemo ignorirati niti na 200m, a kamoli na 300 ili dalje. Eksperimentirajte s kalkulatorom, upisujte različite brzine vjetra i čitajte Beaufortovu skalu da dobijete dojam o kojoj jačini vjetra se radi.
Ako imate bočni vjetar ili ga procijenite što preciznije i uključite u izračun ili nemojte pucati.
Kosi hitac
Još jedan bitan faktor u lovu je kosi hitac koji također možemo zanemariti na manjim udaljenostima, no kako udaljenost raste, tako i kosi hitac postaje sve bitniji.
S obzirom da kosi hitac zaslužuje svoju zasebnu temu, pokušat ću samo opisati osnove iza kosog hica.
Kod kosog hica, bez obzira pucamo li koso gore ili koso dolje, uvijek imamo prebačaj na meti, odnosno, metak će uvijek pogoditi više nego što kaže izračun za tu udaljenost.
To se događa zbog toga što kod kosog hica, iako gravitacija djeluje jednako kao i kod horizontalnong hica, zrno odvlači manje od željene putanje. Zamislite da pucate ravno dolje ili ravno gore. Željena putanja je identična smjeru djelovanja gravitacije koje neće nimalo odvlačiti zrno od željene putanje. Pa čisto teoretski, da pucate 5km ravno dolje, metak bi pogodio točno u centar i ne bi nikamo skrenuo jer ga je gravitacija vukla točno u željenom smjeru. Kako se željeni smjer pucanja odmiče od smjera djelovanja gravitacije, tako gravitacija počne zrno odvlačiti od tog željenog smjera. Najveći odmak od smjera gravitacije je smjer okomit na smjer djelovanja gravitacije, a to je horizontalni hitac. Sve između toga, kut između željenog smjera i smjera gravitacije je manji, pa će tako i odvlačenje od željenog smjera biti manje.
Dovoljno je upamtiti da odvlačenje točno odgovara horizontalnoj udaljenosti između vas i mete, a ne stvarnoj udaljnosti.
Skica stvarne i horizontale udaljenosti
Slika je samo ilustrativne prirode, na čeki definitivno ne trebate razmišljati o kosom hicu, no možemo nacrtati trokut gdje crvena stranica označava našu visinu (ili visinu na kojoj se nalazi divljač u koju pucamo), narančasta crta označava udaljenost koju će izmjeriti daljinomjer, a plava crta označava horizontalnu udaljenost prema kojoj računamo pad zrna. Mnogi daljinomjeri će odmah ispisati i horizontalnu udaljenost kad izmjere pravu udaljenost.
Važno je napomenuti da iako pad zrna računamo prema horizontalnoj udaljenosti (plava crta), djelovanje vjetra računamo prema pravoj udaljenosti (narančasta crta) s obzirom da vjetar djeluje na zrno po cijeloj putanji zrna.
Zaključak
Kao što vidimo, ima tu svega i 300m je namjerno odabrana kao početna udaljenost gdje već dosta toga počinje igrati značajnu ulogu poput pada zrna i djelovanja bočnog vjetra, a treba voditi brigu i o kosom hicu.
Sada kada znamo da pad zrna može biti i preko 30cm i da lagani bočni vjetar može skrenuti zrno i do 20cm ... kako vam se sada čini pitanje koje je ofrlje postavljeno "a kolko da dignem na x metara" da pogodim lisicu ili čaglja? Cijela vitalna zona lisice ili čaglja je manja od skretanja zrna na laganom vjetru!!
Stoga, ne škodi razumijeti što se događa sa zrnom, ako ništa drugo bit ćete oprezniji i možda maknuti prst s obarača dok bi bez tih saznanja herojski opalili i možda ranili divljač.
Kada razumijemo što se događa sa zrnom, slijedi nam sljedeći korak - trening - koji ćemo obraditi u sljedećem članku.
Dobra kob!
02
stu.
Odstrel na 300m - 1. dio: Oružje i oprema
U prethodnom članku obradili smo osnove, a nastavljamo s oružjem i opremom.
Da bi uopće mogli početi trenirati, potrebna nam
Da bi uopće mogli početi trenirati, potrebna nam je određena oprema koja je nužna za precizan odstrel na 300m.
Daljinomjer
Ništa od preciznog hica ako ne znamo koliko je meta udaljena. Za tu svrhu koristimo laserski daljinomjer koji može biti odvojeni uređaj ili može biti ugrađen u dnevnu ili noćnu optiku ili dalekozor.
Bez obzira u kojem je obliku, apsolutno je nužan.
Puška
Prvo što trebamo znati jest da će grupa koju vidite na 100m biti tri puta veća na 300m. Ako vaša puška na 100m radi grupu od 4cm, na 300m će raditi grupu od 12cm i već ste izvan vitalne zone, a još nismo uključili ni jedan drugi faktor.
Sada dolazimo do drugog pitanja - a što je zapravo grupa? Dva metka, tri, pet, deset, pedeset? Odgovor je - pet metaka.
Sad će neki ustati i reći - pa dobro, zašto onda proizvođači daju garanciju s tri metka? Pa, upravo zato što bi pet metaka otkrilo sve nedostatke oružja, što bi jako loše utjecalo na plaće marketinškog tima u tvrtci.
Dobro, pa što nije onda bolja grupa od pedeset metaka? Je, bolja je, ali nije baš praktična, a još manje ekonomična, tako da ispravno pitanje ustvari glasi: Koliki je minimalni broj hitaca koji će otkriti je li neka grupa dobra ili nije - i odgovor na to pitanje je - pet metaka, što je rezultat nebrojenih testiranja i isprobavanja stručnjaka diljem svijeta. Statistički gledano, s pet metaka možete biti sigurni je li grupa dobra ili nije.
Neki će se sad možda lovit za brojke i pitat, koliko sigurni? 95%? 99? 99.99? Ne znam, nemam takvu brojku za vas, ali imam sljedeći odgovor: Ako je Ericu Cortini dovoljno pet metaka da odredi dobru grupu, onda je dovoljno i meni :-)
Pogledajmo sliku razvoja jedne laboracije za SMK zrno:
Razvoj laboracije za SMK, primjetite savršene grupe od 3 metka.
Možemo vidjet dvije jako dobre grupe od tri metka, ali grupa od pet metaka priča skroz neku drugu priču. Ni jedna od ovih grupa nije poželjna za pucanje na 300m.
Dobro, pet metaka, nek mi bude :-) Kako mora izgledati grupa od pet metaka na 100m da bi mogli pucat na 300m? Dakako, što manja, to bolja.
Grupa od 0.86cm (ili 0.3 MOA)Odlična grupa od pet metaka s lovačkim zrnom Sierra Gamechanger (Tipped Gameking)
Usporedite sada grupu s gornje slike koja iznosa 1/3 MOA s pet metaka s garancijom koju daje većina proizvođača a koje je obično 1 MOA s tri metka i bit će vam jasno koliko je prosječna lovačka puška zapravo dobra za pucanje na 300m.
Za lov na 300m, vaša puška bi morala biti sposobna za grupu ispod 1 MOA s pet metaka s barem jednom vrstom lovačkog streljiva. Tu u igru ulaze tzv. Varmint cijevi (u pravilu cijevi od 22mm u standardnim kalibrima) koje bitno bolje podnose različita streljiva i u pravilu pružaju zadovoljavajuću preciznost.
Moj osobni favorit je Tikka T3x Varmint / Supervarmint (bez obzira na duljinu cijevi) u kalibru .308. Pokazala je nevjerojatnu konzistentnost u svim primjercima koje sam imao prilike isprobat (njih desetak). Siguran sam da postoje i druge jednako dobre, ako ne i bolje opcije.
Može li i obična cijev ući u ovu kategoriju? Može, naravno, ali morat ćete imati više sreće u pronalasku najboljeg streljiva i vjerojatno će biti bitno više osjetljiva na bilo kakve promjene.
Optika i spektiv
Osim dovoljno kvalitetne puške, potrebna je i dovoljno kvalitetna optika. Prvo što je važno je da optika ima kvalitetne turete koji u svakom kliku pomiču končanicu točno kamo bi trebali. Iznenadio sam se koliko optika, naročito lovačkih, to ne radi kako treba. To je jako bitno da ne ganjate svoje "promašaje" po meti i preduvjet je za kvalitetno upucavanje puške u "nulu".
Što se končanice tiče, možemo reći da je stvar ukusa, ali ako tek krećete u ove vode, preporuka je MRAD končanica u prvom fokalnom planu (FFP). Zašto ne MOA? Zato što ne razmišljamo u jardima, inčima niti minutama kuta, ali nam zato dobro idu metri, centimetri i milimetri. Pa ako vam kažem da vam je klik na turetu 1/4 MOA - to je 2,91 / 4 cm. A koliko je to na 250m ili 350m?
S obzirom da je ovaj dio ispao nejasan, s dopuštenjem autora prenosim komentar s Facebook-a koji jasnije dočarava zašto MOA oznake nisu intuitivne za metrički način razmišljanja.
Mario Nemet:
1 Moa = 2,9 cm ili 29mm na 100m
1/4 moa = 7,25mm na 100 m
Znači, 1 klik (obično ako je lovačka optika) = 7,25mm na 100 m
4 klika (1 moa)= 29mm
150m = 43,5mm ili 4,35cm- 6 klikova
200m = 58mm ili 5,8cm - 8 klikova
250m= 72,5mm ili 7,25cm-10 klikova
300m = 87mm ili 8,7cm - 12 klikova
Itd, itd
Kod 'natjecateljskih' obično skupljih optika, podjele su na 1/8 moa u SFP
Znači da je vrijednost 1 klika prepolovljena u odnosu na 1/4
Npr : 1/4 na 100 m = 7,25mm
1/8 na 100 m = 3,625mm..
Sve to samo iz razloga kako bi na velikim daljinama mogli 'preciznije gađati' metu
Velika večina to zna, ali za one 'mlađe' samo info!
S druge strane 1 MRAD je 10cm na 100m. 1 klik je 0.1 MRAD, odnosno 1cm na 100m. Koliko je 1 klik na 250m? 2.5cm. Na 350m? 3.5cm ... shvatili ste poantu.
Zašto prvi fokalni plan? Prije svega zato što oznake u končanici imaju istu vrijednost na svakom povećanju s obzirom da se končanica povećava zajedno sa "slikom". Pa će tako razmak od 0.1 MRAD na končanici uvijek biti 1cm na 100m, bez obzira na kojem ste povećanju, dok će kod drugog fokalnog plana to vrijediti samo na točno određenom povećanju, dok na svim ostalim povećanjima treba preračunavati, što je u praksi nemoguće. S prvim fokalnim planom, kad vidite pogodak na 300m, prema MRAD oznakama na končanici znate točno koliko je udaljen od točke koju ste gađali.
Primjer dobre FFP končanice, Delta Stryker 4.5-30x56
Napomenuo bih jedino da izbjegavate "božićno drvce" končanice, koje imaju svoju specifičnu uporabu, ali u lovu samo smetaju jer zaklanjaju dosta vidnog polja, naročito ako su osvjetljene. Primjer:
Končanica "božićno drvce" koja nije najprikladnija za lov
Znači li to da MOA ne valja? Daleko od toga, stvar je navike i sve što se može s MRAD končanicom, može se i s MOA, no meni osobno, MRAD je intuitivnija jer više odgovara našem metričkom načinu razmišljanja i mjerenja.
Što se povećanja tiče, tu sad imamo dvije kategorije. Za samo pucanje na 300m, ne treba vam veliko povećanje i uz malo prakse, vitalnu zonu pogodit ćete i s 8x, ali u pravilo želimo veću metu, no gotovo nikad nećete pucat iznad 20x jer nakon toga na končanici vidite svoje otkucaje srca, a nakon neke granice veća meta ne doprinosi preciznosti. Bitno je vidjeti dovoljno, a ne previše. Druga stvar je želite li vidjet pogotke kroz optiku na 300m. Ako želite, onda će vam trebati kvalitetna optika koja ima čistu sliku na povećanju od 30x. Alternativno rješenje je spektiv, ali to je dodatni komad opreme koji je dobar na streljani, no ako trenirate negdje na terenu u lovištu, nije baš praktičan.
Koja optika zadovoljava sve kriterije, a ne košta ko svetog Petra kajgana? Delta Javelin 4.5-30x56 kao odličan best buy, možete je kupiti za nekih 1200€ ili ako naletite na rabljeni Delta Stryker 4.5-30x56.
Delta Javelin 4.5-30x56
Naslon
Za precizan hitac, potreban je dobar naslon. S obzirom da nam je zadatak pogoditi vitalnu zonu, to svakako ne mora biti naslon kakav koriste strijelci. U konačnici, cilj nam je biti siguran s onim naslonom s kojim najčešće lovimo. To ćemo detaljnije opisati u članku "Trening", no potrebno je odabrati naslon koji ćete koristiti i na streljani i u lovu.
Osobno koristim Deerhunter stativ tzv. "4 točke" koji pruža dovoljno stabilnosti za precizan pogodak vitalne zone na 300m, pa čak i nešto preko toga. Važno je napomenuti da je ovo štap koji meni funkcionira što ne znači da će jednako dobro funkcionirati i vama. Danas postoje razni štapovi i najbolje je isprobati nekoliko različitih. Svakako postoje bolje opcije poput stativa na koji se puška učvrsti, no oni dolaze s daleko višom cijenom, težinom i manjom praktičnosti za moj način lova koji se većinom svodi na dugotrajne noćne šetnje.
Deerhunter štap za pucanje "4 točke"
No, osim toga, potreban nam je čvrst naslon za provjeru preciznosti nekog streljiva što nikad ne radimo sa štapa. U tu svrhu najbolje su se pokazale vreće za pucanje ispunjene pijeskom ili rižom. Jeftine su, praktične (možete ih staviti i na haubu od auta i improvizirati streljanu u lovištu) i dovolje za visoku preciznost. Jedini nadostatak im je što mogu biti preniske pa ćete ih morati podmetat, ali to je u pravilu jednostavnije nego nekakvi skupi dodaci.
Caldwell vreće za pucanje ispunjene pijeskom koje koristimo kod provjere preciznosti
Mete
Potrebne su nam dvije vrste meta - jedne za provjeru preciznosti, a druge za trening na većoj udaljenosti.
Za provjeru preciznosti koristim tzv. "laboracijsku" metu.
Dakako, možete uzeti i karton i flomasterom nacrtati točku, no ova meta je zgodna jer možete testirati više toga odjednom bez da se pogubite.
Meta za trening mora biti one veličine koju planirate pogoditi u lovu, a idealno nešto manja od toga. Ako vam je cilj u lovu krug od 12cm, onda za trening napravite krug od 10cm. Odlična opcija su okrugle metalne ploče jer na njih možete trenirati i s termalnim ciljnikom, ako ćete s njim i loviti. Metalna ploča se lancima montira na stalak koji onda možete postaviti gdje god želite.
Na slici ispod je stalak kakav osobno koristim i služi mi za sve svrhe. Lanci nisu fiksni i sve se može razmjestit prema želji. Okvir je složen da se lako ubaci karton u njega na koji idu mete, a ima i dodatnu bočnu šipku kojom se učvrsti u tlo da se ne njiše.
Ukoliko ste zainteresirani za ovako nešto, kontaktirajte Hrvoja Sambolec. Možete izraziti i vlastite želje i potrebe, čovjek je za dogovor.
Multifunkcionalni stalak za trening i provjeru preciznosti iz radionice HS zavarivanje
Pomoćnik
Kada ste na 300m nije na odmet imati pomoćnika kojeg možete smjestiti bliže, naročito ako u lovištu trenirate sa stativa. Dakako, posebnu pažnju posvetite sigurnosti u tom slučaju jer ako će vam pomoćnici nestajati, takve glasine se brzo prošire pa ćete teško nalazit nove 😄
Crni humor na stranu, sigurnost UVIJEK na prvom mjestu.
Ballistic-X
Jedan neobavezan, ali zgodan dodatak je aplikacija Ballistic-X koja vam omogućava da poslikate metu, odredite referentnu udaljenost, označite pogotke i onda dobijete "karton" s podacima o grupi, što sve onda možete digitalno arhivirati.
Primjer korištenja Ballistic-X aplikacije
Reloading (punjenje streljiva)
Reloading svakako nije nužan za ovakvu vrstu lova, ali je poželjan jer pruža veće mogućnosti kod izbora streljiva.
Bez obzira radite li reloading ili kupujete streljivo, poanta je pronaći streljivo koje vaša puška "voli" i s kojim radi konzistentne grupe manje od 1 MOA bez obzira na temperaturu.
Problem kod kupovnog streljiva je to što vaša puška može voljet neko zrno koje uopće ne odgovara vašem načinu lova i onda imate problem.
S druge strane, reloading je, ne tema nego knjiga za sebe, zahtijeva izuzetno visoka ulaganja što u opremu, što u znanje, što u vrijeme i svakako nije rješenje za svakog.
U svakom slučaju, nije nužno za lov na veće daljine, ukoliko pronađete streljivo s kojim vaša puška dobro radi, no čak i onda je bitno jeftinije promijeniti pušku nego ući u reloading 😄
Zaključak
Popis opreme mogao bi se znatno produljiti raznim dodacima, no cilj ovog članka bio je navesti nužnu opremu, a ako ćete se odvažiti krenuti u tom smjeru, ionako ćete i sami po putu otkrivati što bi sve još bilo zgodno nabaviti.
Važno je jedino napomenuti da je određena razina opreme nužna (poput sub-MOA puške), no dalje od toga nikakva oprema neće zamijenit znanje, iskustvo i vještinu pa nema smisla pretjerivati s opremom, naročito u početku dok još ni ne znate što vam zapravo treba.
U sljedećem članku dotaknut ćemo se balistike.
27
lis.
Odstrel na 300m - Uvod
Uvod
Izjave poput "s termalom pucam bez problema na 300m jer ima balistički kalkulator" ili "pucao bih
3 min read
Uvod
Izjave poput "s termalom pucam bez problema na 300m jer ima balistički kalkulator" ili "pucao bih na 300m, koliko trebam dići" čujem češće nego bi volio priznati jer moram dovodit u pitanje svoju naivnost i zapitati se - zar bi ljudi stvarno pucali na 300m bez opsežne pripreme i dobrog razumijevanja procesa od početka povlačenja okidača do udarca zrna u metu (ili, vjerojatnije, pokraj nje).
S obzirom da treba pokriti nekoliko tema, složit ću seriju kraćih članaka, umjesto jednog dugačkog. Članci će ujedno opisati moj "put" i način pripreme koji je samo jedan od mnogih, ali može poslužiti kao "početna točka" nekome tko je tek počeo razmišljati u tom smjeru.
Na samom početku želio bih jasno naglasiti da su maksimalne daljine na kojima se može izvršiti odstrjel propisane zakonom:
Zakonom dozvoljene daljine na kojima se može odstrjelit određena divljač
Dakle, na 300m legalno možemo pucati na muflona, divokozu, grabežljivce i metu. No, ispravan redosljed zapravo je potpuno obrnuti i to nakon što sami sebi odgovorimo na puno važnije pitanje - trebamo li odstreljivat divljač na 300m?
Odstreli na većim daljinama - vještina ili varanje?
Postoje mnoge situacije gdje odstrel na većim daljinama uopće nije niti opcija zbog konfiguracije terena (šumski, brdoviti predjeli), pa tu ni nema smisla raspravljati o takvoj mogućnosti.
Također, postoje situacije gdje je praktički nemoguće prići bez da vas divljač detektira ili bi prilazak trajao predugo, poput lova muflona koji se nalazi na susjednom brdu i tu je odstrel na većim daljinama jedina opcija.
Sve između ta dva ekstrema je cijelo more moralnih i etičkih konflikata gdje jedna strana zagovara tradicionalan lov i vještinu prilaska, dok druga strana nema ništa protiv korištenja modernih dodataka za vršenje odstrela na većoj daljini u okvirima zakona.
U svakom slučaju, potrebna je poprilična vještina, ali i oprema da bi odstrel na 300m bio ciljani odstrel, a ne puka slučajnost. Ne bih rekao ni da je ta vještina striktno streljačka s obzirom da odstrel nikad nije streljana i uvijek uključuje gomilu lovačkih aspekata koji su praktički identični sve do točke odluke - hoćemo li prići ili ćemo se odlučiti na odstrel na daljinu, odnosno, hoćemo li "brusiti" vještina prilaska ili vještina upućivanja preciznog hica na veću udaljenost.
Što je potrebno za precizan hitac na 300m?
Prvo moramo definirati što je zapravo "precizan" hitac jer nekome tko se natječe na 300m i nekome tko lovi divljač, to će biti vrlo različite definicije. Držat ćemo se lovačkih okvira gdje možemo reći da je precizan hitac onaj koji pogađa vitalnu zonu divljači s minimiziranim faktorom sreće i ta definicija vrijedi bez obzira na udaljenost.
Sigurno ste više puta čuli priču koja je išla nekako ovako: - Uh, kak sam pogodil muflona na 300m, pal je ko pokošen. Kam si ga pogodil? - U vrat. A kam si ciljal? - Pa u vrat, kam drugam. Koliko klikova? - Pa jedan, na okidač.
Na takvu priču obično uzvraćam čestitkom "Čestitam, promašio si muflona u vrat" na što u najmanju ruku dobivam poglede čuđenja s obzirom da je muflon evidentno pogođen :-)
Da, pogoden je, ali faktor sreće u tom hicu je bio toliko visok da uopće ne možemo ni krenuti raspravljati o preciznom hicu. Čak i s vrlo brzim zrnima i "nulom" na 180m, pad zrna na toj udaljenosti će biti 15cm. S normalnim kalibrima biti će oko 30cm. Dakle, ako ste na 300m ciljali muflona u vrat bez da ste odvrtili klikove na optici i pogodili u vrat, zapravo ste promašili i pogodak u vrat čista je slučajnost.
Kako od puke sreće doći do sigurnog, preciznog pogotka? U sljedećem članku obradit ćemo potrebnu opremu i oružje.
10
ruj.
Thermtec Hunt 650 Pro - Nikad ne reci nikad
Nisam veliki ljubitelj prednjih clip-on uređaja. Traže dnevnu optiku većeg "eyebox-a", kontrole su daleko, dnevna optika povećava ekran
11 min read
Nisam veliki ljubitelj prednjih clip-on uređaja. Traže dnevnu optiku većeg "eyebox-a", kontrole su daleko, dnevna optika povećava ekran i slika se jako brzo degradira i sveukupno mi pružaju jako loše korisničko iskustvo. Toliko loše da je prošlo pet godina otkad sam rekao "nikad" prednjim clip-onima.
Tako sam i pomalo skeptično pristao na ponudu da napravim recenziju za termalni clip-on za koji nisam ni čuo prije, a kako bi i čuo kad pet godina nisam ni pratio što se događa u tom segmentu, ali to je ujedno bio i razlog zašto sam pristao - pomislio sam kako je prošlo pet godina, a pet godina u svijetu tehnike može biti jako, jako puno.
Dat ću vam odgovor odmah na početku. Nakon druženja s Thermtec Hunt 650 Pro, sjetio sam se izreke "nikad ne reci nikad", a uvodna rečenica morala bi glasit: Nisam BIO veliki ljubitelj prednjih clip-on uređaja.
Pa dobro, čime je Hunt 650 Pro napravio takav zaokret u mom stavu? Nastavite čitati.
Tehničke karakteristike
Iako brojke rijetko pričaju cijelu priču, svi ih volimo, pa evo brojki za početak:
Model
Thermtec Hunt 650 Pro
Senzor
Tip
Nehlađeni
Rezoulcija
640x512
Razmak piksela
12µm
NETD
≤15mk
Raspon valnih duljina
8-14µm
Brzina osvježavanja
50Hz
Daljina detekcije
2600m
Optika
Leća
50mm / F1.0
Vidno polje
8.8°x7.0°
Preporučeno povećanje dnevne optike
1-16X
Bazno povećanje
1x
Zaslon
Tip
AMOLED
Rezolucija
1920x1080 @ 4.5µm
Veličina
0.39"
Video snimanje
Mogućnost pregleda u uređaju
DA
Automatsko snimanje nakon hica
DA
Ugrađena memorija
64GB
Baterija
Zamjenjiva baterija
DA
Trajanje baterije
6h
Broj baterija u paketu
2 kom
Karakteristike uređaja
Materijal
Legura magnezija
Navoj za spajanje
M52 x 0.75
Radna temperatura
-20~ +50℃
IP oznaka
IP67
Masa
399g
Dimenzije, mm
124(D)x70(Š)x77(V)
Wi-Fi
DA
Konektor za spajanje
USB-C
Funkcije konektora
Prijenos podataka, punjenje baterije
Otpornost na trzaj
6000J
Mogućnost korištenja kao monokular
DA, uz nastavak
Thermtec 650 Pro, nekoliko fotografija od proizvođača (izvor: www.thermeyetec.com)
Od iritacije do uživancije u tri koraka
Proći ću sada kroz tri velika problema koja sam imao s clip-on uređajima i kako ih Thermtec rješava s ovim modelom.
Prvo ugodno iznenađenje kad sam uređaj primio u ruke jest težina. Ili bolje reći - izostanak iste. Sa svojih 399g ostavlja izuzetno lagan osjećaj u ruci, iako je izrađen od legure magnezija. Svakako pozitivan prvi dojam jer nisam ljubitelj stavljanja teških stvari na dnevnu optiku.
Kontrole su (bile) predaleko
S obzirom da se prednji clip-on montira na leću dnevne optike, kontrole vrlo lako završe izvan komfornog dohvata ruke. Dohvat nije problem u stajaćem položaju kad ruku možemo bez problema ispružit, no u sjedećem položaju na čeki to može biti ozbiljan problem.
Thermtec za tu svrhu ima, usudio bih se reći, briljantno rješenje u obliku malog, bluetooth prstena:
Bluetooth prsten preko kojeg se mogu kontrolirati gotovo sve funkcije clip-ona
Dakako, nema ništa revolucionarno ni u bluetoothu ni u prstenu, već je način izvedbe, nošenja i korištenja toliko jednostavan i intuitivan da naprosto mogu reći - briljantno.
Unatoč mom oduševljenju, nije ni ovaj sustav savršen. Iako se prsten odlično prilagodi prstu i jako dobro se drži, takvu malu stvar moguće je izgubiti i zametnutni, pa valja vodit dodatnu brigu o njemu. Sam prsten dolazi u maloj kutijici koja ujedno služi i kao punjač i dodatna baterija što je odlično, ali predstavlja još jednu sitnu stvar koju ne bi trebalo izgubit :-)
Prsten pruža 10h rada i moguće je kontrolirati sve funkcije, osim: - podešavanje fokusa - standby funkcija
Na čeki ćete rijetko mijenjati fokus, osim ako baš čekate grabežljivce na nekoj velikoj parceli, a standby tipka je smještena bočno i lako se aktivira, tako da ni s tim nećete imati problema.
Za sve ostale funkcije imate prsten. Pokretanje / zaustavljanje snimanja videa, promjena paleta boja, aktivacija AI daljinomjera, akcije u izborniku - sve to ide glatko preko prstena.
Kvaliteta prikaza
Kvaliteta prikaza je značajno poboljšana na svim uređajima u zadnjih pet godina, no nikako ne škodi Thermtecov odličan senzor zadnje generacije koji prikazuje veliku količinu detalja kojih se ne bi posramili ni bitno skuplji uređaji.
No, ono što je još važnije jest AMOLED ekran povećane rezolucije naspram prethodnih generacija.
Ne zaboravimo, kod prednjeg clip-ona kroz dnevnu optiku zapravo gledamo upravo taj ekran. Ako je rezolucija tog ekrana manja, prije ćemo vidjeti strukturu ekrana, odnosno pojedine piksele što dramatično degradira kvalitetu slike.
Prije pet godina, struktura ekrana se vidjela praktički odmah, no to je bio kompromis jer na fiksnim montažama ionako nije bilo druge opcije.
Thermtec Hunt 650 Pro ima FullHD ekran (1920x1800 px) na ekranu velikom svega 0.39" što daje visoku gustoću piksela koji se vide tek na većim povećanjima dnevne optike (od 10X nadalje), a do onda slika je odlična, daleko bolja nego na ekranima prijašnjih generacija.
Nažalost, mobitelom je gotovo nemoguće snimiti kvalitetnu snimku kroz dnevnu optiku, tako da donja slika nije ni blizu onome što vidite uživo, ali pružit će dojam kako izgleda slika kroz dnevnu optiku. U video ispod, imamo istu scenu kako ju je zabilježio Hunt 650 Pro.
Bliži zečevi su na 200m, dok je stup u pozadini na 350m.
Pogled kroz dnevnu optiku
0:00
/0:07
Isti zečevi kako ih je snimio Thermtec Hunt 650 Pro
Sljedeći video snimljen je sa štapa za pucanje. Bliži zec je na 65m, a srneća ljubavna igra u pozadini na 180m.
0:00
/1:03
Zec na 65m sa srnećom ljubavnom igrom u pozadini na 180m.
Eyebox
Sramota me priznati da ne znam hrvatsku riječ koja bi adekvatno opisala pojam "eyebox". Radi se o prostoru od centralne osi dnevne optike u kojem još uvijek jasno vidite sliku. Najlakše se testira tak da se smjestite na pušku i pronađete "sredinu" dnevne optike i onda lagano pomičete glavu lijevo desno i pratite dok slika nestane. Što dulje vidite sliku, to je veći eyebox.
Nažalost, nemam više optiku s kojom sam clip-on uređajima rekao "nikad", tako da ne mogu napraviti direktnu usporedbu i ustanoviti da li se promijenila konstrukcija ekrana i leća kroz koje se gleda u njega čime su se smanjile potrebe za veličinom eyeboxa - mogu samo reći da mi se čini da jesu.
Swarovski Z8i 2.3-18x56 svakako ne daje objektivan odgovor s obzirom da se radi o optici koja ima valjda najveći eyebox na tržištu :-) Bitno realniji dojam pruža Delta Titanium 2,5.15x56 s kojom također nisam imao nikakvih problema, no nemam jednoznačan odgovor da li se konstrukcijom leća smanjila potreba za veličinom eyeboxa ili naprosto današnje optike imaju veći eybox - u svakom slučaju, problem je bitno manje izraženi nego prije pet godina.
Baterija
Proizvođač tvrdi da baterija traje 6h, pa sam odlučio provjeriti.
Trajanje baterije u skladu sa specifikacijom proizvođača
Nakon 5h baterija je na oko 20% i radila je još sat vremena - dakle, točno u skladu sa specifikacijom proizvođača. Vrijedi napomenuti da je ekran bio uključen cijelo vrijeme, što nikad nije slučaj u lovu, tako da bi u stvarnom lovu, baterija trebala trajati i dulje od toga. S obzirom da u paketu dolaze dvije baterije, možete komotno provesti noć u lovištu.
Ostale karakteristike
Rješavajući moja tri najveća problema s clip-onima, Thermtec Hunt 650 Pro me već osvojio, no tu još nije bio kraj, odlučio je zauvijek promijeniti moje mišljenje o prednjim clip-on uređajima :-)
Montaža i držanje nule
Uređaji koje sam koristio prije imali su razne oblike "klik" montaža koje nisu uvijek centrirale os clip-on uređaja s osi dnevne optike, pa su pomaci "nule" bili redovna pojava ne samo kod prvog stavljanja već kod svakog skidanja i vraćanja clip-ona.
Neću reći da tog problema više nema, ali Thermtec Hunt 650 Pro umjesto "klik" sistema koristi navoj za spajanje na Smartclip adapter, a adapter se polugom pričvšćuje na dnevnu optiku što ostavlja minimalno prostora za praznine i pomicanja.
Smartclip adapter i Thermtec Hunt 650 Pro
Osim toga, Smartclip adaper i sam clip-on traže svega 3mm prostora, pa nisu potrebne jako visoke montaže da bi se mogli staviti na dnevnu optiku, što je odlično.
Kod naručivanja Smartclip adaptera, potrebno je izmjeriti vanjski promjer optike kao na slici. Vanjski promjer razlikuje se među optikama istog promjera leće (pr. 56mm).
Izmjera vanjskog promjera objektiva na optici 56mm
Kombinacija navoja i jednostavnog, a pouzdanog pričvršćivanja polugom ostavlja minimalno prostora za pomicanje osi i u mom slučaju nije bilo potrebno apsolutno nikakvo pomicanje "nule" u clip-onu:
0:00
/0:13
Meta na 100m kroz Thermtec Hunt 650 Pro
Tri hica, identično kao i dnevna optika na +4cm iznad centra na 100m
Rezultat upucavanje, bez korekcija, identično kao i dnevna optika na +4 cm iznad centra na 100m. Prije trećeg metka sam skinuo i vratio uređaj da provjerim da li skidanje utječe na nulu. Stvarno nemam primjedbi :-)
Mogućnosti uređaja
Moj prvi susret s Thermtec uređajima bio je monokular Wild 350D (čiju recenziju možete pročitati ovdje) koji me oduševio raznim mogućnostima na koje nisam navikao kod drugih proizvođača, poput AI daljinomjera, promjene boje OLED ekrana bez obzira na prikazanu paletu, digitalna stabilizacija i drugi.
Sve to nalazimo i u Hunt 650 Pro, dakako prilagođeno funkciji uređaja, pa tako nema digitalne stabilizacije koja bi onemogućila odstrel, već ima automatsko snimanje videa, te preciznog podešavanje "nule" ako se ukaže potreba.
Ugodno me iznenadila i mogućnost promjene veličine ikona i teksta, ako želite koristiti veće povećanje dnevne optike, a zadržati sučelje termalnog clip-ona, te jednostavno isključivanje cijelog sučelja, ako želite napraviti čisti snimak.
Bluetooth prsten diže lakoću korištenja na novu razinu, a kotač za podešavanje fokusa je velik i precizan - pa ga je lako doseći i koristiti u mraku.
Osmatrač
Dobro je, uvjeren sam, ne trebaš dalje ... ali ne ... kaže on - a jel' znaš da mogu biti i osmatrač? Ma je, što ćeš još sad izmislit? Ne, al stvarno, jel vidiš ovu opciju gdje promijeniš mod u osmatrač?
Okular koji Hunt 650 Pro u trenu pretvara u termalni osmatrač
Da, Hunt 650 Pro može biti i osmatrač uz korištenje opcionalnog okulara. Okular je inače potrebno dokupiti, no trenutno je aktivna akcija u kojoj okular dolazi u paketu s uređajem - više o akciji pročitajte na kraju članka. Nakon stavljanja okulara, možete promijeniti način rada u postavkama pa Hunt 650 Pro mijenja sučelje i način prikaza i praktički u trenu iz clip-ona postaje osmatrač. I to prilično lagan i malen osmatrač s vrhunskom slikom i prikazom detalja.
Dva uređaja za cijenu jednog. Ok, pobijedio si Hunt 650 Pro :-)
Zaključak
Nakon vrlo loših iskustava prije šest godina, bio sam uvjeren da nikad više neću kupiti prednji clip-on uređaj, no Hunt 650 Pro je ostvarenje izreke "nikad ne reci nikad" i rješava sve probleme radi kojih sam odustao od prednjih clip-ona, tako da se nakon šest godina prednji clip-on vraća u moj "arsenal" i svakako ga preporučam svima koji žele mogućnost noćnog lova bez skidanja dnevne optike.
Presudila je izuzetna pratičnost, vrlo kompaktne dimenzije, vrhunska slika, visoka rezolucija ekrana, i kao neočekivani bonusi - mogućnost da se koristi kao osmatrač, te bluetooth prsten za upravljanje gotovo svim funkcijama uređaja bez potrebe za ispruživanjem ruke i sve to uz vrlo razumnu cijenu.
Za koga nije Hunt 650 Pro?
Iako uređaj uvelike opravdava cijenu, 3000€ je sve samo ne "jeftino", tako da će budžet svakako biti prvi kriterij. Ako ste budžetom blizu, ali naprosto ne dovoljno blizu, vrijedi spomenuti da Thermtec nudi i dva povoljnija uređaja u ovoj kategoriji:
Što gubite s povoljnijim uređajima? Prvenstveno maksimalnu daljinu na kojoj možete sa sigurnošću identificirat divljač i izvršiti siguran odstrel, no čak i Hunt 335 Pro je dovoljno kvalitetan za lov na 100-tinjak metara što zadovoljava većinu lovaca koji crnu divljač love s čeke.
Nadalje, nije prikladan za sve koji iz tehničkih razloga ne mogu staviti prednji clip-on ili ne žele micati mehanički nišan niti dizati montažu.
Osim toga, nije najprikladniji ako primarno lovite grabežljivce na većim daljinama (preko 200m) jer tu termalni ciljnik s većim baznim povećanjem naprosto pruža bolju sliku s više detalja.
Za koga je Hunt 650 Pro?
Prije svega za svakoga s dnevnom optikom na fiksnoj montaži, a tko želi ostati u noć na dočeku svinja ili odstrelu lisice i čaglja. No, Hunt 650 Pro nije samo "nužno zlo" kroz koje vidite nekakve tople obrise, već vrhunski noćni uređaj koji s odličnom slikom prikazuje brojne detalje, pa je zbog toga prikladan i za sve one koji žele komociju jedne puške s dnevnom optikom jer uklanja potrebu za nošenjem dvije puške ili pak nespretnom izmjenom dnevne optike s noćnom na čeki uz rizik stavljanja na krivi zub na picatinny šini ili pak općenito pogrešnog montiranja koje će nužno rezultirati promašajem ili ono puno gore - ranjavanjem.
Hunt 650 Pro pruža dovoljno detalja da možete bez problema loviti grabežljivce do 200m ili raspoznati spol i dob divlje svinje, a visoka razlučivost ekrana omogućava zadržavanje kvalitete slike i na većim povećanjima dnevne optike.
Akcija
Tvrtka Equip PRO kao glavni uvoznik Thermtec uređaja za Sloveniju i Hrvatsku pripremila je akciju za sve pratitelje bloga, pa tako kod narudžbe Hunt 650 Pro dobivate:
5% popusta (2.935,50 €) na Hunt 650 PRO uz kupon LOVBAT5 (ukoliko vam ne prihvaća kod, upišite ga u napomenu kod narudžbe)
Okular koji Hunt 650 Pro pretvara u termalni osmatrač
Naglavnu lampu Thermtec
Prvih 5 kupaca koji iskoriste kod LOVBAT5 dobivaju i Smartclip adapter u cijeni
Akcija za pratitelje bloga, a prvih 5 kupaca dobiva i Smartclip adapter
01
ruj.
Divljač nema šansu
U svijetu noćnih uređaja korištenih u lovu, jedna rečenica ponavlja se toliko često da me potaknula na pisanje ovog članka:
3 min read
U svijetu noćnih uređaja korištenih u lovu, jedna rečenica ponavlja se toliko često da me potaknula na pisanje ovog članka: "Dok smo lovili s lampom, divljač je imala bar neku šansu, a s ovim nema nikakvu."
Ta fraza postala je dežurni argument, gotovo poštapalica u svakoj raspravi o modernoj lovačkoj opremi. Zvuči logično, gotovo plemenito, ali kad malo zagrebemo ispod površine te lovačke floskule, shvatimo da je promašena koliko i hitac ispaljen na pamet u mrklom mraku.
Ajmo na trenutak otputovati u daleku prošlost i prisjetiti se priča iz knjiga o našim davnim precima. Oštrili su koplja, zatezali lukove, punili prve puške kremenjače. Što mislite, koji je bio cilj svakog tog tehnološkog napretka? Je li pračovjek oštrio vrh koplja da bi mamutu dao "veću šansu" da ga pregazi?
Preskočimo tisućljeća. Srednji vijek. Samostrel, za svoje vrijeme čudo tehnologije, bio je toliko ubojit da ga je Crkva u jednom trenutku pokušala zabraniti za upotrebu u ratovima između kršćana. Smatran je "nepoštenim" oružjem jer je neukom seljaku davao moć da s velike udaljenosti obori plemenitog viteza. No, je li itko smatrao da je nepošten prema divljači? Čisto sumnjam. Bio je vrhunac tehnologije koji je jamčio precizniji i sigurniji hitac, smanjujući rizik od borbe prsa o prsa s razjarenom životinjom.
Dakle, kroz cijelu našu povijest, svaki iskorak u tehnologiji, svako znanje i iskustvo stečeno uz oca, djeda, ujaka, služilo je tome da se divljači - smanji šansa.
Lovac koji svojim greškama "daje šansu" divljači – onaj koji zalupi vratima auta, loše priđe, ne uzima vjetar u obzir, koji puca preko svojih mogućnosti – nije plemenit. On je loš i neodgovoran lovac jer će njegova greška dovesti do ishitrenog hica koji ne daje divljači poštenu priliku, već povećava rizik od ranjavanja, muke i agonije. U lovu nema srebrne medalje. Ili je hitac čist i etičan, ili je promašaj. Sve između je katastrofa koju treba izbjeći pod svaku cijenu.
A sada se vratimo na omiljenu usporedbu – lov s lampom. Često se čuje kako je "prije s lampom divljač imala šansu". Kakvu šansu? Šansu da bude zaslijepljena na par sekundi i odstrijeljena bez ikakve selekcije? U tom bljesku, lovac vidi samo obris i sjaj očiju. Nema vremena za procjenu. Je li to vodeća ženka? Mlada jedinka? Bolesna? Nema veze, prst je već na okidaču. To brzinsko, neselektivno pucanje nije davanje šanse, već definicija neetičnog i nemoralnog lova.
S druge strane, dnevna optika ili termalni uređaj pruža nešto što lampa nikada nije mogla: vrijeme. Mogućnost dugotrajnog, neometanog promatranja. Kroz dnevnu optiku, termalni ciljnik ili osmatrač, lovac postaje nevidljivi promatrač i vidi kako se divljač ponaša, vidi cijelo krdo, može procijeniti svaku jedinku, njeno zdravstveno stanje, spol i starost. Ne postoji bljesak koji će je preplašiti i natjerati u bijeg. Ako pravi lovac sve odradi kako treba – od prilaska do zauzimanja položaja – divljač nikada neće ni znati da je on tamo - bez obzira bio dan ili noć.
I upravo tu, u tom trenutku apsolutne prednosti, događa se prava čarolija etike. Upravo tada divljač dobiva svoju najveću šansu, u trenutku kada dobar, etičan lovac, onaj koji je postao jedno s prirodom, promatra, analizira i – makne prst s okidača. Procijenio je da to nije jedinka za odstrel. Možda je ženka koja vodi mlade, možda je premlad vepar, možda jednostavno nešto "ne sjedi" kako treba.
Divljač nema šansu ne zbog tehnologije, već zbog lošeg lovca. A s modernom tehnologijom, dobar lovac ima više prilika nego ikad prije da donese ispravnu odluku. Šansa za divljač nije u tome da nas nanjuši zbog našeg nemara, već u tome da je mi, zahvaljujući znanju, strpljenju i vrhunskoj opremi, pustimo da dočeka novo jutro.
Dobra kob!
05
kol.
Kaj, idemo pogledati?
Bolek i Lolek.
Imena koja se s poštovanjem šapuću u sjeni stoljetnih hrastova. Vladari noći. Gospodari tame i imperatori termovizije.
9 min read
Bolek i Lolek.
Imena koja se s poštovanjem šapuću u sjeni stoljetnih hrastova. Vladari noći. Gospodari tame i imperatori termovizije. Dva duha koja nečujno klize kroz gustu paprat, ne lomeći pritom suhu grančicu, ne ostavljajući za sobom trag. Njihovi su koraci ples, njihova osjetila izoštrena do krajnjih granica, a njihova predanost umijeću lova – mitska i apsolutna.
Ova romantična slika, naravno, ima veze sa stvarnošću otprilike koliko i lovačke priče nakon treće rakije.
Istina je da su Bolek i Lolek postali "vladari" noći iz jednog jedinog, prozaičnog i bolno poznatog razloga: posao i dnevne obveze.
Da, Bolek i Lolek su postali "gospodari tame" jer im je dan ukraden. Ukraden od strane posla, obveza, a ponekad i supruga koje (s punim pravom) smatraju da je subotnje prijepodne rezervirano za druge aktivnosti, a ne za padanje na glavu. Noć je većinom njihovo jedino utočište. Jedini komad vremena koji mogu otkinuti za sebe, za prirodu i za onu iskonsku strast koja ih tjera van, bez obzira na neispavanost koja će ih sutra mučiti na sastanku u 9 ujutro.
Ali kako to već biva, jedne sasvim obične srijede, Lolek odluči ukrasti dio dana natrag. Dobro, ako ćemo po istini, nije mu to sjevnulo iz vedra neba (a kako i bi kad samo noćima tumara po poljima), planirao je to neko vrijeme gledajući srneću divljač termalom u noćnim obilascima (kao što rekoh) i odlučno najavio Boleku - "idem na srnjaka" - izjava koja u krugu noćnih vampira graniči s herezom.
Završi Lolek s poslom, oblači lovačku odjeću i uzima opremu, sve unaprijed pripremljeno. Promakla mu je jedino paučina na dnevnoj optici koju skida brzim pokretima dok mu se oči zakreću lijevo desno - da slučajno netko ne gleda.
Nitko od prolaznika u 20-minutnoj vožnji nije mogao ni naslutiti kakvi se sve planovi kuju iza Lolekovih očiju koje su pomno pratile cestu. Da li ostaviti auto kod mosta ili zaobići još prvi kukuruz. Krenuti po prvom ili drugom putu, vraćati se natrag ili napraviti krug - puno se pitanja stvorilo i već prije dolaska u lovište, plan je bio spreman. Dojava lovniku koji upozorava da je za odstrel preostalo mlado, neperspektivno grlo.
Pet minuta kasnije Lolek prema planu parkira, zatvara oči, uzima dah i u trenu od vozača koji izbjegava rupe na cesti postaje - grabežljivac. Kretnje mu se usporavaju, a čula izoštravaju. Iako je još daleko od terena gdje planira lovit, ovo je trenutak kad za njega počinje lov. Polaganim i odmjerenim pokretima izlazi iz auta i odma osjeća lagani povjetarac na licu iz željenog smjera - "Odlično, točno prema prognozi, ajde da se i to dogodi". Uzima opremu, puni pušku, pazeći na svaki pokret i tiho zatvara vrata. Kada je vjetar dobar, tišina i nevidljivost glavni su prioriteti.
Nogu pred nogu tiho korača između kukuruza prema prvim strnikama. Sve je suho, trava pucketa ko nekakve male grančice - nije (pre)glasno, ali je iritantno, traži se potpuna tišina. Lolek pokušava mijenjati korak, ali bezuspješno i odlučuje nastaviti s tom sitnom iritacijom svjestan da je ionako mala šansa da srnjak bude toliko blizu da bi čuo to šuštanje.
Prilazi do prve strnike i poput duha pomiče se od jednog do drugog reda kukuruza do samog ruba. Pažljivo diže dalekozor, još potpuno zaklonjen kukuruzom i onda se pooolaako naginje da bi osmotrio strniku. "Hm, dva zeca na prvoj strniki, nije loše za ovaj teren", pomisli.
Nastavlja jednako oprezno i do druge strnike i prije nego je podigao dalekozor, primjeti zeca kako se muva na drugoj strani strnike, gotovo 300m daleko. Izvrte mu se svi odstreli lisica na tom terenu i zaslijepi ga trenutak zadovoljstva što je i na drugoj strniki za redom vidio zeca. Ne primjećuje ništa drugo i napravi tri koraka dalje - i gotovo iz istog smjera u kojem je bio zec - diže se srnjak i odmah primjećuje Loleka koji sada stoji bez zaklona, ko telac ometen vlastitim mislima pa je zaboravio provjeriti strniku dalekozorom.
Srnjak propne tijelo dižući glavu maksimalno u vis gledajući direktno u Loleka. Izgleda ko mladi bik - snažan, lijep, prekrasan. Lolek taman stigne dignut dalekozor da primjeti neperspektivan rog na tijelu snažnog tri ili četiri godišnjeg srnjaka - TOČNO ono što traži. Ali može tražit dalje jer je srnjak u tri visoka skoka nestao u kukuruzu. Lolek se još nadao da će ga možda primjetiti na nekoj od daljnjih strnika, ali znate što kažu za nadu ...
Prošlo je gotovo sat vremena od susreta mladog bika i starog telca, desetak strnika sa zečevima je sada iza Lolekovog šuljanja, a sunce je još visoko, više od pola sata do zalaska. Par koraka dalje, Lolek primjećuje drugog srnjaka, diže dalekozor i odmah zaključuje da se radi o prošlogodišnjem lanetu koje radoznalo istražuje strniku i potpuno ignorirajući Loleka, kreće se paraleleno s njim na nekih 150m.
Zajedničko šuljanje trajalo je dobrih pet minuta kada Lolek dolazi do posljednjeg kukuruza na tom potezu, zastaje i primjećuje srnjaka kako leži i sunča se na strniki iza kukuruza. Nakon prvog susreta više ne dopušta mislima da ga smetu, već se pažljivo namjesti u kukuruz i namješta dalekozor na štap da može mirnije promotriti dosta udaljenog srnjaka.
Srnjak je daleko, sigurno 300m i leži u strniki. Vidi mu se samo crta od leđa, vrat i glava. Na prvu izgleda kao mlad srnjak s neperspektivnim rogom, ali Lolek nije siguran. S obzirom da su srnjaci već neko vrijeme zainteresirani za srne, Lolek vadi vabilicu i nekoliko puta puhne proizvodeći tipični zvuk srne. Srnjak nije ni otvorio oči, samo se nastavio sunčati. Hm.
Lolek ne može prići bliže, kukuruz je (pre)niski i odluči se vratiti i zaokružiti parcelu te prići od strane grmlja kojem se srnjak nalazi bitno bliže. Korak po korak, prođe 200m i dolazi do prijegora i kukuruza visokog jedva preko pojasa i taman kroz tu "rupu" vidi srnjaka koji se diže. Lolek se brzo spušta na zemlju, srnjak je sada na oko 100m i velika je mogućnost da ga primjeti. Vjetar je i dalje povoljan, tako da jedino preostaje ne proizvest neki glup zvuk - poput sklapanja štapa koji mu isklizne iz ruke ... Lolek se ukipi i kroz kukuruz uspije ugledati srnjaka koji izgleda nije čuo ovaj posljednji nestašluk.
Srnjak sada stoji uspravno, ali nezainteresirano za bilo što i Lolek jasno vidi da se radi o mladom, neperspektivnom srnjaku. Čučeći namješta pušku na stalak i polako se diže zajedno s puškom i stalkom, stalno provjeravajući što radi srnjak. Dođe u položaj, plećka u križu, stavlja okidač na prst i srnjak zakorači tri koraka, taman da Loleku stabljike višeg kukuruza zaklone pogled.
Lolek se opet spušta na zemlju i tiho na vabilicu pusti još nekoliko srnećih zvukova. Naviri se i primjeti da je srnjak ušao s druge strane istog kukuruza. Lolek brzo razmotri opcije kojih sada više nema puno - ispred njega nalazi se mali "tunel" između dva kukuruza. Lolek čučne i namjesti se da puška bude što mirnije uperena prema tom tunelu i nekoliko sekundi kasnije, pojavljuje se i srnjak, ali ne zastane i prijeđe u drugi kukuruz.
Lolek, sada već obliven znojom što od čučanja i šuljanja, što od napetosti i vrućine, spušta pušku i uperi pogled u drugi kukuruz. "Jesam li nadmudren ili će se vratiti prema zvuku srne koji je čuo". Par sekundi kasnije, srnjak ponovo izlazi u "tunel", sada jedva dvadesetak metara od Loleka koji poolaako podiže pušku i stavlja plećku u križ. Srnjak napravi još tri koraka i sada primjećuje Loleka, ispružuje glavu i posljednji put onjuši kukuruzna prostranstva kada pucanj propara napetu tišinu.
Srnjak pada na mjestu, a Lolek iz čučnja sjedne, obriše znoj s čela i lagano se nasmiješi, upijajući svaki trenutak cijelog večerašnjeg doživljaja.
Prema planu, uskoro dolazi Bolek koji je bio dežuran za prijevoz. Ček, zašto Bolek, što nije Lolek došao s autom? Je, ali s autom s kojim se ne ide u lov, a još manje stavlja odstreljena divljač u njega, dok je "lovački" auto na servisu, pa iako je Bolek velikodušno pristao na takav plan, zapravo nije imao izbora :-)
Bolek, koji uvijek ima plan i uvijek želi prići još metar bliže, bio je zadovoljan i ponosan što se Lolek odlučio na "priđi bliže" opciju. Čestitke, slikanja i zbrinjavanje divljači prošlo je u dobrom raspoloženju.
Sada je 21:45, sve je očišćeno i pospremljeno i Lolek predlaže da se večer završi sa zasluženom Hidracijom na što nije bilo primjedbi. Sjedi tako dvojac na terasi, sada već zatvorenog kafića kad odjednom Bolek prozbori "Kaj, idemo pogledati na moje?". Lolek se pravi da ga ne čuje i još jednom prepričava kako blizu mu je došao srnjak, no Bolek, kao i uvijek, uporno ponovi i drugi puta "Kaj idemo?". Bolek je par dana prije odstrelio svinju "na svojem", a danas opet primjetio tragove pa je htio pogledati da li su se vratile.
Lolek opet nije siguran jel to bila naredba ili pitanje, pa za svaki slučaj odlučno odgovara "Ajde idemo". Sjedaju u Lolekov ne-lovački auto u kojem je još bila sva oprema jer idu "samo pogledati", a i auto se parkira praktički na asfaltu, pa nisu ni razmišljali previše.
I tako oni krenu, sada opet u noćnoj domeni, svom malom kraljevstvu. Dođu do kružnog toka i primjećuju policiju u smjeru u kojem su trebali ići. Lolek zadrži volan i kaže "A nećete sad dok idemo samo pogledati, ajmo okolo da odma vidimo ima li koja lisica na strnikama" i zaokruži na sljedeći put koji, s par kilometara obilaska, vodi na željeno mjesto.
Nakon par minuta vožnje, dolaze do pruge, Lolek usporava i provjerava može li sigurno prijeći prugu, vraća pogled na cestu - i ne vjeruje svojim očima, ne zna jel mu se priviđa ili je zaspao negdje po putu pa već neko vrijeme sanja. Toliko je osupnut da naglas izgovara "Bolek, jel i ti vidiš svinje il' mi se priviđa?" Bolek s jednakom odsutnošću odgovara "Točno to sam te štel pitat".
Ono što je neobično u tom susretu jest lokacija, otvorena polje gdje valjda nikad nisu primjećene svinje, iako ih očito privuče kukuruz koji taman ulazi u mliječ.
Nije prošlo ni pet sekundi čuđenja kad Bolek izgovara magične riječi "Imam plan". Bolek uvijek ima plan, a na Loleku je da ga bez pogovora slijedi, što je i učinio i skrenuo na poljski put u kojeg je Bolek uperio prstom. Brzo zaobiđu veliku parcelu kukuruza, dugu sigurno 400m i zaustavljaju se. Na brzinu izmijene pogled, valjda da provjere jel sanjaju ili ne.
Bolek ni opremu nema sa sobom (jer idu samo pogledati, ne?), Lolek mu daje osmatrač i brzo se spremi te hitrim korakom krenu prema parceli koju su zaobišli. Nakon stotinjak metara marša zastanu kod parcele u koju su ušle svinje - ali ne čuju ništa. Jel moguće da su u tom kratkom vremenu svinje već prošle cijelu parcelu - iako nisu nigdje žurile kad su ih primjetili. Pričakaju još trenutak - ništa.
Nema Bolek mira, nešto mu ruje, da ipak nisu prešle i šapne "Ajmo do one zadnje strnike prije pruge". Lolek je jedva stigao vratiti pušku na rame, a Bolek je već bio na pola puta i sjeti se kako je bilo skroz ugodno hodat s njim kad je uganuo gležanj. Ništa, pruži Lolek korak i za par sekundi čuje "ss ssss ssssss" ... Bolek šalje kripto signale kroz noć - ali bilo je sve odmah jasno. Lolek brzo dolazi do njega, nastavlja pušku i ima što vidjeti - cijeli vlakić svinja kraj pruge.
Čini se da su kljakava leđa obojici stvorile iste misli koje Bolek tiho saopći "Daj ovog najmanjeg". Lolek se umiri, pričeka da se malo razdvoje, termal pokazuje daljinu od 185m - "odlično, taman nula", pomisli Lolek - končanica je na plećki i trenutak kasnije prasak prelomi napetost. Najmanji krene u trk u jednu stranu i odmah se preokrene naglavačke i ostane na mjestu, a ostatak krda u drugu stranu, natrag u kukuruz prema našem dvojcu.
Bolek sad nije stigao ni izgovorit da ima plan, nego je samo izdao naredbu "Brzo, idemo na drugu stranu" i protivno zakonima fizike, bili su na drugoj strani prije nego je Bolek uspio završiti rečenicu - ili se barem tako činilo.
Svinje dolaze do ruba, možda na 20-tak metara, Lolek je spreman, ali sada je povjetarac nepovoljan i nosi miris po putu kud bi se svinje htjele vratiti. Prilaze bliže, krmača izda upozorenje i opet se vraća, pa natrag, pa se povuku dublje u kukuruz, pa opet bliže.
Cijeli taj igrokaz (ili svinjokaz?) trajao je 20-tak minuta i polako je postajalo očito da ništa od toga, a jedna svinja već čeka izvlačenje i Lolek onak tiho, pomalo sramežljivo progovara "E ... a kaj nam nije dosta jedna?" Bolek ga pogleda i kaže "Upravo o tome razmišljam, ALI KAD SU BAŠ ISPRED NAS!!! Mah ... pusti ... idemo".
Vrate se po lovački auto i ubrzo dođu do odstreljene svinje koja je izgledala kao da strpljivo čeka njihov povratak - čest efekt koji izaziva smrt .... Čestitke, čuđenja i odjednom Bolek komentira "Jesi ti svjestan da si odstrelio svinju gdje svinja nije odstreljena otkad je društva?", a Lolek sretan odgovara "Kaj si rekao, idemo samo pogledati"?
Najjednostavnije izvlačenje ikad, trebalo je svinju od 40kg sa zemlje prebaciti direktno u gepek i srećom je bio mrak pa nitko nije mogao vidjet rumunjski čučanj našeg dvojca jer bolna leđa ipak vode glavnu riječ.
Zbrinjavanje divljači trajalo je do 2 ujutro s neprekidnim prepričavanjima, čuđenjima i divljenjima večernjih događaja i nevjerojatne sreće koja je poslužila naše noćne "vladare".
Noć za pamćenje i priča koja će kod svakog prepričavanja biti sve veća ...
23
srp.
Postupak potrage u noćnom lovu
Pritisak na okidač nije kraj već početak najvažnijeg i najodgovornijeg dijela lova. U tom djeliću sekunde, buka i bljesak prekidaju
8 min read
Pritisak na okidač nije kraj već početak najvažnijeg i najodgovornijeg dijela lova. U tom djeliću sekunde, buka i bljesak prekidaju noćnu tišinu, a lovac preuzima punu odgovornost za živo biće na koje je nanišanio. U dnevnim uvjetima, praćenje reakcije divlje svinje i potraga su izazov, a noću, taj izazov postaje eksponencijalno veći. Tama skriva tragove, otežava orijentaciju i testira našu etiku do krajnjih granica.
S obzirom na glavnu tematiku bloga, ovaj članak će biti zaokret u drugom smjeru i na pitanje "Može li nam tehnologija riješiti sve probleme noćnih potraga?" odgovor će biti jasan - "Ne, ne može".
Svaka čast iznimkama, ali stekao sam dojam da je kultura prosječnog lovca glede krvosljedništva jako niska i posljedično broj krvosljednika sve je manji, a kako ni svi vodiči nisu oduševljeni idejom noćnih potraga - cijela etika noćnog lova dolazi pod popriličan upitnik.
Dakako, nije tako svugdje i znam za društva koji njeguju i cijene krvosljedništvo te na razne načine pomažu vodičima da bi broj kvalitetnih krvosljednika bio što veći, a i sama usluga vodiča i krvosljednika se plaća. Radi toga imaju dovoljan broj vodiča i krvosljednika, pa mogu imati raspoređena noćna dežurstva i teret noćnih potraga je raspodijeljen na više članova - što direktno vodi do znatno manjeg broja izgubljene divljači. Svakako tematika koja zaslužuje podulji članak sama po sebi.
💡
Tehnologija ne može zamijeniti dobrog krvosljednika. Imajte to na umu svaki put kada se uputite u noć s puškom.
Vratimo se sada na naš noćni hitac da vidimo što je mudro napraviti u prvim trenucima i kako si možemo povećati šansu za pronalazak divljači. Mnogi će sad možda slegnut ramenima i reći "Meni sve ostaje na mjestu", no svatko tko je odstrelio više od dvije divlje svinje dobro zna da takvo nešto ne postoji i da savršeno precizan hitac divlja svinja može odnijeti i preko 100m - a sve pada na mjestu samo u lovačkim pričama. A o odstrelima u glavu ne bih trošio previše tipkovnicu jer nema više "promašaja" (čitaj: teških ranjavanja) nego kod ciljanja u glavu.
Promatranje reakcije na pucanj
Odmah nakon što ste stisnuli okidač, oduprijte se nagonu da spustite pušku / ustanete / maknete pogled s optike. Najvažnija stvar koju u tom trenutku možete učiniti jest ostati mirni i nastaviti promatrati kroz ciljnik. Tih par sekundi promatranja daju nam neprocjenjive informacije koje će definirati cijeli daljnji tijek potrage.
Što točno promatramo kroz ciljnik odmah nakon hica?
Reakcija divljači: Je li divljač pala u vatri ? Je li nakon pada mirna ili se trza? Je li poskočila u zrak s karakterističnim udarcem stražnjih nogu (često znak dobrog pogotka u prsa)? Je li se pogrbila i polako udaljila (potencijalni znak pogotka u trbuh)? Je li samo pobjegla kao da se ništa nije dogodilo? Svaka od ovih reakcija je ključan dio slagalice.
Treba li drugi hitac: Ako je divlja svinja pala na prsa na mjestu ko pokošena i noge su ispod nje, ali je potpuno mirna - brzo prepunite pušku, budno nišanite iza plećke i budite spremni uputiti drugi hitac, ako se divlja svinja počinje pomicat. Divlja svinja koja tako padne nije nužno mrtva, nego je u šoku i za desetak sekundi pa čak i do par minuta će se dići i nikad je više nećete vidjeti. Divlja svinja je u pravilu mrtva kad "odmaše s nogama" - a čak i onda ima slučajeva da je zapravo bio šokiran živčani sustav i divlja svinja se nakon par minuta oporavila, digla i nestala - zbog toga je važno da ste sigurni kamo ste pucali i pogodili.
Smjer bijega: Zapamtite točan smjer u kojem je divljač pobjegla. Uočite neki orijentir u pozadini – usamljeno stablo, grm, kamen – u smjeru u kojem je nestala. Noću svi smjerovi izgledaju isto, a ovaj detalj će vam kasnije zlata vrijediti.
Ponašanje ostatka krda: Ako je bilo krdo divljih svinja, promatrajte njihovu reakciju. Njihovo ponašanje vam može dodatno potvrditi da je nešto pogođeno jer će se pogođena životinja često odvojiti od ostatka krda.
Mjerenje udaljenosti: Noć će vas uvijek prevariti u procjeni udaljenosti.Ako imate daljinomjer na ciljniku ili osmatraču, OBAVEZNO izmjerite udaljenost do mjesta na kojem ste pucali u divljač.
Zvukovi: Istovremeno pažljivo osluškujte, divljač koja je u bijegu garantirano će proizvodit glasne zvukove prema kojima možete odrediti i smjer bijega i okvirnu daljinu ako je divljač pala.
Nakon što ste upili ove prve informacije, spustite pušku i odmah uzmite ručni termovizijski osmatrač. S njim još jednom detaljno skenirajte mjesto nastrela i smjer bijega. Moguće je da životinja leži svega 20-30 metara dalje, skrivena iza niske vegetacije, a njen toplinski odraz bit će jasno vidljiv na termoviziji.
Također, sve više današnjih noćnih uređaja ima mogućnost automatskog snimanja kod upućivanja hica, a neki imaju mogućnost i pregledavanje snimke na samom uređaju. To je neprocjenjiv alat i ako ga vaš uređaj ima, obavezno ga uključite jer u slučaju da je divljač krenula u trk nakon hica, trenutno će vam razriješiti najveću "Jesam li promašio ili pogodio" dvojbu.
Disciplina čekanja – najtežih 15-tak minuta
U vama sve vrišti da odmah krenete u potragu. Adrenalin je na vrhuncu. Želite što prije vidjeti rezultat. Oduprite se tom nagonu. Najveća greška koju sada možete napraviti jest prebrzo krenuti prema mjestu nastrela.
Zašto je čekanje toliko važno?
Prvo, iz duboko etičkog razloga. Ako je životinja pogođena, ali ne smrtonosno u prvoj sekundi (npr. pogodak u jetru, jedno plućno krilo i trbuh), ona će se nakon kratkog bijega instinktivno zaustaviti i leći kako bi sačuvala energiju. Ako u tom trenutku čuje vas kako se približavate, adrenalin će joj dati novu snagu i natjerat ćete je u daljnji, dugi i bespotrebni bijeg, često u najgušći dio šume. Time ste šansu za pronalazak sveli na minimum. Ako je ostavite na miru, velika je vjerojatnost da će se smiriti i izdahnuti na tom mjestu.
Osim toga, prilazak ranjenom vepru može biti izuzetno opasno što je samo po sebi dovoljan razlog da ne krenete odmah u potragu.
I na kraju, ako se radilo o krdu, ponekad se ukaže prilika i za drugi hitac jer se zna desit da se svinje izvrte nakon pucnja, ali nigdje ne odu i nakon nekog vremena se primire i ponovo vrate ili izađu u blizini. Dakako, podrazumijevamo da se na drugi odstrel odlučujete isključivo ako je prvi bio uspješan, odnosno jasno vidite mrtvu divlju svinju. Ukoliko je ne vidite, nikako ne pucajte drugi puta jer i jedna potraga bit će vam i više nego dovoljna.
Ok, spreman sam čekati, ali koliko? Ne postoji strogo propisano pravilo, pa ćemo navesti okvirna vremena ovisno o situaciji:
Očigledan pad u vatri: Divlja svinja je pala, stresla s nogama i više se ne miče. Ipak, pričekajte barem 5-10 minuta. Umirite se, spremite opremu i tek onda krenite.
Dobar pogodak, kratki bijeg: Vidjeli ste jasnu reakciju na pogodak i divlja svinja je pobjegla 50-100 metara. Ne žurite pričekajte minimalno 15 minuta, zapalite cigaretu, iskoristite to vrijeme da u glavi rekonstruirate pucanj i zabilježite si sve detalje.
Loš ili sumnjiv pogodak: Niste sigurni gdje ste pogodili ili je reakcija bila nejasna. Čekajte barem 15 minuta, a po mogućnosti i dulje. Kod lošeg pogotka, želite da se divljač što prije primiri i da ne ode predaleko, što će olakšati posao krvosljedniku, pa ne škodi pričekati i pola sata prije nego idete na mjesto nastrela.
Metodologija potrage
Nakon što je prošlo preporučeno vrijeme, krećemo s prvim koracima potrage.
Označavanje ključnih točaka Prije nego što se pomaknete, označite svoju poziciju pucanja štomožete učiniti tako da ostavite štap, ruksak ili uključite rezervnu svjetiljku ako je imate što će vam omogućiti da se lakše orjentirate u mraku i da možete mjeriti udaljenost prema početnoj poziciji da bi lakše pronašli mjesto nastrela.
Ako imate u blizini kolegu, pričekajte prvo njega da stigne, pa može on ostati na početnoj poziciji i dodatno vas navigirati prema mjestu nastrela.
Pregled mjesta nastrela Ovo je vaša "nulta točka". Dođite do mjesta gdje je divljač pogođena i detaljno ga pregledajte.
Vizualni pregled: Koristite jaku svjetiljku. Tražite krv, dlaku, komadiće kosti. Boja krvi vam može dati informaciju (svijetla, pjenasta krv upućuje na pluća, tamna na jetru ili mišić).
Termalni pregled: Ovdje termovizija može biti od pomoći pa svakako detaljno pregledajte okolinu. Moguće je primjetiti krv koja će neko vrijeme biti toplija od okoline, dovoljno da je termalni uređaj razazna. Ako imate sreće, možda primjetite i toplinski otisak same divljači par desetaka metara dalje.
Pronašli ste divljač? Čestitam 😄.
Ukoliko niste, daljnji koraci ovise prvenstveno o tome koje informacije ste skupili nakon hica.
Imate li snimku ili ste sigurni u dobar pogodak i upamtili ste smjer u kojem je otišla divljač, krenite u tom smjeru s jakom svjetljikom i pažljivo pretražujte teren. Kod dobrog pogotka (kroz pluća), naći ćete svjetlu, pjenušavu krv koje će biti sve više - vaša divljač nije daleko i pronaći ćete je po krvnom tragu. Ovdje je također kolega od velike pomoći da može ostajati kod zadnje pronađene krvi s obzirom da će ranjena divljač mijenjati smjer, a u mraku nije uvijek lako pratiti ni jasan krvni trag pa kad ne možete pronaći sljedeći trag, vratite se natrag do zadnje pozicije i pokušajte u drugom smjeru. Bez označenih pozicija izuzetno se lako pogubiti u mraku i izgubiti trag što može značajno produljiti potragu.
Ukoliko pak snimak pokazuje loš pogodak (želudac, but, noga) ili ste na mjestu nastrela pronašli tamnu krv, komadiće kostiju ili mesa - zovite krvosljednika.
Scenarij bez traga i poziv u pomoć
Ovo je svakako najgori i najfrustrirajući scenarij. Nemate snimku, niste u potpunosti sigurni jeste li pogodili ili ne i niste upamtili smjer kamo je otišla divljač, a na mjestu nastrela nema ničega niti termovizija otkriva bilo što u bližoj okolici.
Ne odustajte. Vaša etička dužnost nije prestala. To što niste našli nikakav trag pogotka, ne znači da ste promašili. Divlja svinja nije mala meta i ako ste pucali na udaljenostima 50-100m vrlo je izgledno da ste negdje pogodili. Prema podacima od kolega iz Slovenije, krvosljednici pronađu čak 30% "promašaja" (pucanj proglašen promašajem, bez ikakvih tragova na mjestu nastrela). Dakle, svaki treći "promašaj" je ustvari smrtni pogodak koji su krvosljednici uspjeli pronaći, a tko zna koliko je u preostale 2/3 još bilo lakših ranjavanja.
💡
Najveća pogreška koju možete učiniti je zaključiti da ste promašili i odustati od potrage jer na mjestu nastrela nema znakova pogotka. Ako ste pucali na divljač, a niste našli krv, zovite krvosljednika. Uvijek. Bez iznimke.
U ovoj situaciji najbolje je odmah zvati krvosljednika, ukoliko imate tu mogućnost. Samostalnom pretragom, samo ćete "zagaditi" trag i otežat posao krvosljedniku.
Najgora opcija je kad se nađete u ovakvoj situaciji, a nemate mogućnost zvati krvosljednika. Najbolje što u tom slučaju možete napraviti je jasno označiti mjesto nastrela i vratiti se odmah nakon izlaska sunca s nekoliko kolega. Po dnevnom svjetlu lakše ćete se orjentirati i uočiti bilo kakve tragove - od mjesta nastrela, kružno pretražujte teren.
Ukoliko pronađete trag, obavezno ga označite kako bi se mogli vratiti i pretraživati u drugom smjeru ako više ne možete naći trag u smjeru u kojem ste krenuli.
Vrlo ružna situacija koju nitko ne želi i radi koje noćni lov na divlju svinju ne bi trebao ni postojati bez dežurstva krvosljednika.
Odgovornost do samog kraja
Noćni lov nas je obogatio nevjerojatnim mogućnostima, ali i opteretio jednakom mjerom odgovornosti. Tehnologija nam može pomoći da vidimo u tami, ali ne može zamijeniti strpljenje, metodologiju i duboko ukorijenjenu lovačku etiku. Svaka divljač zaslužuje poštovanje, a to poštovanje se najviše iskazuje upravo u onome što radimo nakon pucnja.
Uspješan lov ne završava zvukom pogotka, već pronalaskom i osiguravanjem divljači. Tek tada je krug zatvoren, a naša misija kao etičkih lovaca ispunjena.
Dobra kob.
17
srp.
Balistički kalkulator u termalnom ciljniku
U eri pametnih telefona i aplikacija za sve, neizbježno se i u lovstvu pojavila tehnologija koja obećava rješavanje jednog od
10 min read
U eri pametnih telefona i aplikacija za sve, neizbježno se i u lovstvu pojavila tehnologija koja obećava rješavanje jednog od najstarijih izazova: pogađanja cilja na velikoj udaljenosti. Balistički kalkulatori, integrirani u naše ciljnike, daljinomjere ili kao samostalne aplikacije na mobitelu, predstavljeni su kao sveti gral preciznosti. Unesete podatke, aplikacija izbaci rješenje i svaki hitac postaje savršen.
Zvuči jednostavno. Možda i previše jednostavno.
Istina je, kao i obično, puno kompleksnija. Balistički kalkulator je izuzetno moćan alat, ali je istovremeno i jedan od najpogrešnije shvaćenih alata u modernom lovstvu. On nije zamjena za znanje, nije prečica do vještine i apsolutno ne uklanja potrebu za temeljnim razumijevanjem balistike, vlastite opreme i, najvažnije od svega, vlastitih ograničenja.
U ovom članku pokušat ću objasnit što oni rade, što im je za to potrebno, gdje im je pravo mjesto, a gdje postaju opasna distrakcija koja stvara lažni osjećaj sigurnosti. Fokusirat ću se na balističke kalkulatore u termalnim ciljnicima, no zaključci se lako mogu primijenit i na sve druge balističke kalkulatore.
Anatomija hica: Što balistički kalkulator zapravo računa?
Da bismo razumjeli ograničenja kalkulatora, prvo moramo znati kako on radi. Balistički kalkulator računa pad zrna koristeći fiziku kosog hica i kvaliteta izračuna isključivo ovisi o kvaliteti ulaznih podataka.
Ako koristite "otprilike" podatke i rezultat će biti jednako "otprilike", odnosno, za sve praktične svrhe beskoristan i potencijalno opasan (ranjavanje divljači).
Ajmo vidjeti koji su to podaci potrebni balističkom kalkulatoru:
A) Podaci o zrnu i metku:
Početna brzina (muzzle velocity): Svakako najkritičniji pojedinačni podatak, a tvornički podaci na kutiji streljiva su marketinški prosjek, izmjeren iz testne cijevi u idealnim uvjetima. Stvarna brzina iz vaše puške može varirati za 20, 30, pa i 50 m/s zbog duljine cijevi, stanja cijevi, same serije streljiva i vremenskih uvjeta. Isti metak neće imati istu brzinu u ljeti i zimi, a i razlike između tvorničkih metaka mogu biti poprilične. Jedini način da saznate pravu brzinu jest mjerenje kronografom, a i onda vam ostaju razlike unutar serije koje mogu biti veće ili manje, ovisno o proizvođaču i kvaliteti streljiva.
Balistički koeficijent (BC): Broj koji opisuje koliko je zrno aerodinamično, tj. koliko efikasno zadržava brzinu i savladava otpor zraka. Veći BC znači bolju aerodinamiku. Opet, tvornički podaci su dobar početak, ali napredni korisnici znaju da se i on može razlikovati.
Masa zrna (opcionalno): Masa nije bitna za izračun putanje (balistički koeficijan sadrži sve informacije o savladavanju otpora zraka i zadržavanju brzine), ali nam treba ako nas zanima energija na određenoj udaljenosti.
B) Podaci o oružju i optici:
Visina optike iznad cijevi: Udaljenost od centra osi cijevi do centra osi ciljnika. Čak i manje greške mogu utjecati na izračun na većim daljinama.
Udaljenost "nule": Na kojoj ste udaljenosti upucali pušku (npr. 100 metara) u "nulu", odnosno na kojoj udaljenosti zrno pogađa mjesto gdje se nalazio centar končanice u optici.
C) Podaci o okolišu:
Temperatura, nadmorska visina i tlak zraka: Faktori koji određuju gustoću zraka. Rjeđi zrak pruža manji otpor, pa će zrno imati ravniju putanju i veću brzinu na cilju.
Vjetar: Brzina i smjer vjetra. Svakako najslabija karika ovog lanca o kojoj ćemo detaljnije kasnije.
Tek kada kalkulator ima SVE ove podatke, on može izračunati dvije stvari: pad zrna i pomak zbog vjetra.
Neizbježna stvarnost: Daljinomjer, vjetar i važnost vještine
Sada kada znamo što kalkulatoru treba, dolazimo do problema koji se događaju na terenu, daleko od idealnih uvjeta streljane.
A) Apsolutna ovisnost o daljinomjeru Kalkulator je beskoristan ako mu ne kažete koliko je cilj udaljen. Za precizan izračun, potreban vam je laserski daljinomjer (LRF). Pogreška u procjeni udaljenosti od samo 20 metara na većoj daljini može značiti potpuni promašaj.
Ali što se događa kada LRF zakaže? Za ispravan rad LRF-a potrebna je čista optička vidljivost do mete. U sumaglici, za vrijeme kiše ili snijega, laser se raspršuje i ne dobiva očitanje. Ako je ispred ili iza cilja raslinje ili šikara, laser može pogoditi granu ili stabiljiku iza ili ispred i dati vam potpuno pogrešnu udaljenost. I što sad? Imate najmoćniji kalkulator na svijetu, ali nemate ključan podatak, a ne znate koristiti MRAD končanicu i odrediti udaljenosti pomoću nje.
B) Određivanje udaljenosti pomoću končanice Zakazivanje LRF-a je najbolji primjer koliko je važno razumijeti balistiku. upoznati se s končanicom i naučiti je koristiti, umjesto da se u potpunosti oslanjamo na tehnologiju.
I tu sad dolazimo do drugog problema - da bi mogli odrediti daljinu, potrebna vam je MRAD (miliradijan) ili MOA (minuta kuta) končanica u prvom fokalnom planu (FFP). To je ono dok se končanica povećava zajedno s povećanjem optike i jednako tako funkcionira u termalnom ciljniku, no rijetko koji ciljnik ima pravu MRAD / MOA končanicu.
U svojem iskustvu, jedino sam na Senopexu i Pulsaru (moguće da imaju i drugi, nisam isprobao sve uređaje koji postoje) vidio pravu FFP MRAD končanicu, dok drugi uređaji imaju obične končanice ili ako simuliraju FFP, ne rade to dovoljno precizno da bi se moglo koristiti.
Dobro, recimo da imate pravu FFP MRAD končanicu (koju preporučam za naše krajeve jer je bitno lakše računat u glavi nego MOA koja je pogodnija za yarde i inche) - kako je možemo iskoristiti za procjenu udaljenosti?
Princip je jednostavan: Znate (ili procijenite) veličinu cilja. Izmjerite koliko mjesta taj cilj zauzima u vašoj končanici. Pomoću jednostavne formule dobijete udaljenost.
Primjer u MRAD: S MRAD končanicom je lakše računat jer 1 MRAD je 10cm na 100m, 20cm na 200m, 30cm na 300m itd. Recimo da ste ocijenili da gledate odraslu divlju svinju i znate da je prosječna divlja svinja od trbuha do vrha leđa visoka oko 60 cm. Nanišanite i vidite da u vašoj končanici zauzima točno 1.5 miliradijana.
Formula: (Veličina cilja u cm / Očitanje u MRAD) * 10 = Udaljenost u metrima
Izračun: (60 cm / 1.5 MRAD) * 10 = 400 metara
Je li ovo precizno kao laser? Nije. Zahtijeva vježbu i dobro poznavanje izgleda divljači, ali u situaciji kada laser ne radi, imate vještinu s kojom barem možete odrediti je li divljač predaleko za hitac.
💡
Ne zaboravimo, maksimala daljina gađanja za divlju svinju određena je Pravilnikom o korištenju lovačkog oružja i iznosi 200m, dok za predatore nema ograničenja.
C) Vjetar Možete imati savršeno izmjerenu brzinu zrna, točnu udaljenost i sve podatke o okolišu, ali vjetar će biti konačni sudac vašem hicu.
Za početak, kalkulator u ciljniku uopće ne uzima vjetar u obzir, ali čak i da uzima (ili koristite dodatno kalkulator na mobitelu). može vam reći: "Za bočni vjetar od 10 km/h, tvoje zrno na 400 metara ima pomak od 35 cm". Super. Ali kako vi znate da je vjetar točno 10 km/h? I je li on isti kod vas, na 200 metara, i kod samog cilja? Vjetar je poput rijeke s virovima i bržim strujama; rijetko je konstantan, a vještina čitanja vjetra (promatranjem trave, lišća na drveću, osjećajem na licu) je umjetnost za sebe.
Dakle, kalkulator je u najboljem slučaju dobra procjena jer ne može precizno ugraditi faktor vjetra - taj podatak je isključivo vaša procjena i traži golemo iskustvo da bi se približila stvarnom stanju. To NAROČITO vrijedi za noć gdje gubimo najvažniji indikator vjetra - miraž (titranje zraka).
Hladan tuš realnosti: Treba li nam uopće kalkulator u lovu?
Sada dolazimo do ključnog pitanja za 95% lovačkih situacija u našim lovištima. S obzirom na to da se većina odstrela događa na udaljenostima do 150, možda 200 metara i da je za divlju svinju maksimalna udaljenost pucanja određena zakonom (200m) - je li kalkulator uopće relevantan?
💡
Balistički kalkulator nije bitan za veliku većinu lovačkih situacija i više je marketinški trik nego ikakva nužnost.
Puno važniji koncept od balističkog kalkulatora za prosječnog lovca jest "lovačka nula" ili MRD (most recommended distance). To je domet unutar kojeg možete ciljati direktno u centar vitalne zone i biti sigurni da će zrno, unatoč svom padu, i dalje pogoditi vitalnu zonu.
Iako u stvarnosti ta zona može biti veća (divlja svinja), kod nas se vitalna zona smatra krug od 8cm (koji pokriva i vitalnu zonu lisice i čaglja) i sukladno tome se upucava i puška.
Tu sad dolazimo do famoznog "+4 na 100". Zašto +4cm i zašto 100m? Većina lova se vrti oko 100m, pa je to udaljenost na kojoj je najsmislenije i najpraktičnije upucavati i provjeravati lovačku pušku, ali je ujedno i udaljenost gdje se već vidi eventualna nepreciznost koja se ne bi vidjela na manjim daljinama zbog čega je i većina streljana složena upravo na 100m.
Recimo sada da na 100m upucamo pušku "u nulu", znači da zrno pogađa točno gdje pokazuje končanica, odnosno u centar vitalne zone promjera 8cm. No, to također znači da "ne koristimo" gornjih 4cm vitalne zone.
Uzmimo konkretan primjer, kalibar 8x57, 12.7g zrno SPCE, BC .330 ispaljeno brzinom 770m/s. Ako je puška upucana "u nulu" na 100m, već na 150m pad zrna bit će 5cm i već smo izvan vitalne zone. Ako pokušate pucati na divlju svinju na 200m, vaše zrno bit će 16 cm ispod točke ciljanja, što je već sasvim dovoljno za potpuni promašaj.
Uzmimo istu situacija, ali sada je puška upucana tako da na 100m pogađa 4cm više od točke ciljanja, odnosno u gornji vrh kruga vitalne zone. Na 150m zrno će biti 1.2cm IZNAD točke ciljanja, dok će u vitalnoj zoni ostati do 185m. Na 200m, pad zrna sada je 7 cm što je 3cm izvan vitalne zone i možda će biti dovoljno da promašite lisicu (ovisno gdje ste gađali), ali nećete promašiti vepra ako ste gađali iza plećke.
Dakle, s upucavanjem na +4cm na 100m, maksimiziramo udaljenost na kojem ćemo pogoditi vitalnu zonu divljači bez potrebe za razmišljanjem "trebam li dići i koliko". Kako je početna brzina metka veća i kako je BC (balistički koeficijent) veći, toliko se produžuje i ta maksimalna udaljenost. Primjerice, kad bi zrno imalo početnu brzinu od 880m/s i BC 0.550, maksimalna udaljenost na kojoj pogađamo u vitalnu zonu raste na 215m.
To je ujedno udaljenost na kojem vam uopće ne treba balistički kalkulator jer ne trebate raditi nikakve korekcije i ustvari bi daleko korisnije bilo znati okvirno odrediti udaljenost pomoću končanice da znate je li divljač unutar 200m ili ne. No, kako su takve končanice rijetke u lovačkim optikama (dnevnim i noćnim), naprosto se poslužite terenom i naučite gdje je 200m od vaše čeke, zaboravite na balističke kalkulatore i uživajte u zvukovima noći.
4. Kada kalkulator ima smisla
Da ne bi bilo zabune, balistički kalkulator nije beskoristan već izvanredan alat, ali u specifičnim situacijama, a to su streljaštvo, planinski lov na muflona i divokozu koji je dozvoljen zakonom do 300m, te lov predatora na ravnicama na koji ćemo se i fokusirati u ovom članku.
S obzirom da maksimalna udaljenost pucanja na lisicu i čaglja nije propisana zakonom, u mogućnosti smo uputiti hitac i na veće udaljenosti, a kako se radi o metama bitno manjim od divljih svinja - balistički kalkulator počinje imati smisla s obzirom da i najmanje greške na većim daljinama vode promašaju ili ono najgore - ranjavanju.
Ponovimo samo da ni u tim situacijama balistički kalkulator nije zamjena za vještinu i iskustvo, pa je nužno korištenje MRAD končanice u prvom fokalnom planu, naročito za situacije kada LRF zakaže da možemo i dalje odrediti udaljenost. Osim toga, LRF može dati i krive vrijednosti i zato je nužno poznavati balistiku zrna koje pucamo i znati primijeniti balističke podatke na končanici da možemo u trenu u glavi provjerit rezultat balističkog kalkulatora. Primjerice, visina trupa lisice je oko 15-20cm (rijetko ćemo u polju vidjeti cijelu) i ako nam u optici zauzima manje od 0.5 MRAD, pouzdano znamo da se nalazi preko 300m i da je minimalni pad zrna 30cm, pa ako LRF pokupi neku prepreku i pokaže 200m i stavi oznaku za pad zrna od 8cm, odmah znamo da se radi o grešci.
Bez toga znanja, uputili bi hitac u prazno bez razmišljanja. Problem je što "prazno" nikad nije prazno, naročito ako imamo rikošet s obzirom da metu nismo pogodili.
💡
Balistički kalkulator je pomoćni alat, a nikako rješenje koje mijenja balističko znanje i iskustvo.
Dobro, naučili smo balistiku i krivulju zrna kojeg pucamo, znamo koristiti MRAD končanicu, ali i dalje nam ostaje najveći neprijatelj hica na daleko - vjetar.
S obzirom da balistički kalkulatori u termalnim ciljnicima ne uzimaju vjetar u obzir, uopće ih ne bi trebalo koristiti u situacijama dok imamo vjetar na terenu. Čitanje vjetra je vještina koja se savladava cijeli život, a u noći je dodatno problematična jer ne vidimo miraž koji je po danu najpouzadnija informacija za smjer i jačinu vjetra. U noći nam preostaje osjećaj na licu i promatranje vegetacije što je nedovoljno za upućivanje preciznog hica na veće udaljenosti pa je u tim slučajevima bolje pokušati dovabiti lisicu ili čaglja na manje udaljenosti (koju provjerimo LRF-om ili čitanjem končanice) gdje utjecaj vjetra neće dovesti do promašaja ili ranjavanja.
Temelj piramide su poznavanje terena, osnove sigurnosti, mirna ruka i fundamentalne streljačke tehnike.
Sljedeći sloj je duboko poznavanje vaše opreme – kako radi vaša puška, kako čitati končanicu, i najvažnije, koji je stvarni MRD vaše kombinacije puške i metka.
Tek na samom vrhu te piramide, kao šlag na torti, dolazi balistički kalkulator. On je alat za fino podešavanje, za pomicanje granica u specifičnim situacijama, ali samo ako su svi donji slojevi piramide čvrsti kao stijena.
Pokušaj korištenja kalkulatora bez poznavanja osnova je kao da gradite krov kuće koja nema temelje. Možda će izgledati impresivno na prvu, ali srušit će se pri prvom dašku realnosti. Naučite hodati prije nego što pokušate trčati. Upoznajte svoju pušku, savladajte procjenu udaljenosti i naučite čitati vjetar. Kada to znate, balistički kalkulator postat će ono što i treba biti: koristan saveznik, a ne opasna iluzija.
Dobra kob i mirna ruka.
14
srp.
Važne novosti u zakonskoj regulativi noćnog lova na predatore
Dana 11.7.2025.g. stupila je na snagu nova "Naredba o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači"
1 min read
Dana 11.7.2025.g. stupila je na snagu nova "Naredba o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači" koja, pomalo neočekivano, u članku 3. uključuje i dozvolu korištenja noćnih uređaja za lov lisice i čaglja:
💡
Članak 3. (1) Radi provedbe ove Naredbe dopušta se: – lov u lovostaji za divljač svinja divlja – krmača – upotreba optičkih ciljnika za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja za lov svinje divlje, lisice i čaglja izvan zaštićenih područja i
Dakle, od 11.7.2025.g. izvan zaštićenih područja više nije potrebno tražiti posebno dopuštenje ministarstva za lov lisice i čaglja noćnim uređajima!
Svijet lova se neprestano mijenja. Populacije divljih svinja i predatora rastu, štete na usjevima su sve veće, a tehnologija nam je dala alate o kojima naši očevi i djedovi nisu mogli ni sanjati. Noćna i termovizijska optika više nisu znanstvena fantastika, već realnost u mnogim lovačkim društvima. Ulazak u taj svijet "lovaca na baterije" može djelovati komplicirano, skupo i pomalo zastrašujuće. Odakle početi? Što je zaista potrebno?
Ovaj vodič namijenjen je početnicima, te lovcima koji stoje na pragu noćnog lova. Cilj nije impresionirati vas skupom opremom, već razbiti proces na jednostavne, logične i, prije svega, sigurne korake. Krenimo redom.
1. Korak: Priprema terena
Odmah na početku htio bih napomenuti da noćna oprema definitivno nije prva stvar o kojoj bi trebali misliti nakon položenog lovačkog ispita. Naravno, moguće je i tako - položiti lovački, kupiti noćnu i dati kolegi da vas postavi na čeku gdje ćete na hranilištu čekati svinje.
Ne poznajete teren, ne znate što je iza šikare u koju pucate, nemate pojma koje su navike divljači, gdje su prijelazi, od kud bi divljač mogla doći i kamo otići. Ne poznajete zvukove, dizat ćete pušku na miša i ježa, prtljat ćete po mobitelu umjesto osluškivat i uopće nećete bio dio prirode koja vas okružuje.
To je ustvari najsigurniji način da uopće ne sudjelujete u lovu niti budete dio njega, propuštajući cijelu poantu, te se takvo iskustvo više može usporediti s odlaskom u mesnicu nego s lovom.
Stoga, prije nego krenete u noćni lov, dajte si dovoljno vremena da upoznate lovište. Idite sa starijim kolegama kao pratnja, bez puške. Idite u obilaske terena u različito doba dana, provjerit stanje koša, čeke, maknite granu ako je koja počela smetat - budite prisutni. Sjednite na čeku s dalekozorom popodne, pa ujutro, pa u sumrak. Slušajte, promatrajte, budite prisutni i naučite hodat. Da, dobro ste pročitali - u lovu ćete morat iznova učit hodat.
Svi problemi koje imate po danu, bit će deset puta veći po noći jer u noći gubite vašeg najvećeg saveznika - vid - koji je naš glavni osjet čega nismo ni svjesni do trenutka dok nam "mrak ne padne na oči". I onda odjednom primjetite da postoje i zvukovi i mirisi i strujanje zraka na licu ... naš doživljaj svijeta u mraku u potpunosti se mijenja.
2. Korak: Oprema – što mi zaista treba za početak?
Dakle, bili ste barem 200 puta u lovištu, dobro upoznali teren, sve prijelaze divljači, naučili prepoznavati neke od zvukova i naučili ponešto i o ponašanju divljači. Znate za svaki jarak i veće udubljenje na putu do čeke, održavate stazu i mičete granje i sad vas već ozbiljno svrbi da zakoračite u noć ...
Gledajući fotografije i videe na internetu, lako je steći dojam da vam je za početak potrebno 10.000 eura vrijedna oprema što jednostavno nije istina. Ključ je u pametnom redoslijedu kupnje i razdvajanju onoga što je nužno od onoga što je luksuz.
Ako trebate kupiti samo jednu stvar za početak, neka to ne bude ciljnik, ni nova puška, već ručni termalni osmatrač. Zašto?
Zato što je njegova svrha promatranje, a ne pucanje. S ručnim osmatračem ćete:
Naučiti gledati: Upoznat ćete se s izgledom toplinskog svijeta i naučiti razlikovati toplinski odraz ježa od zeca, lisice od mačke i jazavca od divlje svinje.
Naučiti teren: Noću je sve drugačije. Termalna slika je dvodimenzionalna i gubi se osjećaj dubine na što se treba priviknuti. S osmatračem ćete sigurno i nečujno promatrati okolinu koju ste prethodno dobro upoznali po danu, te ćete moći pratiti kretanje i ponašanje divljači noću.
Loviti sigurnije: Umjesto da satima nespretno "šarate" puškom po lovištu (što je iznimno opasna i loša lovačka navika), 99% vremena ćete koristiti lagani i tihi osmatrač. Puška se podiže tek u posljednjem trenutku, kada je meta uočena, identificirana i kada je donesena odluka o pucanju.
Sljedeći korak: Ciljnik (noćni ili termalni)
Kada ste savladali osnove s ručnim osmatračem, vrijeme je za ciljnik. Za početnika, dobar digitalni noćni ciljnik (npr. Hikmicro, Noxar) gotovo uvijek je pametniji izbor od jeftinog termalnog ciljnika. Digitalna optika, uz dobar IC osvjetljivač, daje vrlo jasnu sliku koja olakšava pozitivnu identifikaciju mete, što je ključ sigurnosti. Jeftini termalni ciljnici imaju nisku rezoluciju i male leće, zbog čega ćete vidjeti "toplinsku mrlju", ali nećete biti sigurni što je točno ispred vas.
Ako ste početnik, ne trebate previše brinuti da će IC rastjerati svinje - daleko je izglednije da ćete ih sami rastjerati svojim neiskustvom. Osim toga, digitalna optika dobro drži cijenu s obzirom da nije toliko skupa u početku, pa je lakše zamijenite za termalnu kasnije kada skupite dovoljno iskustva da s lakoćom prepoznajete divljač u termalnom svijetu.
Dakako, ako vam financije uopće nisu stavka i vuče vas noćni lov, uložite u termalni ciljnik gornjeg ranga.
Štap i/ili naslon za pucanje: Dakako, štap ili naslon je oprema koja je jednako potrebna po danu kao i po noći i to je svakako nešto što bi trebali što prije nabaviti, ako već niste. Ako više volite pirš, štap je neizostavn, a ako vrijeme volite provodit na čeki, razmislite o nekom naslonu da ne morate ispod puške stavljati ruku - što može biti nespretno i neugodno i na kraju dovest do promašaja ili ranjavanja.
💡
Nikad pušku ne stavljajte direktno na dasku / gredu na čeki - puška će odskočit i pogotci će vam ići dovoljno visoko da promašite ili ranite divljač. Uvijek koristite mekani naslon poput flisa, deke, vreće s pijeskom / rižom ili bilo što drugo što će apsorbirati odskok puške.
Power bank (prijenosna baterija) ili rezervne baterije: Digitalna oprema troši energiju, a prazna baterija usred noći znači kraj lova. Stoga, uvijek nosite rezervne da ne bi postali noćni lovci koji love baterije ...
Stolica, podmetač, indikator vjetra: Dodaci koji nisu nužni, ali svakako podižu udobnost lova. Prijenosni stolac je zgodan ako ste u piršu, a odlučite pričekat na nekoj poziciji, dok podmetač za čeku znatno produljuje sposobnost sjedenja na miru jer jednom kad se počnete namještat, daska će zaškripat pet sekundi nakon što izađu svinje ... garantirano 😄
3. Korak: Vaš prvi izlazak u noć
U redu, smatrate da ste spremni. Osmatrač je u džepu, rezervne baterije pune, ciljnik upucan ... što sad?
Jeste li upoznali teren po danu: Vraćamo se na početak priče jer ovo je vrlo važno pravilo. Više puta obiđite lokaciju na koju planirate ići po danu. Gdje su kuće? Putevi? Opasne zone? Nemojte završit kao Bolek i Lolek iz naše prethodne priče. Gdje možete očekivati divljač? Gdje je siguran smjer pucanja? Morate znati odgovore na ova pitanja prije nego padne mrak.
Prvi izlazak – bez puške: Zvuči čudno, ali ovo je najbolji savjet koji vam netko može dati. Ostavite pušku kod kuće. Uzmite samo osmatrač i stolicu. Sjednite i samo gledajte. Naučite biti strpljivi. Uočite koliko se zapravo toga kreće kada ste mirni i tihi. Cilj ovog izlaska je učenje, a ne odstrel.
Birajte jednostavne lokacije: Za početak birajte čeke na rubu velikih livada s čistim pregledom i sigurnim nasipom ili šumom u pozadini. Izbjegavajte guste šume i nepregledne terene dok ne steknete iskustvo.
Lovački prilaz: Oduprite se ideji da dođete autom do čeke samo zato jer se može (ako se može) i jer je mrak. Kao i po danu, auto ostavite barem nekoliko stotina metara dalje od čeke i nemojte ostavljati svoj trag na terenu koji planirate loviti uvijek priđite s druge strane.
Vjetar, vjetar i opet vjetar: Kao i u svakom lovu, vjetar je ključan. Provjerite smjer prije nego sjednete. Ako vam puše u leđa prema terenu koji promatrate, samo gubite vrijeme.
Lov u dvoje: Ako imate mogućnost, prvih nekoliko noćnih lovova odradite s iskusnijim kolegom čije iskustvo može biti neprojenjivo, a možda se stvori i kakva priča za pamćenje ...
Zaključak: Putovanje, a ne utrka
Noćni lov je maraton, a ne sprint. Društvene mreže su prepune slika odstrela, ali nitko ne objavljuje desetke noći provedenih na čeki bez ijednog viđenja. Budite spremni na to. Budite strpljivi. Vaš cilj na početku nije napuniti zamrzivač, već postati siguran, etičan i informiran noćni lovac. Svaki izlazak je lekcija. Učite iz nje, uživajte u tišini i dobrodošli u klub.
Dobra kob i nek vas prati mirna ruka i pune baterije!
09
srp.
Održavanje termalne optike: Kako sačuvati performanse i vrijednost vaše opreme
U svijetu "lovaca na baterije" naša oprema je više od običnog alata. Ona je produžetak naših osjetila, prozor
7 min read
U svijetu "lovaca na baterije" naša oprema je više od običnog alata. Ona je produžetak naših osjetila, prozor u noćni svijet i, ne zaboravimo, značajna financijska investicija. Bilo da se radi o termovizijskom osmatraču od 1.000 eura ili o ciljniku koji vrijedi kao rabljeni automobil, jedno je sigurno: želite da taj uređaj radi besprijekorno i da traje što je dulje moguće.
Međutim, za razliku od klasične dnevne optike ili robusne repetirke, digitalna i termalna oprema su osjetljivi elektronički uređaji koji zahtijevaju više od povremenog brisanja krpicom. Pravilno održavanje nije dosadan i nepotreban posao, već ključan dio lovačke discipline koji osigurava pouzdanost, čuva performanse i, u konačnici, štiti vaš ulog.
Ovaj članak je detaljan vodič kroz tri ključna koraka održavanja: pravilno čišćenje optike, ispravno upravljanje baterijama i sigurno ažuriranje softvera. Proći ćemo kroz korake koji će vam pomoći da vaš skupi komad tehnologije ostane vjeran partner u lovu godinama koje dolaze.
Čišćenje optike: Germanijska leća nije obično staklo
Vjerojatno najkritičniji dio održavanja je upravo germanijska leća, gdje se najčešće rade greške koje mogu trajno oštetiti uređaj. Prednja leća vašeg termovizijskog uređaja nije staklo, već germanij (Ge), skupi kristal s posebnim antireflektivnim premazima koji su ključni za propuštanje infracrvenih zraka.
Iako je germanij čvršći od stakla još uvijek je mekši od kvarca, pa ga zrnca pijeska u prašini mogu lako izgrebati. S obzirom da će svaka ogrebotina raspršivati infracrveno svjetlo, slika može trajno izgubiti na kvaliteti, kontrastu i oštrini. Zato zaboravite na metode poput rukava, majice ili pak papirnatih maramica na čeki. Posebno su opasne upravo papirnate maramice jer mogu sadržavati čestice koje će bez problema ogrebati germanij.
Prije nego što bilo čime dotaknete leću, morate ukloniti prašinu, pijesak i ostale tvrde čestice. Ako biste odmah krenuli s krpicom, te čestice bi djelovale kao brusni papir i izgrebale premaz pa i samu leću.
Najbolja metoda: Koristite gumenu pumpicu (puhalicu) za prašinu, kakvu koriste fotografi. S nekoliko snažnih mlazova zraka otpuhat ćete većinu suhe nečistoće.
Primjer gumene pumpice za čišćenje prašine s leće (izvor: canosa.com.hr)
Nije preporučljivo: Komprimirani zrak u spreju je česta ideja za čišćenje leća, no takav sprej sadrži masnu potisnu tekućinu koja se jako voli ljepit i moguće ju je skinuti jedino izopropilnim alkoholom s čime riskirate skidanje premaza. U svakom slučaju, nije vrijedno rizika s obzirom na nisku cijenu pumpice.
Korak 2: Uklanjanje otisaka prstiju i masnoća
Nakon što ste otpuhali prašinu, na redu su masne mrlje, poput otisaka prstiju kao i eventualne druge nečistoće.
Metoda "dah i mikrofibra": Za manje mrlje, često je dovoljno prinjeti leću ustima i nježno puhnuti u nju kako bi se stvorila tanka maglica od daha. Odmah nakon toga, izuzetno laganim, kružnim pokretima obrišite leću s visokokvalitetnom, čistom krpicom od mikrovlakana (onu koju ste dobili s uređajem ili namjensku za optiku). Nemojte pritiskati!
💡
NIKAD ne koristite papirnate maramice ili ubruse za brisanje leće.
Metoda za tvrdokorne mrlje: Ako dah nije dovoljan, trebat će vam tekućina.
Tekućina: Koristite isključivo 99% izopropilni alkohol ili namjensku tekućinu za čišćenje optičkih leća. Nikada ne koristite sredstva za pranje prozora, alkohol iz kućne apoteke (koji sadrži vodu i ulja) ili bilo kakve druge kemikalije jer ćete nepovratno oštetiti antireflektivni premaz na leći.
Primjena:NIKADA ne špricajte tekućinu direktno na leću! Kapnite jednu ili dvije kapi na čisti, mekani štapić za uši ili namjenski štapić za čišćenje optike.
Čišćenje: Nježno, bez pritiska, kružnim pokretima od centra prema rubovima, očistite mrlju. Koristite drugi, suhi i čisti štapić da pokupite višak tekućine.
Čišćenje okulara (stražnje leće koju gledate):
Za razliku od prednje leće, okular je napravljen od stakla i ne utječe na stvaranje termalne slike, no s obzirom da kroz njega gledamo u ekran na kojem je ta slika prikazna, bilo kakve mrlje ili ogrebitno će nužno degradirati sliku koju vidimo, pa stoga jednaku pažnju moramo posvetiti i održavanju okulara. Možete koristiti isti postupak kao i kod leće: pumpica, dah i krpica od mikrovlakana, te izopropilni alkohol ako dah i krpica nisu dovoljni. S obzirom da i okular često ima antireflektivni premaz, nemojte jako pritiskati krpicu niti koristiti bilo kakva druga kemijska sredstva.
Čišćenje kućišta:
Kućište uređaja jednostavno obrišite vlažnom (ne mokrom) krpom kako biste uklonili prljavštinu.
Upravljanje baterijama
Vaš moćni uređaj je beskoristan komad plastike i metala ako nema struje. Pravilno upravljanje baterijama produžit će njihov životni vijek i osigurati da vas ne ostave na cjedilu u ključnom trenutku.
A) Interne (ugrađene) baterije
Dosta modernih uređaja koristi ugrađene litij-ionske (Li-ion) baterije koje ne vole ekstreme, a pošto se ne mogu mijenjati bez servisa, nije na odmet provoditi mjere za produljenje njihovog vijeka trajanja.
Punjenje: Ne morate ih uvijek puniti do 100%. Zapravo, za njihov životni vijek je zdravije održavati ih između 20% i 80% kapaciteta. Svakako izbjegavajte redovito pražnjenje do 0% što je osjetno štetnije od punjenja na 100%.
Temperatura: Ne ostavljajte uređaj u vrućem automobilu na suncu ili vani na jakom mrazu. Visoke temperature su smrt za Li-ion baterije. Hladnoća im privremeno smanjuje kapacitet (brže će se isprazniti), ali će se on vratiti kada se uređaj ugrije.
Dugoročno skladištenje: Ako ne planirate koristiti uređaj dulje vremena (nekoliko tjedana ili dulje), napunite bateriju na otprilike 50-70% i tako ga spremite.
💡
Nikada ne skladištite uređaj s potpuno praznom ili potpuno punom baterijom.
B) Eksterne (dodatne) baterije
Dodatna baterija je praktički nužnost ako želite u miru provesti noć u lovu. Ako vaš uređaj ne prima vanjske baterije, uvijek je opcija uzeti "power bank" koje se može priključit na isti utor gdje se uređaj puni.
Čuvanje interne baterije: Umetanjem ili spajanjem eksterne baterije, uređaj prvo troši njenu energiju, čime štedite cikluse punjenja i pražnjenja vaše nepromjenjive interne baterije.
Praktičnost: S dodatnim baterijama ili kvalitetnim power bankom od 10.000 mAh, možete bez brige loviti cijelu noć (ili više njih).
Savjeti za korištenje: Ako nemate mogućnost koristiti dodatne ili rezervne baterije, kupite powerbank i kvalitetan dulji kabel, te ga pričvrstite čičak-trakom ili nekim drugim nosačem za kundak kako vam ne bi smetao, a sam powebank stavite na sigurno u džep. Nije napraktičnije rješenje, ali može sasvim dobro poslužit.
C) Izmjenjive baterije
Svakako najbolja opcija je mogućnost korištenja izmjenjive baterije, bilo da se radi o standardnim 18650 ili drugim baterijama ili specifičnim rezervenim baterijama koje nudi proizvođač uređaja.
Investirajte u rezervu: Uvijek imajte barem jednu, a po mogućnosti i dvije, dodatne napunjene baterije. Nikad nećete ostati bez struje, a i štedite cikluse pražnjenja i punjenja koji su raspoređeni na više baterija.
Koristite namjenski punjač: Punjenje baterija u vanjskom punjaču praktičnije je i često brže nego punjenje u samom uređaju.
Sigurna nadogradnja softvera (firmware-a)
Firmware je operativni sustav vašeg uređaja. Proizvođači poput Senopexa, Nocpixa, Thermteca i drugih redovito izbacuju nadogradnje koje nisu samo kozmetičke prirode.
Zašto uopće raditi nadogradnju?
Nove funkcionalnosti: Dobivate nove končanice, nove palete boja, balističke kalkulatore itd.
Poboljšanje performansi: Često se nadogradnjom poboljšavaju algoritmi za obradu slike, što rezultira oštrijom i čišćom slikom.
Ispravci grešaka: Rješavaju se problemi poput smrzavanja slike ili neočekivanog gašenja.
Siguran proces nadogradnje (primjer za Thermtec Wild 350D):
Strah od nadogradnje je razumljiv – što ako nešto pođe po zlu? Ako pažljivo slijedite postupak, rizik je minimalan, no osjećate li nesigurnost, radije prepustite nadogradnju stručnoj osobi.
Priprema je ključ: Prije nego što počnete, provjerite jesu li i vaš termalni uređaj i vaš pametni telefon POTPUNO napunjeni. Gašenje uređaja usred nadogradnje gotovo sigurno će rezultirati neupotrebljivim uređajem.
Stabilna veza: Iako se nadogradnja neće pokrenuti prije nego mobitel preuzme cijelu nadogradnju s interneta, preporučljivo je nadogradnju pokretati na prostorima gdje je odličan mobilni signal kako ne bi bilo prekida kod preuzimanja.
Pokretanje procesa: Uključite Wi-Fi u postavkama uređaja i na mobitelu se povežite na taj Wi-Fi (koji daje uređaj, ne na kućnu Wi-Fi mrežu). Zatim otvorite aplikaciju (npr. ThermtecOutdoor) i pričekajte da se mobitel poveže na uređaj. Aplikacija će vam najćešće sama ponuditi nadogradnju, ako postoje nove verzije, a možete provjeriti i ručno kroz postavke aplikacije.
Preuzimanje i instalacija: Aplikacija će prvo preuzeti datoteku na vaš mobitel, a zatim je poslati na termalni uređaj, koji će pokrenuti samu nadogradnju kad primi cijelu datoteku. Ovo je najkritičniji dio u kojem je jako važno da nema prekida.
STRPLJENJE: Jednom kada instalacija krene, NE DIRAJTE NIŠTA. Ne gasite uređaj, ne gasite telefon, ne izlazite iz aplikacije, ne javljajte se ne pozive, ne otvarajte druge aplikacije. Ostavite ih na miru dok proces ne završi 100% i dok se uređaj sam ponovno ne pokrene. To može potrajati i 10-15 minuta.
💡
Nadogradnju pokrećite ISKLJUČIVO s punom baterijom uređaja i mobilnog telefona.
Ako se držite ovog procesa, nadogradnja je sigurna i donosi značajne prednosti koje vaš uređaj čine boljim i modernijim.
Zaključak
Održavanje vaše noćne i termalne optike nije nuklearna fizika, već skup dobrih navika. Čista leća osigurava da vidite sve što možete vidjeti., puna baterija osigurava da vidite cijelu noć, a ažuriran softver osigurava da vidite najbolje što vaš uređaj može pružiti i da što dulje ostane aktualan.
Gledajte na to ovako: svaki put kada očistite leću na pravilan način ili pametno napunite bateriju, ne radite samo dosadan posao već aktivno štitite svoju investiciju i osiguravate da će vaš "noćni vid" ostati kristalno čist i pouzdan, a to je odlika odgovornog lovca.
Dobra kob.
07
srp.
Noćni lov u dvoje: Vodič za preživljavanje lovačkog partnera
U analima noćnog lova postoje priče koje se prepričavaju uz pucketanje vatre ili za šankom lovačkog doma. Neke su o
8 min read
U analima noćnog lova postoje priče koje se prepričavaju uz pucketanje vatre ili za šankom lovačkog doma. Neke su o kapitalnim veprovima, druge o nevjerojatnim pogocima, a neke su, poput ove, legende o partnerstvu. Priča je ovo o dva nerazdvojna noćna druga koja ćemo, za potrebe ove lovačke basne, prozvati Bolek i Lolek.
Bolek, stariji, iskusniji, visok i naočit. Lolek, mlađi, znatiželjan, blago zaokružen i, kako bi sam priznao, povremeno prostorno izazvan (neshvatljiva osobina Boleku koji se izvrno snalazi u prostoru). Mnoge su noći njih dvojica već proveli zajedno pa ni ova nije trebala biti ništa drukčija. Počela je, kao i obično, Bolekovim pozivom "idemo van?". Kod Boleka to rijetko zvuči kao pitanje, više kao naredba, pa Lolek nema izbora i počinje se ubrzano spremati.
Noć je krenula standardno: lagana šetnja poljskim putem s Bolekovim odvažnim i daleko predugim korakom. Lolek, kao i uvijek, ulaže nadljudske snage da istovremeno prati taj marš i ne stvara zvučne efekte krda slonova, što često graniči s nemogućim, ali nikad nije odustao, pa tako bome neće ni sada.
Manje krdo srneće divljači s lijeve strane, trka zečeva ispred i iza, drugo krdo srna s desne, treće u daljini ... U zraku se osjećao neizrečen ponos, rezultat sada već višegodišnjeg napora uklanjanja predatora iz lovišta. Korak, kao da je odjednom postao lakši, ali istovremeno i odlučniji - predatorima se loše piše.
Bolek, naravno, primjećuje da mu je prazna baterija na osmatraču – navika koja se kod tako iskusnog lovca javlja s neobjašnjivom redovitošću. Lolek mu, osjećajući se barem na trenutak korisnim, predaje svoj, uvijek napunjen, osmatrač s rezervnom, uvijek napunjenom baterijom.
Nakon desetak minuta marša, Bolek tiho objavi plan: "Idemo do Smetlišta malo vabit." Loleku nikad nije bilo jasno zašto se parcela guste šikare zove "Smetlište", ali znao je da je predatori obožavaju kao zaklon. Približavajući se, Bolek smanji korak na veliko olakšanje Loleka, koji više nije bio siguran jesu li zvijezde koje vidi one nebeske ili one od nedostatka daha i negdje u tom trenutku, stopedesti put odluči da mora skinut višak kila.
Bolekov šapat "lisica" prekida Lolekovu unutarnju borbu s kondicijom i životnim odlukama. Noćas je njegov red za upućivanje preciznog hica. Srce ubrzava, stalak se postavlja, termal se pali... i Lolek taman vidi elegantnu siluetu kako nestaje u Smetlištu. Nije ih primijetila, samo je otišla svojim poslom. Bolek, majstor taktike, odmah kuje novi plan: "Idemo s druge strane, pa prema prugi, negdje mora izaći."
Lisica ne izlazi, a naši junaci se penju na željezničku prugu, uvjereni u taktičku genijalnost te odluke. Povišen položaj, termalni pogled puca kilometrima... osjećaju se kao vladari noći. Problem je što se lisica ne slaže s njihovom novostečenom vladavinom i uspješno se skriva. Nema druge, Bolek predlaže da po prugi zaobiđu Smetlište.
Lolek primjećuje da je večeras neobično mračno. Vidi samo obris Boleka dva metra ispred sebe. U jednom trenutku, neki zvuk mu skrene pažnju, okrene glavu i kad pogleda natrag – Boleka nema. Ispario je. Pojeo ga mrak. Lolek uopće ne shvaća što se upravo dogodilo i iz grla mu prvo tiho, pa sve glasnije izlazi šapat: "Bolek? Gdje si? Bolek?!? Boooleeeek?!?!?". Stavlja čeonu lampu na glavu, ne usuđujući se pomaknuti.
Tada začuje najčudnije stenjanje koje je ikad čuo. Usmjeri lampu desno od pruge i ugleda prizor za pamćenje: Bolek leži u dva metra dubokom jarku, ali s pobjedonosno podignutom rukom u kojoj i dalje čvrsto drži Lolekov osmatrač!
Bolek, koji je samo trenutak prije napravio korak za koji mu ni na kraju pameti nije bilo da bi mogao biti problematičan, propavši u mrak sada potpuno zbunjen gleda u zvijezde na nebu bez ikakvog saznanja gdje se nalazi i što se upravo dogodilo. Čuje dozivanje kolege, još uvijek nesvjestan da čvrsto i uspravno drži Lolekov osmatrač u ruci i jedino što mu pada na pamet je isprobavanje funkcionalnosti ruku i nogu s obzirom da na pitanje "Pa gdje si", nema adekvatan odgovor koji ne bi spominjao intimne organe bliže rodbine.
Lolek sada shvaća. Na tom dijelu je bio mostić za propust vode. Toliko je bilo mračno da je Bolek, želeći sići s pruge, bezbrižno zakoračio u prazan prostor. Zabrinutost se polako pretvara u komediju dok Lolek pomaže prašnjavom Boleku da se izvuče. A onda, trenutak jeze. Lolekova lampa osvijetli metalnu šipku zabitu u zemlju, svega desetak centimetara od mjesta gdje je bila Bolekova glava. Bolek i Lolek razmijene tu jezu pogledom i brzo je otresu skupa s prašinom.
U povratku, sada razumnim korakom, nije bilo kraja prepričavanju i zadirkivanju i nije im bilo ni na kraju pameti da večer za njih tek počinje. Da ih je netko u tom trenutku pitao "gdje je lisica", vjerojatno bi obojica u glas odgovorili "kakva lisica?!" s obzirom da je za njih lov bio završen Bolekovim nestankom u mrak, no iz Smetlišta ih prekine najčudnije i najpaničnije "vrištanje" koje su ikad čuli, zvuk životinje, ali potpuno nespojiv s ičim poznatim nakon čega je slijedilo komešanje i lomljenje granja koje se brzo približivalo našim noćnim herojima.
Bolek podiže osmatrač, a Lolek ubrazno postavlja pušku - cijelo komešanje i krika sada je na dvadesetak metara ispred njih. Na trenutak obojica zapaze termalni otisak u šikari, ali još uvijek nemaju blagog pojma što se događa ispred njih. U jednom trenutku, iz šikare izleti srnjak i pada na zemlju dvadesetak metara ispred njih, a samo nekoliko sekundi kasnije Bolek odriješitim šapatom izgovara "lisica". I Bolek i Lolek u trenu su zaboravili na Bolekovu "otmicu" i svu pažnju preuzela im je najneobičnija situacija koju su ikad doživjeli. Lisica gotovo u trenu primjećuje Boleka i Loleka, no Lolek je već bio spreman i prije nego se lisica stigla okrenut, upućuje precizan hitac i lisica pada na mjestu.
Srnjak živ, ali potpuno iscrpljen i mršav, ne može se dići ni pobjeći ni kad Bolek i Lolek dolaze do njega. Nije im jasno što se događa, je li srnjak trajno ozljeđen ili je samo u trenutnom šoku i u dogovoru s lovnikom, ostavljaju ga do jutra.
Sad u dvostrukim dojmovima, uzbuđeni nastavljaju prema autu, skačući sa zadirkivanja padanja na glavu na prepričavanje nevjerojatnog doživljaja sa srnjakom i lisicom kao da ni sami ne vjeruju što se upravo odigralo i kako svi popratni zvukovi koje su Bolek i Lolek proizvodili nakon Bolekovog poniranja u mrak nisu uspjeli otjerati lisicu koja je nanjušila lak plijen u gustoj šikari.
Nevjerojatna i uspješna večer s doživljajima koji će biti zauvijek zapamćeni i mnogo puta prepričani što u šali što u zadirkivanju uz duboku spoznaju o tome koliko je malo nedostajalo da ta ista priča nema nimalo sretan kraj.
Ova istinita priča, u svojoj srži, jest bit lova u dvoje. To je spoj nevjerojatne efikasnosti, sigurnosti i drugarstva, ali i katalog potencijalnih katastrofa uvijenih u celofan komedije.
Teoretske prednosti lova u dvoje ili "Kako to izgleda na papiru"
Svaki put kad se dogovarate za zajednički lov, u glavi vjerojatno imate savršen scenarij, gotovo kao iz taktičkog priručnika.
Taktika "Oko Sokolovo & Mirna Ruka": Ovo je temeljni postulat. Jedan partner, obično onaj s boljim osmatračem (ili onaj čija baterija nije prazna), neprestano skenira teren. Drugi je spreman, s puškom na stalku, opušten i fokusiran. Kada Oko Sokolovo uoči metu, mirnim glasom navodi Mirnu Ruku: "Na dva sata, kod trećeg grma, lisica, nekih 150 metara." Zvuči kao scena iz filma. U praksi, to češće zvuči kao: "Eno je! Tamo! Ne tamo, tamo desno! Vidiš?! Pa kako ne vidiš, jesi ćorav?!"
Sigurnost na prvom mjestu: Ovo je najozbiljnija i najvažnija prednost. Da je Bolek bio sam, priča bi imala bitno drugačiji ton. Pad u jarak, uganuće zgloba, susret s poskokom ili, ne daj Bože, nešto gore – u noćnom lovu, pomoć partnera nije samo korisna, ona je presudna. Znati da je netko tu da vam pomogne ili pozove pomoć vrijedi više od sve opreme na svijetu.
Logistika za učinkovite (ili lijene): Budimo iskreni, ovo je često glavni motiv. Odstreliti divlju svinju od 100 kg na 500 metara od auta je sjajan osjećaj... koji traje točno dok ne shvatite da je sada treba izvući. U tom trenutku, vaš lovački partner odjednom postaje vaš najbolji prijatelj, najjači čovjek na svijetu i osoba kojoj ste spremni oprostiti svako hrkanje na čeki. Od nošenja opreme do vuče divljači, dvoje ljudi su neusporedivo efikasniji.
Realnost terena: Katalog sitnih iritacija i potencijalnih opasnosti
Naravno, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Stvarni lov u dvoje često je test strpljenja i tolerancije.
Simfonija neželjenih zvukova: Uvijek postoji onaj jedan partner čija vodonepropusna jakna šušti kao vrećica čipsa na filmskoj premijeri. Onaj koji zaboravi isključiti zvuk na mobitelu. Onaj koji, unatoč mjesecima zajedničkog lova, i dalje otvara vrata od auta kao da najavljuje svoj dolazak cijelom lovištu. Svaki kašalj, svako šmrcanje, svako namještanje na stolici zvuči kao eksplozija u noćnoj tišini.
Vječni problem opreme: "Jesi ponio nož?" - "Mislio sam da si ti." "Imaš rezervne baterije?" - "Moje su prazne, računao sam na tebe." Zvuči poznato? Logistika opreme u dvoje ponekad se pretvara u kompliciranu igru prebacivanja odgovornosti koja završi tako da obojica stojite nad veprom bez ičega oštrijeg od ključeva automobila.
Sigurnosna slijepa pjega: Najopasniji dio lova u dvoje jest lažni osjećaj sigurnosti. Fokusirani ste na cilj ispred sebe, a vaš partner se odluči pomaknuti na bolju poziciju bez da vas obavijesti. U tom trenutku, vi više ne znate gdje je on, a on ne zna gdje je vaša linija vatre. Ovo je scenarij iz noćne more i razlog zašto je komunikacija sve.
Kako preživjeti partnera i osigurati da se priče prepričavaju uz smijeh, a ne uz suze
Da bi lov u dvoje bio sigurno i ugodno iskustvo, a ne ruski rulet, postoje pravila koja nisu zapisana u zakonu, već u zdravom razumu.
Apsolutno pravilo #1: UVIJEK ZNAJ GDJE TI JE PARTNER. Prije nego što prst uopće krene prema okidaču, morate 100% vizualno ili verbalno potvrditi poziciju vašeg partnera. Nema "mislim da je tamo" ili "trebao bi biti iza onog grma". Ako ga ne vidite, ne pucate. Točka.
Dogovor prije akcije: Prije nego izađete iz auta, dogovorite plan. Tko danas puca? Tko primarno osmatra? Kuda se krećemo? Koji je plan B ako se razdvojimo? Pet minuta razgovora štedi sate potencijalnih problema.
Svjetlo je prijatelj, a ne neprijatelj: Bolekova priča nas uči ključnu lekciju. Strah da će nas svjetlo otkriti manji je od opasnosti koju nosi kretanje "na slijepo". Kratko osvjetljavanje puta ispred sebe čeonom lampom prije nego što zakoračite u nepoznato nije znak amaterizma, već pameti.
Ego ostaje kod kuće: Lov u dvoje nije natjecanje. To je timski sport. Slušajte jedan drugoga. Ako vaš partner kaže da se ne osjeća sigurno po pitanju nekog hica ili kretanja, njegovo mišljenje vrijedi jednako kao i vaše. Cilj je da se obojica vratite kući sigurno.
Na kraju dana, lov u dvoje je jedno od najljepših lovačkih iskustava. Dijeljenje tišine, napetosti, uspjeha pa čak i neuspjeha, stvara uspomene koje traju cijeli život. A priče poput one o Boleku i Loleku, koje nas nasmiju do suza, tu su da nas podsjete na tanku liniju po kojoj hodamo. One su najvažniji začini naših lovačkih života, ali i najvažniji podsjetnik na odgovornost koju imamo – ne samo prema divljači, već i jedan prema drugome.
Dobra kob, i čuvajte si leđa. Doslovno.
05
srp.
Sigurnost u noćnom lovu: Identifikacija mete i svijest o pozadini
Noćni lov s modernom optikom pruža nevjerojatne mogućnosti, ali sa sobom nosi i jednako veliku odgovornost. U tami su naša
4 min read
Noćni lov s modernom optikom pruža nevjerojatne mogućnosti, ali sa sobom nosi i jednako veliku odgovornost. U tami su naša prirodna osjetila ograničena i oslanjamo se na tehnologiju koja nam prikazuje svijet u crno-bijelim ili termalnim nijansama. U takvim uvjetima, potencijal za katastrofalnu grešku drastično se povećava.
Ovaj članak ne govori o savjetima za bolji uspjeh odstrela, već o fundamentalnim i neupitnim pravilima sigurnosti. Ovo su temelji na kojima počiva svaki etičan i odgovoran noćni lov. Ignoriranje ovih pravila nije opcija.
Ako postoji i najmanja i teoretska sumnja u identitet vaše mete, pucanj se NE izvršava.
Što "pozitivna identifikacija" znači u praksi? To nije samo primjećivanje toplinskog odraza, već znači da ste sposobni sa stopostotnom sigurnošću reći:
Koja je točno vrsta životinje ispred vas.
Je li zaštićena lovostajem (npr. krmača koja vodi prasad).
Da se ne radi o domaćoj životinji ili, u najgorem slučaju, čovjeku.
Uobičajene zamke identifikacije:
Problem "mačak/lisica": Veliki seoski mačak i lisica mogu imati vrlo sličnu toplinsku siluetu. Promatrajte kretanje. Lisica se kreće fluidno, s repom koji je gotovo uvijek ravan. Mačak se kreće isprekidano, te je češće na miru, a rep mu je često podignut u zrak i u termalu jednako topli kao i tijelo, dok je rep lisice vidno hladniji od tijela. Ako niste sigurni – ne pucajte.
Problem "pas/čagalj": Pas lutalica ili nečiji pas koji se odvojio od vlasnika može biti tragično zamijenjen za čaglja. Ponovno, promatrajte ponašanje. Divlja životinja se kreće s namjerom i oprezom. Pas se često kreće kaotičnije, njuška bez jasnog cilja. Dobra optika ponekad može otkriti i odraz ogrlice. Pričekajte, osmatrajte okolo za slučaj da je i vlasnik u blizini.
Problem "grupacije": Toplinski odrazi više životinja na okupu mogu se na ekranu spojiti u jednu veliku "mrlju". To je čest slučaj s krmačom i prascima. Na prvu može izgledati kao jedan veliki vepar. Pričekajte. Dajte im vremena da se raziđu i pokažu svoju pravu brojnost i strukturu.
Problem "brazde": Ili druge prepreke koja može sakriti pravi oblik divljači poput guste trave, debla i sl. Srna koja se kreće u brazdi s ispruženom ili pognutom glavom i kojoj vidite samo leđa i uši, može na trenutak izgledati kao lisica. Pričekajte, ne žurite.
Ako ste primjetili, svaka točka ima ključnu riječ "pričekajte", stoga:
💡
Nikad, ali baš nikad ne žurite s odstrelom u noćnom lovu.
Strpljenje je vaša najveća vrlina koja će uvijek jasno i pouzdano identificirati metu. Ako je divljač dovoljno blizu, termalni otisak će biti dovoljno jasan da nedvojbeno identificirate metu, ali ako to nije slučaj, promatrajte kretanje i ponašanje.
💡
Kretanje i ponašanje su najsigurniji pokazatelji o kojoj se životinji radi.
0:00
/0:43
Specifično kretanje lisice s ravnim repom koji je uvijek hladniji od tijela jasno je prepoznatljivo na 400m pa i više s termalnim ciljnikom gornjeg ranga
Pravilo br. 2: Tehnologija je alat, a ne zamjena za razum
Moderna optika je svojevrsno tehnološko čudo, ali ima svoja ograničenja. Važno je razumjeti da je uređaj samo alat koji vašem oku prenosi informaciju. Konačnu odluku donosite vi i samo vi, na temelju znanja i iskustva. Nema prostora za "mislio sam ... " isprike.
Jeftina optika = nejasna slika: Upamtite, jeftin termalni ciljnik pokazat će vam toplu siluetu, ali vam neće nužno otkriti što je ta silueta. To je opasna zamka za početnike koji misle da je dovoljno samo vidjeti toplinu.
Detekcija NIJE identifikacija: Ovo je dobro generalno pravilo. Termalni osmatrač nepogrešivo otkriva prisutnost toplog tijela, ali tek digitalna noćna optika ili kvalitetan termalni ciljnik visoke rezolucije daju jasnije detalje same životinje, što uz kretnje i ponašanje pomaže kod konačne identifikacije.
Pravilo br. 3: Stalna svijest o pozadini
Zrno ne staje čarobno nakon što prođe kroz cilj. Ono nastavlja svoj put. Zato je drugo zlatno pravilo:
💡
Nikada ne pucajte ako niste apsolutno sigurni što se nalazi iza mete.
Upoznajte teren po danu: Opet se vraćamo na osnove. Morate znati što se nalazi iza livade na koju pucate. Je li to brdo? Gusta šuma? Ili se tamo možda nalazi cesta, kuća čija se svjetla ne vide ili susjedno selo?
Opasnost od rikošeta: Pucanje na smrznutu, kamenitu ili vodom natopljenu zemlju može uzrokovati rikošet – odbijanje zrna pod nepredvidivim kutem. Zrno tako može preletjeti još stotine metara.
Nikad ne pucajte "na siluetu": Pucanj na životinju koja stoji na vrhu brda ili nasipa ili ispred grmlja je jedna od najopasnijih stvari koje lovac može učiniti. Nemate apsolutno nikakvu informaciju o tome što se nalazi s druge strane. Siguran hitac je onaj gdje iza mete vidite tlo, brdo ili gustu šumu, odnosno, jasnu prepreku ili prazni prostor koji će na siguran način zaustaviti zrno.
Pravilo br. 4: Komunikacija
U noćnom lovu rijetko ste zaista sami. Oko vas lako mogu biti drugi lovci, šetači, romantičari :-)
Obavijestite kolege: Prije izlaska, pošaljite poruku lovniku ili kolegama iz grupe gdje planirate loviti. Jednostavna informacija "Ja sam večeras na čeki XY" može spriječiti nesreću. Naročito je važno iskomunicirati ako želite promijeniti poziciju ili ići u pirš.
💡
Nikad ne mijenjajte poziciju i ne idite u pirš, ako to prije niste usuglasili s lovnikom i kolegama na terenu.
Budite svjesni drugih: Ako u daljini vidite svjetla automobila, traktora ili drugog lovca, uvijek se ponašajte kao da niste viđeni i budite dodatno oprezni.
💡
NIKAD ne pucajte u smjeru drugih ljudi ili pokretne i nepokretne imovine.
Zaključak: Odgovornost prije svega
Noćni lov ima svoje čari, ali skriva i mnoge opasnosti. Sigurnost nije nešto o čemu razmišljamo povremeno već način razmišljanja koji mora biti aktivan od trenutka kad uzmete pušku u ruke do trenutka kad je vratite u ormar. Svaki pritisak na okidač je odluka koja nosi ogromnu težinu. Greška napravljena u djeliću sekunde u tami može imati doživotne posljedice. Nikad ne žurite i ne lovite se za propuštene prilike. Prilika će doći druga i treća, a čak i ako neće, NIKAD nisu vrijedne mogućih posljedica.
Cilj svakog lova, prije svega, jest siguran povratak kući, ne samo vas, nego i svih ostalih koji su s vama dijelili noćni izlazak.
Dobra kob.
02
srp.
Termalne i digitalne noćne optike – koje "oči" su bolje za vas (2026)?
VAŽNO: Ukoliko još niste, pročitajte prvo članak (Ne)legalnost dnevno noćnih uređaja da ne bi bilo nepotrebnih komentara glede legalnosti
16 min read
VAŽNO: Ukoliko još niste, pročitajte prvo članak (Ne)legalnost dnevno noćnih uređaja da ne bi bilo nepotrebnih komentara glede legalnosti noćnih uređaja.
Česta dilema među lovcima koji žele krenuti u noćni lov - odabrati termalnu ili digitalnu, ali i među lovcima koji već imaju neki uređaj - jel' nešto propuštam što nemam uređaj druge tehnologije ili je li tehnologija koju imam pravi izbor za mene.
Na prvi pogled, obje služe istoj svrsi – omogućiti nam da vidimo u izostanku prirodnog svjetla. No, tu sličnosti prestaju jer ove dvije tehnologije rade na potpuno različitim principima radi čega su više ili manje pogodne u različitim uvjetima i situacijama.
Cilj ovog članka je razjasniti ove tehnologije na lovački razumljiv jezik.
Dva para očiju: Kako vidi termovizija, a kako noćna optika?
Prvo da pojasnimo terminologiju. Čisto tehnički gledano i termovizija je "digitalna" i "noćna" optika, no kad kažemo "noćna optika" ili "digitalna noćna optika", uvijek mislimo na uređaje koji su došli prije termovizije, daju crno-bijelu sliku i koriste iluminatore.
Termovizija: Svijet topline
Termovizija uopće ne vidi svijet kao naše oči, ne vidi reflektirano svjetlo, ne vidi boje, već vidi infracrveno zračenje - koje pak je potpuno nevidljivo za naše oči. Infracrveno zračenje je zapravo toplina koju "isijavaju" svi objekti oko nas. Zbog toga je termalnom uređaju potrebna posebna, skupa leća od germanija, te kompliciran senzor s tzv. mikrobolometrima.
To čini termalne optike bitno skupljima od digitalnih, ali i stvara jako velike razlike u kvaliteti slike između jeftinijih i skupljih termalnih uređaja.
Životinja s tjelesnom temperaturom od 37°C u okolini od 10°C će na ekranu svijetliti kao žarulja. Termovizija ne treba nikakvo vanjsko svjetlo da bi radila; ona je pasivni sustav koji samo očitava postojeću toplinu. Zbog toga, ona vidi razliku u temperaturi između životinje i okoline, što joj daje njenu najveću prednost.
Zapravo, termalni senzor vidi bitno manje razlike u temperaturi od toga i ta osjetljivost se mjeri tzv. NETD vrijednošću koja je izražena u miliKelvinima. Današnji termalni uređaji mogu razlikovati temperaturne razlike manje od 0.02 ℃ što osim toplinskog otiska, daje i brojne detalje na divjači i okolini. Primjerice, takva osjetljivost je dovoljna da se s kvalitetnim termalnim ciljnikom jasno vidi dlaka divljači ili kora drveta na manjim udaljenostima (ispod 100m).
Zbog toga što termalni uređaj promatra toplinu koja je oku nevidljiva, softver u uređaju mora tu toplinu prevesti u nešto što naše oko može vidjeti, a to je riješeno različitim načinima prikaza gdje se toplina prikazuje kao određena boja i kako je nešto toplije, tako je boja intenzivnija. Pa su tako nastali nazivi kao što su "white hot", odnosno gdje se toplina prikazuje kao bijela boja ili "black hot" gdje se toplina prikazuje kao crna, no postoje i razni drugi prikazi poput crvenih ili ljubičastih.
Ono što je važno razumijeti je da boje koje vidimo u termalnoj optici nemaju nikakve veze s bojama u prirodi - mi zapravo gledamo reprezantaciju topline koju priroda "isijava".
White hot prikaz u kojem možemo vidjeti da su najtopliji dijelovi srneće divljači oči, usta i rogovi u bastu. Primjer iste scene, ali u highligh prikazu gdje softver pozadinu crta crno-bijelo, dok jaču toplinu označava crvenom bojom.Primjer prikaza očišćenih rogova mladog srnjaka.
Za one koji žele znati više
Postoje dvije vrste termalnih senzora - hlađeni i nehlađeni. Hlađeni senzori su bitno kvalitetniji, osjetljiviji, omogućavaju snimanje brzih objekata, ali su i veliki i jako, jako skupi - ne koriste se u lovstvu, već u specifičnim industrijskim, kao i u vojnim namjenama. Stoga, svi termalni uređaji namijenjeni za lov koje možete naći na tržištu koriste nehlađeni senzor s mikrobolometrima.
Termalna optika detektira infracrveno zračenje, posebice u području dugovalnog infracrvenog zračenja (LWIR). Ovi valovi su obično u rasponu od 8–14 mikrometara (µm) koji odgovara toplini koju emitiraju predmeti i živa bića, omogućujući termalnoj optici otkrivanje temperaturnih razlika i po danu i noći, pa čak i u lošim vremenskim uvjetima poput magle. Vidljivi spektar, koji može detektirati ljudsko oko, obuhvaća valne duljine od približno 400–700 nanometara (nm). Dakle, termalna optika radi u infracrvenom rasponu (mikrometri), daleko izvan vidljivog spektra (nanometri).
Digitalna noćna optika: Pojačivač svjetla
Digitalna noćna optika je u suštini crno-bijeli digitalni fotoaparat specifične namjene. Koristi identičnu tehnologiju kao i vaša kamera na mobitelu, no senzor (CMOS) je prilagođen radu na visokim osjetljivostima čime pojačava postojeće svjetlo (zvijezda, mjeseca) kako bi stvorila vidljivu, crno-bijelu sliku.
S obzirom da koristi standardnu, zrelu CMOS tehnologiju, senzori su bitno veće rezolucije (danas i 4K) nego termalni senzori (1K) što im omogućava prikaz značajno veće količine detalja od termalnih senzora. Osim toga, razlike u uređajima nižeg i višeg cjenovnog ranga nisu toliko velike što se kvalitete slike tiče i obično se svode na dodatne mogućnosti (daljinomjer, balistički kalkulator, bolji iluminator, kvalitetnije kućište itd).
No, što se događa kada nema nimalo svjetla, kao u noći bez mjeseca pod gustim krošnjama? Tada noćna optika postaje "slijepa". Tu na scenu stupa njezin najvažniji dodatak: infracrveni (IR) iluminator. To je, pojednostavljeno, jaka lampa koja baca snop infracrvenog svjetla, nevidljivo za ljudsko (ali ne i za životinjsko) oko, ali odlično vidljivog senzoru vašeg uređaja. S upaljenim IR iluminatorom, noćna optika može vidjeti u potpunom mraku. Ona je aktivni sustav koji mora "osvijetliti" svoju metu da bi je vidio.
Valja spomenuti da postoje dvije vrste iluminatora koji se označavaju valnom duljinom svjetla koju projiciraju, a to su 850nm i 940nm. Odabir iluminatora je česta dilema među lovcima, pa da pokušam razjasniti razlike:
850nm daje svjetlost koju senzor bolje vidi, pa možemo reći da je "jači". Vidjet ćete dalje, no 850nm je bliže vidljivom spektru, pa će i divljač bolje vidjeti 850nm.
940nm je svjetlost dalje od vidljivog spektra, divljač ga slabije vidi, senzor je manje osjetljiv na tu valnu duljinu, pa će osjećaj biti kao da imate slabiju lampu.
Koji odabrati - ovisi najviše gdje i kako lovite. Ako lovite divlju svinju ispod 100m, slobodno uzmite 940nm, iako ga divljač može primjetit (i pobjeći, ako ga poveže s opasnošću), primjećuje ga manje od 850nm. S druge strane, ako lovite na otvorenim prostorima, naročito predatore, svakako uzmite 850nm.
Ili, ako se ne možete odlučiti, naprosto uzmite Noxar Lunar 1.0 koji na sebi ima i 850nm i 940nm iluminatore, pa upalite koji vam više odgovara.
Primjer slike s digitalne noćne optike. Visoka količina detalja, jasni rogovi, a na srnjaku možemo vidjeti sjene lišća, te specifične svjetleće oči koje stvara iluminatorPrimjer slike s digitalne noćne optike bez iluminatora. Sada nema svjetlećih oči i slika je manje oštra nego s iluminatorom. Odlična slika s Noxar Lunar 1.0 (stražnji clip-on), vepar na 160m (izvor: https://www.youtube.com/watch?v=9exZlXIu0-Q)
Za one koji žele znati više
Znači li to onda da termalna optika koja također vidi infracrveno svjetlo vidi svjetlo iluminatora? Ne. Infracrveni spektar je bitno širi od vidljivog spektra, pa se raspon koji vidi termalna optika, uopće ne preklapa s rasponom iluminatora koje je po valnim duljinama tik ispod vidljivog spektra. Zapravo, ljudsko oko čak vidi 850nm iluminator kao blago crveno svjetlo u samom iluminatoru, dok 940nm ljudsko oko uopće ne vidi. Dakle, svjetlo iluminatora ima valnu duljinu ispod 1 µm, dok se toplina koju detektira termalni uređaj nalazi u rasponu 8-14 µm.
Svakako valja napomenuti da postoje i pasivne, "analogne" noćne optike koje ne trebaju iluminator jer koriste visoke napone za pojačavanje svjetla i imaju specifičan "zeleni" prikaz. Iako postoje u lovstvu, dosta su rijetke (Dedal) jer imaju visoku cijenu koju je u lovstvu teško opravdati naspram bitno jeftinijim digitalnim optikama. Pošto ne koriste iluminator i time ne otkrivaju poziciju, prvestveno se koriste u vojsci - dok je u lovstvu ta funkcija nedovoljno bitna da bi se opravdala velika razlika u cijeni.
Vrste noćnih optika
Sve noćne optike možemo podijeliti u dvije grupe: a) standardne noćne optike b) clip-on uređaji
Standardne noćne optike
U standardne noćne optike spadaju sve optike koje se montiraju direktno na pušku. Njihova najveća prednost je veća kvaliteta slike, posebice kod termalnih optika, a mana im je što ih treba skidati i stavljati na pušku što može rezultirati gubitkom nule, najčešće zbog stavljanja na krivi zub na Picatinny šini ili pak pogrešnim zatezanjem vijaka.
Primjeri različitih oblika termalnih ciljnika. Thermtec Ares 660L 2.0, Senopex DOT S7 LRF i Night Pearl FOX 50 Max III
Primjeri različitih oblika digitalnih noćnih optika. Pard 008P LRF i Hikmikro Alpex 4K LRF s iluminatorom
Clip-on uređaji
Clip-on uređaji su nastavci koji se pomoću adaptera stavljaju na dnevnu optiku. Digitalni noćni clip-on uređaji mogu biti prednji (koji se stavljaju na prednju leću dnevne optike) i stražnji (koji se stavljaju na okular). S druge strane, termalni clip-on uređaji mogu biti isključivo prednji s obzirom da stakla u dnevnoj optici ne propuštaju infracrveno zračenje u dovoljno mjeri da bi se mogla prikazati slika.
Njihova prednost je što se stavljaju na dnevnu optiku i zapravo su jedino rješenje za noćni lov za fiksne montaže gdje se dnevna optika ne može skinuti.
Prednji clip-on uređaji
Najveća prednost clip-on uređaja je velika praktičnost. U usporedbi s noćnim optikama, to su mali uređaji koje je moguće nositi u džepu, a neki poput Thermtec Hunt 650 PRO mogu služiti i kao osmatrači. Izuzetno lako se stavljaju na dnevnu optiku - najčešće jednim okretom sjednu čvrsto u adapter čime je ujedno minimizirana mogućnost pogrešnog montiranja, naročito u mraku.
Dakako, nisu bez mana - kod prednjeg clip-ona, gledamo u ekran uređaja kroz dnevnu optiku. Pa svako optičko povećanje koje ima dnevna optika, zapravo povećava ekran, kao da povećalom gledate u mobitel. Takvo povećanje ne otkriva nikakve nove detalje i već na povećanjima od 6x polako postaje neupotrebljivo jer se počinje vidjet struktura ekrana. Novi uređaji, poput Thermtec Hunt 650 PRO, imaju ekran veće rezolucije pa se struktura ekrana vidi tek na većim povećanjima dnevne optike što čini uređaj bitno upotrebljivijim.
Osim toga, daleko su naprijed na pušci, pa je korištenje uređaja otežano, naročito u položaju za pucanje s obzirom da je potrebno jako ispružiti ruku da bi se dosegle kontrole.
I ono što se rijetko spominje, prednji clip-on traži kvalitetnu dnevnu optiku koja ima veći tzv. eye box, odnosno prostor lijevo i desno od centralne osi optike gdje se još uvijek jasno vidi kroz optiku. Kako to možete isprobati? Namjestite se na pušku tako da jasno vidite cijelu sliku kroz dnevnu optiku. Zatim polako pomičite glavu lijevo ili desno i pratite kako dugo vidite sliku kroz optiku. Ukoliko vam slika nestane brzo nakon što pomaknete glavu - prednji clip-on nije za takvu optiku jer ga nećete moći koristiti u mraku.
Naime, u mraku su vaše zjenice raširene i kad pogledate kroz optiku na kojoj se nalazi prednji clip-on, u prvi tren ćete vidjeti samo bijelo svjetlo jer oku treba par trenutaka da se zjenice stisnu i da se privikne na svjetli ekran. No, ukoliko optika ima mali eye-box i vi se malo pomaknete, vidjet ćete opet sve crno, zjenice će se ponovo raširit i kad pronađete ekran, opet ćete vidjeti samo bijelo svjetlo. Nije nemoguće koristiti i na takav način, ali morate biti izuzetno mirni i što manje pomicati glavu da uspijete dobiti sliku - no u praksi je to teško izvedivo i u konačnici bude vrlo frustrirajuće.
S druge strane, s kvalitetnom dnevnom optikom, prednji clip-on je izvrsno i vrlo praktično rješenje, te nema nikakvih problema kod korištenja.
Kratki promidžbeni video za Thermtec Hunt 650 PRO gdje se može vidjeti montiranje i korištenje uređaja i kao clip-on na optici i kao termalni osmatrač.
Stražnji clip-on uređaji
U ovoj kategoriji možemo naći samo digitalne noćne clip-one poput Noxar Lunar 1.0 ili Pard 007.
Noxar Lunar 1.0 istovremeno s 850nm i 940nm iluminatorima
Uvjerljivo najveća prednost stražnjeg clip-ona je mogućnost korištenja optičkog povećanja dnevne optike čime možemo vidjeti detalje kao i s dnevnom optikom. S dobrim iluminatorom, možemo jasno vidjeti sve detalje na divljači na daljinama i preko 200m. Također, kontrole su blizu pa ih je bitno ugodnije koristiti od prednjih clip-ona.
Najveća mana ovakvog sustava je značajno smanjena udaljenost oka do optike, pa se ovakav sustav nikako ne preporuča za jače kalibre zbog velike mogućnosti nasilnog susreta clip-on nastavka i vaše arkade.
Sada kada znamo kako rade i kakve sve noćne optike postoje, idemo vidjeti koje su im prednosti i mane i kako se ponašaju u različitim lovačkim situacijama.
Prednosti termalnih ciljnika
Detekcija. Ništa se ne može mjerit s termalnih uređajem dok je u pitanju detekcija. S obzirom da termalni uređaji "vide" toplinu, bilo koja divljač će naprosto svijetlit i u trenu možete detektirati ima li divljači na prostoru koji gledate ili nema. Termalnom uređaju ne smetaju ni vremenski uvjeti ni vegetacija pa ćete bez problema detektirati divljač i dok pada snijeg, kao i kroz granje, šikaru i sl. Tek ako je divljač u potpunosti zaklonjena nećete vidjeti ništa.
Bolji termalni uređaji mogu detektirati toplinski otisak i na nekoliko kilometara udaljenosti što je činjenica koja je prilično zabrinula stare krivolovce koji su navikli na sigurnost koju je pružao mrak.
Osim toga, termalni uređaj omogućava daleko sigurniji hitac jer bez problema vidite što se nalazi iza divljači. Primjerice, u poljskom lovu na predatore, jasno se vidi gdje su kuće ili prometnica s vozilima na debelo preko kilometar udaljenosti što omogućava bitno sigurnije pozicioniranje i određivanja sigurnog smjera za hitac.
Nocpix Rico 2 S75R - jasno vidljiva srna na 885m, šuma na desnom rubu nalazi se na 3km udaljenosti.
Daljina na kojoj možemo sa sigurnošću identificirati divljač prvenstvno ovisi o kvaliteti (i samim time i cijeni) termalnog ciljnika. S jeftinijim uređajima, te udaljenosti se kreću od 50-150m, dok u gornjem rangu uređaja udaljenost identifikacije raste i do kilometra. Primjerice, na gornjoj slici (u povećanom kvadratiću) možemo sa sigurnošću reći da je ispred šume srneća divljač na 885m.
Nadalje, divljač ne može ni na koji način detektirati termalni ciljnik s obzirom da ne koristi nikakvo osvjetljenje, samo prima toplinu koju "isijava" priroda i divljač. Doduše, to je i nedostatak jer više ne možemo kriviti optiku, ako nas divljač detektira 😄.
Kada sve zbrojimo, termalni ciljnik u rukama etičnog lovca je fantastičan alat za redukciju predatora i crne divljači, osmatranje lovišta, ustanovljanja brojnog stanja pojedine divljači, te svojevrsna "prijetnja" krivolovcima.
Cijena. Danas se termalni ciljnici mogu kupiti i za 1000€, no u tom cjenovnom rangu nemojte puno očekivat. Divljač će izgledati kao fleke već iznad 50m i dobre su samo za kontrolu crne divljači na malim udaljenostima.
Ukoliko želite loviti predatore, naročito u poljskom dijelu, početna cijena skače na 3.500,00€ dok najbolji uređaji dosežu cijene i preko 6.000,00€. Nocpix Rico 2 S75R sa 1280x1024 senzorom i najvećom slikom na tržištu ima vrtoglavu cijenu od 9.200,00€ - no to je ionako uređaj za one koji žele najbolje što postoji.
Promjena u 2026.g.
Važna novost u 2026.g. su RIX Storm uređaji, počevši od modela RIX Storm S2 koji cijenom od 855€ pruža daleko više nego bi se dalo naslutiti prema cijena. Svakako pročitajte recenziju RIX Storm S2 za više informacija.
Tako da i početna cijena za lova predatora u poljskom dijelu sada pada ispod 2.000€ u kojem rangu se sada nalaze RIX Storm S3 i RIX Leap L3 uređaji koji su kvalitetu uređaja i prikaza slike iz skupljih cjenovnih razreda spustili ispod 2.000€
Prednosti digitalnih noćnih optika
Kod digitalnih noćnih optika, najveća prednost je rezolucija i sposobnost prikaza svih detalja divljači, dakako, uz adekvatan iluminator. Iluminator je senzoru isto što je vama džepna svjetiljka - što je svjetljika kvalitetnija i jača, to dalje vidite u mrak - isto vrijedi i za iluminator.
Druga velika prednost je cijena. Stražnji clip-oni mogu se kupiti ispod 500€, a pružaju fantastičnu kvalitetu slike uz mogućnost punog korištenja optičkog povećanja dnevne optike što na otvorenim prostorima može poslužiti i kao odličan alat za osmatranje divljači. Kvalitetni ciljnici se kreću oko 700€ i iznad toga dobivate samo dodatne mogućnosti, slika je više manje ista ili barem jako slična.
Nedostaci digitalnih noćnih optika
Vjerojatno najveća mana digitalnih noćnih optika je iluminator, a koji je nužan za dobru sliku, osim za punog mjeseca.
Zašto je iluminator problem?
divljač ga može primjetit i reagirat na njega, naročito ako se učestalo puca, pa divljač poveže opasnost s iluminatorom. To vrijedi i za predatore i za divlje svinje.
s obzirom da je iluminator lampa, svjetlost koju proizvodi odbija se od svake prepreke. Neka imate granu ispred sebe, u optici će to biti bijela fleka radi koje će softver zatamniti ostatak slike i vjerojatno nećete iza vidjet ništa. Isto tako, snijeg je posebno loš za iluminator, isto kao i sumaglica. Pucanje u šumu je također otežano jer će iluminator osvijetlit prvo drveće i pitanje što ćete dalje vidjeti.
kad imate jači iluminator, softver ima problema s podešavanjem ekspozicije na blizu, pa ćete često imati divljač koja izgleda kao bijela silueta i nećete vidjeti nikakve detalje
Osim toga, detekcija može biti problem, naročito predatora. S obzirom da vidimo stvarnu crno-bijelu sliku, tek s digitalnom noćnom optikom vidimo koliko se dobro divljač stapa s okolinom i nerijetko će se dogoditi da ćete na termalni osmatrač jasno vidjeti lisicu, a na digitalnu noćnu optiku je nikako nećete moći pronaći ili ćete ugledati svijetleće oko, a nećete biti sigurno kako je lisica okrenuta i slično.
Kako odabrati pravi uređaj
Sada kada smo prošli kroz vrste uređaja i razlike među njima, njihove prednosti i mane - kako na kraju odabrati što je najbolje?
Kao i obično, ne postoji najbolje za sve, postoji najbolje - za vas, tako da samo vi možete znati što je najbolje. No, evo nekih smjernica s kojima možete doći do tog zaključka.
Budžet Ovo je jako dobra početna točka. Odredite budžet. Nemojte gledati uređaje koje bi htjeli kupiti, nego realno odredite budžet, bila to gotovina ili mjesečna rata. Budžet će vam jasno odredit koje uređaje uopće možete gledat.
Ako vam je budžet ispod 1.500,00€ uzmite digitalnu noćnu optiku - ciljnik ili clip-on, ovisno što vam više odgovara. Dobit ćete odličnu sliku i mogućnost snimanja divljači po danu i ništa od termalnih uređaja u tom rangu nije ni blizu. Jedini razlog za uzeti termalni ciljnik u tom cjenovnom rangu je ako pucate JAKO puno svinja s iste čeke, pa ne želite riskirati da iluminator počnu doživljavati kao opasnost.
Za budžet od 2.000,00 - 3.000,00 € dobar izbor je termalni clip-on. Praktično, a vrlo dobro rješenje, osim možda za lov predatora u ravnicama.
Ako budžet možete protegnut preko 3.500,00 €, uzmite termalni ciljnik. Tu kreću ciljnici sa 640x512 senzorima i ovisno o načinu lova odaberite prikladno početno povećanje. U tom rangu, daljina identifikacije termalnog ciljnika vjerojatno nadilazi vaše streljačke sposobnosti, a dobivate brojne prednosti termalne tehnologije.
Koliko, kako lovite Bez obzira na budžet, zapitajte se koliko realno lovite. Ako odstrelite tri svinje i dvije lisice godišnje, treba li vam doista termal? Vjerojatno vam ne treba, digitalni noćni ciljnik ili clip-on će savršeno odradit taj zadatak i ostat će vam hrpa novaca.
S druge strane, ako planirate lovit predatore u ravnicama, bolje krenite odmah štedit 😄 jer želite najbolji termalni ciljnik s najvećim baznim povećanjem koji si možete priuštiti.
Teren Ako se često nalazite u gustom terenu ili ste na području gdje su učestale sumaglice, svakako razmislite o termalnom clip-onu ili ciljniku. Digitalna noćna optika je u takvim uvjetima na granici upotrebljivosti.
Imam novce, ne znam jel mi treba, ali hoću Nocpix Rico 2 S75R ili RIX Leap L12R 😄
Zaključak
Prednosti termalnih ciljnika su nedvojbene i jedini kamen spoticaja im je cijena radi čega će digitalne noćne optike još dugo imati svoje mjesto na lovačkim puškama.
U nižem cjenovnom rangu, digitalne noćne optike pružaju superiornu, visoko kvalitetnu sliku i jedina mana im je iluminator - ali budimo realni - koliko dana u godini je to doista problem? Možda nekoliko, a ako vam smeta grana s čeke, lako se makne. Tako da je digitalna noćna optika i dalje odličan izbor i morate imati specifične potrebe ili teren da vam doista treba termalni ciljnik.
Termalni ciljnik u gornjem cjenovnom rangu je superioran u gotovo svakom pogledu i predstavlja fantastičan i polako nezamjenjiv alat za "lisičare" kojima je cilj smanjiti populaciju lisice i čaglja na biološki minimum i time povećati populaciju fazana, zeca i naročito srneće divljači, a nenadmašiv je i kod čuvanja usjeva od divljih svinja.
Nadam se da ste dobili dovoljno informacija da kod sljedeće kupnje izaberete najbolji uređaj za vas.
Ne zaboravite napuniti baterije i dobra kob!
30
lip.
Odabir kalibra i zrna za noćni lov lisice i čaglja
VAŽNO: S obzirom na veliki broj komentara kako je noćni lov lisice i čaglja ilegalan, pročitajte prije članak (Ne)legalnost
Rasprava o "najboljem" kalibru stara je koliko i lovstvo samo. Svaki lovac ima svog favorita, svaka lovačka udruga ima svoju neslužbenu doktrinu, a svaka polica u trgovini oružjem nudi desetke opcija koje obećavaju čuda.
Realno, svaki legalan lovački kalibar može obaviti posao. Lisicu možete odstreliti sa svime od .17 HMR pa do, recimo, .500 Nitro Express :-) Međutim, to ne znači da su svi jednako dobri za svaku situaciju. Dok će s jedne strane slabiji kalibri (poput .22 LR) nerijetko izazvati produljenu patnju divljači, teži kalibri će nedvojbeno izazvati produljenu patnju lovčevog ramena i arkade :-)
Odabir pravog kalibra i, što je jednako važno, pravog zrna za noćni lov lisice i čaglja, nije stvar prestiža, već praktičnosti i efikasnosti. Odluka ne ovisi samo o tome što nam se sviđa, već o nizu faktora: o terenu na kojem lovimo, o vegetaciji koja se mijenja s godišnjim dobima, te o samom načinu lova. Nije isto lovimo li vabljenjem na prostranoj slavonskoj ravnici ili čekamo na rubu guste šume u Gorskom kotaru.
Ovaj tekst služi kao vodič za informiranje i promišljanje, a ne kao strogo pravilo ili nametanje "jedinog ispravnog". Proći ćemo kroz nekoliko popularnih i dokazanih kalibara, analizirati njihove prednosti i mane, te razmotriti kako odabir zrna može u potpunosti promijeniti karakteristike i učinak pojedinog metka.
Što tražimo od "lisičjeg kalibra"?
Prije nego krenemo na pojedine kalibre, definirajmo što nam uopće treba za lov opreznih predatora noću. Imamo nekoliko važnih elemenata:
Položena (ravna) putanja: Noću je procjena udaljenosti znatno teža, a što nimalo ne olakšava činjenica da su predatori najčešće u stalnom pokretu. Kalibar s ravnom putanjom "oprašta" manje greške u procjeni i omogućuje precizan hitac na različitim udaljenostima bez previše "a koliko da dignem iznad" razmišljanja.
Preciznost: Vitalna zona lisice ili čaglja je iznimno mala meta. Oružje i kalibar moraju biti inherentno precizni kako bi osigurali plasman hica točno tamo gdje želimo. Mjesta za kompromise jako je malo.
Blag trzaj: Ovo nije samo stvar komfora, već i efikasnosti. Manji trzaj omogućuje lovcu da ostane "na meti" nakon pucnja, da kroz optiku vidi reakciju životinje i, ako je potrebno, uputi brz i precizan drugi hitac.
Predavanje energije: Iako predavanje energije ovisi više o zrnu nego o kalibru, pravilo je da brzi kalibri bolje otvaraju zrna i samim time predaju više energije u divljač.
Pregled popularnih kalibara za predatore
Krenimo s analizom nekoliko "specijalista" za ovu vrstu lova.
1) .223 Remington
Ako postoji "standard" za lov predatora, onda je to .223 Rem. Ovaj mališan je osvojio svijet svojom preciznošću, dostupnošću i niskim troškovima.
Najbolja upotreba: Aktivni lov vabljenjem na otvorenim i poluotvorenim terenima. Idealan za udaljenosti do 200, pa i 250 metara za lisicu u rukama dobrog strijelca. Njegov blag pucanj i minimalan trzaj omogućava nam ostajanje u meti, pa i upućivanje dodatnih hitaca u u slučaju ranjavanja ili pak mogućnosti odstrela više jedinki.
Prednosti: Izuzetna preciznost, vrlo blag trzaj, široka dostupnost i povoljna cijena streljiva, velik izbor tvorničkih laboracija.
Mane: Lagano zrno (obično 3.5 do 4.5 grama) osjetljivo je na bočni vjetar na većim udaljenostima. Također, nije idealan za lov na terenima s dosta vegetacije, jer i najmanja grančica ili čak deblja trava može skrenuti putanju lakog i brzog zrna i ono bitnije - otvorit, pa čak i rasprsnut zrno što redovito dovodi do ranjavanja divljači velikim površinskim ranama.
Odabir zrna: Za .223 Rem, "varmint" zrna poput Hornady V-Max ili SST dizajnirana su za eksplozivnu fragmentaciju pri udaru, što osigurava trenutan prijenos energije i brz, human odstrel. Za one koji traže malo više probojnosti, klasično soft-point zrno je također odličan i pouzdan izbor (Interlock, razna TM i SP zrna).
Svakako treba spomenuti i .222 Remington kojeg mnogi lovci uspješno koriste. Balistički je jako sličan .223 i možda najveća razlika je osjetno manja dostupnost različitog tvorničkog streljiva u našim krajevima u usporedbi s .223.
2) .243 Winchester
Kada .223 Rem počne pokazivati svoja ograničenja, na scenu stupa .243 Win koji nam omogućava korištenje težih zrna pri većim brzinama što daje veće energije od .223, ali i veću probojnost. Također, zrna su nešto dulja, pružajući veći BC i bolje podnošenje bočnog vjetra.
Najbolja upotreba: Mješoviti tereni i veće udaljenosti (preko 200 metara). Zbog bolje probojnosti, predstavlja odličan izbor za čaglja, koji je znatno žilaviji od lisice.
Prednosti: Izuzetno ravna putanja, veća energija od .223 Rem, bolji otpor vjetru. S težim zrnima, može se smatrati i dobrim kalibrom za srneću divljač, pa i manje divlje svinje, što mu daje dozu svestranosti.
Mane: Jači trzaj i pucanj od .223, iako daleko od neugodnog, te nešto skuplje streljivo.
Odabir zrna: Ovdje se otvara lepeza mogućnosti. Lakša zrna (oko 4 g) s polimernim vrhom ponašaju se slično kao "varmint" zrna u manjim kalibrima. Teža zrna (6-7 g), poput klasičnih SP ili modernijih monolitnih, daju ovom kalibru probojnost i čine ga sposobnim i za krupniju divljač.
Da ne bi bilo krivih tumačenja spomenute srneće divljači u ovakvom članku ... dakako da srneću divljač ne lovimo noćnim optikama, no upravo nam ovo vrijeme, kad kreće skidanje pšenice i otvaranje strnika, omogućava lov srnjaka u večernjim satima i ostajanje u noć u lovu na predatore i divlje svinje.
Tu dolaze do izražaja clip-on uređaji poput Thermtec HUNT PRO 335 / 635 / 650 koje samo prikopčamo na dnevnu optiku i iz dnevnog lova se u trenu prebacujemo u noćni pa s jednom puškom, bez gnjavaže s izmjenama optika, možemo uspješno pokriti oba lova. Dakako da taj scenarij može pokriti i .223, no osobno bih divlju svinju radije dočekao s .243 i težim zrnom, nego s .223 s obzirom da maksimalno izbjegavam pucanje u glavu.
3) 22-250 Remington
Za lovce na prostranim, ravnim terenima gdje su pucnjevi na 250+ metara realnost, 22-250 je kategorija za sebe. Ovaj kalibar ispaljuje zrno iste težine kao .223 Rem, ali s osjetno većom početnom brzinom.
Najbolja upotreba: Lov na ravnim, čistim terenima (polja, oranice) gdje ravna putanja zrna dolazi do izražaja.
Prednosti: Vrlo ravna putanja, minimalna potreba za korekcijama. Efekt na divljači je vrlo destruktivan zbog velikih brzina.
Mane: Glasan pucanj i značajan bljesak. Poznat je kao "gutač cijevi" – visoke temperature i tlak brže troše cijev puške. Velika osjetljivost na vegetaciju. Destruktivan efekt na divljači.
Odabir zrna: S obzirom na velike brzine, preporuka je uzimat čvršća zrna, osim ako je destruktivan efekt poželjan.
Navođenje destruktivnog efekta na divljači u obje kategorije nije greška jer isti može biti poželjan ako želimo biti sigurni da predator ostane na mjestu odstrela, no može biti i negativan, ako želimo sačuvati krzno za dermopreparat.
Moj osobni izbor: .308 Winchester
Iako su gore navedeni kalibri specijalisti, u mom ormaru za lov predatora ostala je samo puška u kalibru .308 Winchester. Neki će reći da je to "prejak" kalibar za lisicu, i tehnički su u pravu (ako gledamo potrebnu energiju za odstrel lisice i energiju koju isporučuje .308). Ali, razlozi za moj odabir su isključivo praktične prirode za moj način lova, na terenima na kojima lovim.
Nakon nekoliko negativnih iskustava s .223 Remington (otvaranje zrna na vegetaciji i ranjavanje divljači), odlučio sam .308 "prenamijenit" za lov predatora i ostao ugodno iznenađen rezultatima.
Prednosti .308 Winchester:
Otpornost na vegetaciju Kako .308 koristi zrna od 9-12 g, otpornost na sitnu vegetaciju (trava, korov, pšenica i sl.) je dovoljna da više niti ne razmišljam o tome.
Veća otpornost na bočni vjetar Isto tako, mogu koristiti zrna visokog BC-a koja su manje osjetljiva na bočni vjetar, što mi omogućava da bez straha uputim hitac i na veće udaljenosti.
Faktor iznenađenja U nekim lovištima, u lovu na lisicu ili čaglja (bilo dočekom, bilo piršom), nikad ne znate hoće li se na istoj livadi pojaviti divlja svinja i s .308 u rukama, svejedno mi je jel izađe lisica ili vepar od 150kg. Čak sam pronašao i jedno zrno koje pokriva cijeli taj raspon - Sierra Tipped GameKing od 10,7 g.
Trzaj Iako je trzaj osjetno veći od .223 i nije uvijek moguće ostati u meti, još uvijek je vrlo ugodan i mogu pucat bez ikakvog straha hoće li ili neće termalna optika doseći moju arkadu, što je bitna stavka s obzirom da je oko dosta bliže noćnim nego dnevnim optikama.
Ostali kalibri
Daleko od toga da su spomenuti kalibri jedinikalibri pogodni za lov predatora i kad bih nabrajao sve pogodne opcije, ovom članku ne bi bilo kraja. Fokusirao sam se na kalibre koji su lako dostupni i popularni u našim krajevima sa širokim izborom tvorničkog streljiva.
No, želio bih spomenut još jednog, relativno novog pridošlicu među gore navedene "starce", a koji se jako probio i u naše krajeve - 6.5 Creedmore. Moderni kalibar dizajniran za preciznost na velikim daljinama. Koristi duga zrna visokog BC-a i zapravo je moderna alternativna .308 Winchesteru. Kad bih danas iznova birao, svakako bih ga uzeo u najuži krug jer radi praktički sve što radi i .308 uz manji trzaj i položeniju putanju zrna. A tamo gdje je .308 bolji (mogućnost pucanja težih zrna) je ionako bolje prijeći na neki teži kalibar poput 8x57 ili 9,3x62, ovisno o konkretnoj namjeni.
Odabir zrna: Važnije od samog kalibra?
Možete imati "najbolji" kalibar na svijetu (koji god da je :-)), ali ako koristite pogrešno zrno, rezultati će biti loši.
Varmint zrna (npr. Hornady V-Max, SST, Geco Express): Njihov cilj je brza i nasilna ekspanzija. Idealna su za čiste situacije gdje želite maksimalan šok i trenutan pad životinje, bez brige o očuvanju krzna. No, jako su loše rješenje za vegetaciju, naročito kod laganih, brzih zrna. Primjer:
Primjer ulazne rane na lisici pogođenoj sa zrnom (.223 Remington, Geco Express) koje se prije cilja otvorilo na vegetaciji. Lisica je pronađena živa nakon pola sata traženja i odstreljena samilosnim hicem.
Soft Point (SP) zrna (npr. Hornady Interlock, Gecko TM): Klasično lovačko zrno, dobar kompromis između ekspanzije i probojnosti. Deformira se u obliku gljive, predaje veliku količinu energije, ali i zadržava dovoljno mase za dublju penetraciju, te pruža nešto veću otpornost na vegetaciji (iako kod jako brzih kalibara poput .22-250, razlika je gotovo zanemariva)
Tvrda i bondirana lovačka zrna (npr. Norma Oryx, Nosler Accubond): Na predatorima koji imaju relativno malu bio masu, ovakva zrna se otvaraju minimalno i ne rade veliku štetu na izlazu, pa mogu poslužiti u situacijama kada želimo sačuvati krzno za dermopreparat. No, istovremeno stvaraju rizik da će divljač otići s mjesta i da je nećemo pronaći bez krvosljednika (naročito čaglja). Dobro su rješenje za brze kalibre.
FMJ (vojna) zrna: Pravilnik o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja, članak 3. stavak 2 glasi: Zrno iz stavka 1. ovoga članka, mora biti izrađeno tako da se pri udarcu u divljač odgovarajuće deformira te se najveći dio kinetičke energije prenese na tijelo divljači.
S obzirom da se FMJ zrno NE deformira kod udarca u divljač, ZABRANJENO ih je koristiti u lovu što uključuje i lov predatora.
Zaključak
Postoji li onda univerzalan odgovor o najboljem kalibru za noćni lov lisice i čaglja? Dakako da postoji, ali za svakog od nas pojedinačno.
Za mene je to .308 jer mi pruža visoku preciznost i univerzalnost u mom načinu lova na divljač koju lovim. Za nekog drugog, to će biti .223. a netko treći će nosit dvije puške u lov.
Različiti smo, imamo različite terene i lovimo na različite načine, stoga je univerzalnost odgovora zapravo potpuno individiualna.
Ključ je u informiranju, isprobavanju i razumijevanju kako se vaš kalibar i odabrano zrno ponašaju na različitim udaljenostima i u različitim uvjetima. Testirajte svoje streljivo na streljani, upoznajte njegovu putanju, i tek tada s punim povjerenjem krenite u noć.
Informiran lovac je siguran i uspješan lovac.
Dobra kob.
26
lip.
Noćni lov predatora vabljenjem: tehnike i taktike za lisicu i čaglja
Noćni lov na predatore vabljenjem bitno se razlikuje od, za nas već uobičajenog, statičnog lova na divlje svinje s čeke.
7 min read
Noćni lov na predatore vabljenjem bitno se razlikuje od, za nas već uobičajenog, statičnog lova na divlje svinje s čeke. Dok čekanje zahtijeva primarno strpljenje i izdržljivost, lov vabljenjem je aktivna disciplina koja traži planiranje, poznavanje terena i navika divljači, te vještinu korištenja opreme. Ovdje lovac ne čeka da se nešto dogodi – on sam inicira događaj.
Ovaj tekst je praktični vodič za sve lovce koji žele prijeći s pasivnog čekanja na aktivni lov vabljenjem. Proći ćemo kroz ključne elemente: od odabira i korištenja opreme, preko taktike na terenu, do same realizacije odstrela. Lisica i naročito čagalj su inteligentni i oprezni "protivnici", a nadmudriti ih u njihovom primarnom okruženju, noću, predstavlja pravi lovački izazov.
1. Ciljevi i motivacija: Zašto loviti predatore noću?
Prije ulaska u tehničke detalje, bitno je definirati cilj. Gospodarenje populacijom predatora, pogotovo lisice i čaglja, ključan je dio lovnog gospodarenja. Njihov pritisak na sitnu divljač poput zeca, fazana, poljskih ptica i naročito srneće divljači je značajan, i regulacija njihove brojnosti direktno utječe na vitalnost i brojnost tih vrsta u lovištu.
S lovačke strane, vabljenje nudi potpuno drugačiju dinamiku. Umjesto reaktivnog, ovo je proaktivni lov. Vi ste ti koji birate mjesto i vrijeme, te zvukom vabilice šaljete poziv. Trenutak kada na termalnom osmatraču uočite toplinski potpis koji se odlučno kreće prema izvoru zvuka je praktična potvrda vaše vještine. Uspješno ste primijenili tehniku, predvidjeli ponašanje životinje i preuzeli inicijativu. To je aktivni lov u punom smislu riječi.
2. Ključni elementi opreme
S obzirom da nam biologija nije podarila oči za noćni lov, taj nedostatak nadomjestila je tehnologija. Tehnologija nam omogućava da "vidimo" u mraku, no za uspješan lov vabljenjem, potrebna je i vabilica, no važnije od same vabilice - vještina korištenja iste.
A) Optika: dva uređaja kao standard
Za efikasan i siguran lov vabljenjem, u kojem se jako malo sjedi, neophodno je koristiti dva odvojena uređaja: ručni termovizijski osmatrač i ciljnik na pušci s obzirom da je izuzetno nepraktično stalno dizati pušku na oslonac da bi osmotrili teren. I ne da je samo nepraktično, nego je i potencijalno opasno uperiti cijev u metu koju tek treba identificirati.
Termovizijski osmatrač: Primarni alat za promatranje. Koristi se za neprestano skeniranje okoline u intervalima, bez potrebe za podizanjem oružja. Lagan je, tih i omogućuje dugo promatranje bez umora. Otkrivanje divljači vrši se isključivo osmatračem. Podizanje puške je zadnja radnja, ne prva.
Ciljnik (termalni ili digitalni): Termalni ciljnik nudi superiornu detekciju toplinskog potpisa bez obzira na uvjete. Digitalni noćni ciljnik, uz pomoć kvalitetnog IC osvjetljivača, često pruža jasniju sliku i olakšava preciznu identifikaciju mete, što je kod lova na predatore iznimno važno da ih ne zamijenimo s domaćim životinjama. Moderni termovizijski ciljnici visoke rezolucije (npr. 640x480) uvelike su smanjili tu razliku u identifikaciji, ali pravilo ostaje: koristite uređaj koji najbolje poznajete i koji vam omogućuje sigurnu identifikaciju.
B) Vabilice: osnovni alat za privlačenje
Ovo je centralni i najvažniji dio opreme za ovu vrstu lova.
Ručne (usne) vabilice: Ovo je tradicionalan, zakonit i izuzetno učinkovit alat. Zvuk se proizvodi vlastitim dahom, što omogućuje lovcu da u zvuk unese nijanse – drhtaj, paniku, promjenu jačine – koje često zvuče uvjerljivije od bilo kakve snimke. Neusporedivo su jeftinije, ne ovise o baterijama i uvijek su pri ruci. Njihova jedina mana jest što zahtijevaju značajnu vježbu kako bi se proizveo ispravan i konzistentan zvuk.
Elektroničke vabilice: Vrijedi spomenuti i ove uređaje koji digitalno reproduciraju različite zvukove. Međutim, važno je naglasiti da je korištenje elektroničkih vabilica u lovu u Republici Hrvatskoj Zakonom o lovstvu zabranjeno. Stoga se u nastavku teksta nećemo baviti njihovom upotrebom, već ćemo se fokusirati isključivo na pravilnu i etičnu primjenu dozvoljenih, ručnih vabilica.
C) Oružje i kalibar: preciznost ispred energije
Za lov predatora nisu potrebni teški kalibri. Prioritet je preciznost i ravna putanja zrna. Ne samo preciznost oružja, nego i vaša sposobnost da s nekim oružejm uputite siguran i precizan hitac. Standardni izbori za ovu namjenu su:
.223 Remington: Vrlo precizan, blagog trzaja i široko dostupan.
.243 Winchester: Nešto snažniji, odličan za veće daljine i za čagljeve.
22-250 Remington: Izrazito brz, s položenom putanjom, idealan za ravničarske terene.
.308 Winchester: Univerzalac (za slučaj da se sretnete sa svinjom :-)), pogodniji za terene s visokom travom i usjevima jer se mogu pucat teža zrna koja su manje osjetljiva na prepreke.
Odabir zrna je također bitan. Zrno s plastičnim vrhom (V-Max, SST i sl.) osigurava maksimalnu ekspanziju i brzi prijenos energije. Tvrđa zrna se koriste, ako želite sačuvati krzno predatora.
D) Ostala oprema
Naslon / štap za pucanje : Obavezan dio opreme. Omogućuje stabilan i miran hitac, što je ključno za preciznost i etiku. Pucanje iz slobodne ruke noću na malu metu je nepouzdano. Kao najstabilniji pokazao se sklopivi štap, tzv. "četiri točke", no svaki će poslužit ako možete uputiti precizan hitac.
Indikator vjetra: Većinom je smjer vjetra lako detektirat, no ponekad su strujanja suptilna, pa može biti od pomoći upaljač, prašina sa zemlje ili dječji puder u prahu koji, ako počnete koristiti, bit ćete vjerojatno prvi lovac koji ga koristi :-)
Stolica ili podmetač: Lov vabljenjem može biti kombinacija pirša i čekanja. U slučaju čekanja, bitni su udobnost i tišina. Odaberite stolicu koja ne škripi i omogućuje mirno i stabilno sjedenje (ako planirate pucati sjedeći). Osobno je ne koristim, lovim piršom a sva čekanja provodim stojeći.
3. Taktika na terenu: Planiranje i izvedba
Spremna oprema tek je početak priče, uspjeh prvenstveno ovisi o lovačkim odlukama na terenu.
Vjetar u lice
Apsolutno pravilo broj jedan: uvijek se pozicionirajte u odnosu na vjetar. Predator će gotovo bez iznimke pokušati prići tako da mu vjetar donosi vaš miris. Postavite se tako da vjetar puše od očekivanog smjera dolaska predatora prema vama, ili barem bočno. Ako vam vjetar puše u leđa, u smjeru iz kojeg očekujete divljač, promijenite poziciju.
Tihi prilazak poziciji
Vozilo ostavite što dalje od pozicije lova, po mogućnosti nekoliko stotina metara. Vrata zatvarajte bez buke i pušku napunite kod vozila. Kretanje do pozicije mora biti sporo i tiho. Svaki nepotreban zvuk može kompromitirati lokaciju.
Kretanje noću može biti izuzetno zahtjevno, pa i opasno jer želimo minimizirati korištenje svjetiljki kod prilaska. Izuzetno je važno poznavati teren i obilazit ga po danu kako bi znali kud i kako se kretati po noći. Poljski ili šumski put je logičan i siguran izbor, no često je kretanje po putu jako glasno (škripavo), naročito za vrijeme suša. Idealno je hodati sa strane, kraj puta po travi, ako je to ikako moguće. S puta skrećite samo ako odlično poznajete teren jer izuzetno je lako uganuti gležanj u mraku pa i naglavačke završiti u jami ...
Odabir i postavljanje na poziciju
Birajte mjesta s dobrim pregledom terena, poput ruba šume koji gleda na livadu, manje uzvisine ili prosjeke. Budući da zvuk dolazi direktno s vaše pozicije, odabir mjesta koje nudi dobru kamuflažu (npr. sjedenje u sjeni drveta ili grma) od ključne je važnosti. Provjerite imate li čistu liniju za pucanje.
Slijed vabljenja – stvaranje realističnog scenarija
Korištenje ručne vabilice je vještina. Ne radi se samo o puhanju, već o stvaranju uvjerljive zvučne slike.
Faza 1 (početak): Krenite s tišim, nježnijim zvukovima za slučaj da se predator već nalazi u blizini vaše odabrane pozicije. Imitacija miša je dobar početak. Vabite u sekvenci od 15-ak sekundi, a zatim napravite pauzu od minimalno 2-3 minute pa i više. Tišina je ključna jer tada predator donosi odluku i kreće se. Neprestano pretražujte osmatračem.
Faza 2 (razvoj): Ako nema reakcije nakon 15-ak minuta, pokušajte s glasnijim i paničnijim zovom, koristeći više snage daha. Možete promijeniti i vrstu vabilice, ako nosite više njih npr. prijeći s miša na ranjenog zeca da pokušate dozvati predatore koji su udaljeniji od vaše pozicije. Držite se ciklusa "zvuk-pauza-osmatranje".
Faza 3 (završnica): Ako uočite prilazak, ali životinja zastane ili je neodlučna, vratite se na tiše, suptilnije zvukove. Kratki, nervozni cijuk miša često je dovoljan da predatora povuče tih zadnjih, kritičnih par metara u siguran domet.
Trajanje: Na jednoj poziciji se ne zadržavajte duže od 30-45 minuta. Ako nema reakcije, vjerojatnost pojave je mala. Premjestite se na sljedeću planiranu lokaciju, minimalno 500-700 metara zračne linije dalje.
Svakako ne pretjerujte s vabilicom vabeći stalno ili pak stalno mijenjajuči zvuk vabilice. To će gotovo sigurno otjerati predatora.
4. Ključni trenutak: Pucanj i lovačka etika
Kada je meta u efektivnom dometu, potrebna je maksimalna koncentracija, strpljivost i sposobnost savladavanja naleta adrenalina. U ovom trenutku do izražaja dolazi iskustvo i disciplina lovca.
100% identifikacija: prije pucnja morate biti apsolutno sigurni u vrstu mete. Poznavanje siluete i tipičnog kretanja je ključno. Lisica ima fluidno, nisko kretanje, dok je čagalj viši i kreće se karakterističnim kasom. Ako postoji i najmanja sumnja, pucanj se ne izvršava. To je temelj sigurnosti i etike u noćnom lovu.
Stabilan hitac: Koristite naslon za pušku. Smirite disanje i puls. Ne žurite. Postavite končanicu na vitalnu zonu (plećka), fokusirajte se na zadržavanje končanice u vitalnoj zoni i pooolaaako povlačite okidač. Ukoliko predator krene prije nego je puška opalila, odustanite. Ne brinite, doći će druga i treća i petnaesta prilika. Najbitnije je da ne žurite i da ne forsirate hitac naglim povlačenjem okidača jer ćete tako najlakše promašiti ili ono najgore - raniti divljač. Cilj je uvijek precizan hitac i etičan odstrel.
Nakon pucnja: Ostanite mirni i promatrajte mjesto pucnja. Pričekajte nekoliko trenutaka prije prilaska divljači.
Zaključak: Disciplina koja nagrađuje trud
Noćni lov na predatore vabljenjem je disciplina koja zahtijeva neprestano učenje, prilagođavanje i usavršavanje tehnike. Neuspjeh je sastavni dio procesa učenja. Ali kada ispravna tehnika vabljenja dovede predatora pred vas, to je potvrda uloženog truda i znanja, te suština onoga što lov vabljenjem jest.
Napunite baterije, provjerite smjer vjetra i pripremite se za lovačko nadmudrivanje.
Dobra kob.
20
lip.
Vide li se rogovi s termalom?
Pitanje s kojim se često susrećem i u prethodnim člancima sam se dotaknuo tog pitanja samo površinski.
Kratki odgovor: Da,
3 min read
Pitanje s kojim se često susrećem i u prethodnim člancima sam se dotaknuo tog pitanja samo površinski.
Kratki odgovor: Da, vide se, ali ...
Rogovlje (očišćeno - u bastu se rogovi uvijek vide) ima svoju temperaturu koja je različita od tijela divljači i od pozadine, pa stoga termalni uređaj može detektirati rogove.
No, to ovisi o dosta drugih faktora, pa ajmo redom.
Rezolucija i osjetljivost (NETD) senzora
Veliku ulogu igra razolucija i osjetljivost senzora. Veća rezolucija povećava količinu detalja koju možemo vidjeti, a veća osjetljivost će omogućiti da vidimo manje razlike u temperaturi što povećava šansu da ćemo vidjeti rogove. Se senzorom 256x192 i NETD 25mK ili više ne očekujte da ćete vidjet detalje poput rogova, osim ako eventualno zajašete divljač 😀, odnosno, s takvim uređaj rogove ćete vidjet do max 30-50m, ako i toliko. S druge strane, moderni 640x512 senzori s NETD <=15mK, rogove ćete vidjeti i preko 200m, što ćemo i vidjeti u primjerima.
Bazno povećanje ciljnika / osmatrača
Što je veće bazno povećanje, to je veća šansa da ćete vidjeti rogove. Važno je napomenuti da digitalno povećanje NIMALO ne pridonosi otkrivanju novih detalja jer, sjetimo se, digitalno povećanje samo rasteže sliku baznog povećanja - i ako na slici baznog povećanja nema rogova, sigurno ih neće biti ni na digitalno povećanoj slici.
Vremenski uvjeti
Vremenski uvjeti dramatično utječu na ukupne detalje koje možemo vidjeti s termalnim uređajem. Za termalnu sliku, najgora je kiša koja izjednači temperaturu svega što ne stvara vlastitu temperaturu poput divljači. U praksi to znači da iako ćete divljač savršeno jasno vidjeti u termalu za kišnog vremena, cijela pozadina biti će mrljava fleka s jako malo detalja - što uključuje i rogove. Osim kiše, problem je magla koja apsorbira i reflektira dio infracrvenog zračenja, pa naprosto manje informacija dolazi do senzora i sukladno tome, nećete vidjeti detalje poput rogova kroz maglu. Djelomično degradira sliku i jak vjetar, ali ni približno poput kiše.
Primjeri
Slijedi nekoliko primjera s različitim uređajima više klase koje osobno koristim. Nažalost, trenutno nemam pristup uređajima srednje i niže klase za usporedbu, ali ako uspijem doći do materijala, doradit ću članak naknadno.
Prvo jedan primjer gdje je loša pozadina zbog vremenskih uvjeta. Sljedeći snimak je snimljen taman nakon kiše i pozadina je praktički zbrisana. Na ovom videu se rogovi ne vide iz dodatnog razloga - snimljeno je nakon odbacivanja rogova i možemo vidjeti početak rasta rogovolja na predzadnjem mladiću, a ostalo su košute i telci, no video je svejedno dobar primjer kako se vidi pozadina, a kako divljač u lošim vremenskim uvjetima.
0:00
/0:16
Infiray FH35R, 640x480px, udaljenost 80m.
Nastavljamo dalje s primjerom mladog srnjaka koji je bio toliko znatiželjan da mi je došao na 20-tak metara prije nego je odlučio produžit.
0:00
/0:25
Night Pearl FOX 50 Max III, 640x512px senzor, udaljenost 20-tak metara
Sljedeći video prikazuje srneći noćni "igrokaz" na udaljenosti od 140m gdje dobro razaznajemo rog srnjaka.
Srnjaka iz naslova ovog članka snimio sam na 100m gdje bez problema vidimo paroške, debljinu i visinu roga.
0:00
/0:38
Nocpix Rico 2 H75R, 640x512px, udaljenost 100m
I za kraj, video snimljen neki dan - dočekalo me ugodno iznaneđenje kod obilaska pšenica u potrazi za svinjama - koje nisam našao, ali jeleni su našli mene 😄 Ovdje vidimo koliko se jasno vide rogovi u bastu (s obzirom da su prokrvavljeni i topli), no na 240m jasno razaznajemo očišćene "vile" mladog jelena skroz lijevo.
Kao što smo vidjeli, odgovor na pitanje "vide li se s termalom rogovi" nije jednostavno "da" ili "ne", već više "da, ali ..." koje ovisi o faktorima koje smo spomenuli.
S dovoljno jakim uređajem, možemo vidjeti dovoljno detalja i za procjenu divljači, te nam takva tehnologija može bez uznemiravanja pružit jako dobar uvid u stanje divljači u lovištu.
U lovištima gdje je sve manje mira što od poljoprivrede, što od šetača i trkača sa ili bez pasa, divljač, posebice jelenska, sve više traži zaklon mraka i znam nekoliko lovišta gdje ni srnjaka, a kamoli jelena nećete vidjeti u večernjim satima prije mraka. Dakako, ostaju jutra dok još uvijek ima mira, no zbog sve bržeg načina života, sve više obveza, jako malo lovaca može izaći u lovište svako jutro, ali većina si može priuštiti noćni izlazak i iskoristit te izlaske za osnovno osmatranje.
Dobra kob.
16
lip.
10 mitova o termalnim ciljnicima
Termali. Samo ta jedna riječ dovoljna je da pokrene lavinu rasprava na lovačkim forumima, u lovačkim domovima i uz čašicu
10 min read
Termali. Samo ta jedna riječ dovoljna je da pokrene lavinu rasprava na lovačkim forumima, u lovačkim domovima i uz čašicu razgovora nakon lova. Otkako se ova tehnologija, nekoć rezervirana za vojsku i znanstvenu fantastiku, spustila u ruke "običnih smrtnika", oko nje se isplela gusta mreža mitova, poluistina i potpunih besmislica.
Neki je vide kao čarobni štapić koji lov pretvara u video igru. Drugi je se boje kao kuge, tvrdeći da uništava samu srž lovačke tradicije. Trgovci je često predstavljaju kao svemoguću, dok je iskusni korisnici gledaju s mješavinom poštovanja i zdravog skepticizma.
Gdje je istina? Kao i uvijek, negdje u sredini.
Mi u "Lovcima na baterije" nagledali smo se i naslušali svega. Od priča o gledanju kroz zidove do uvjeravanja da je svaki hitac s termovizijom automatski pogodak. Vrijeme je da upalimo svjetlo – ili bolje rečeno, toplinski senzor – i razbijemo deset najčešćih mitova koji okružuju ovu fascinantnu, ali često neshvaćenu tehnologiju.
Mit #1: S termovizijom se može vidjeti kroz zidove
Ovo je vjerojatno najveći i najrašireniji mit, direktno preuzet iz holivudskih filmova i video igara. Ideja da ćete sjesti u auto, upaliti termoviziju i vidjeti divljač kako se kreće duboko u gustoj šumi je, nažalost, samo to – fikcija.
Presuda: Apsolutno netočno.
Objašnjenje: Da bismo ovo razumjeli, moramo se vratiti na osnove. Termalni uređaj ne vidi "kroz" objekte. On detektira razlike u toplinskom zračenju koje objekti emitiraju na svojoj površini. Svaki objekt topliji od apsolutne nule (-273.15°C) isijava toplinu. Senzor vašeg uređaja (mikrobolometar) pretvara tu toplinsku energiju u sliku koju vidite na zaslonu.
Zidovi i čvrsti objekti: Zid od cigle, debelo stablo ili čak staklo prozora potpuno blokiraju toplinsko zračenje objekta iza njih. Vidjet ćete samo toplinski potpis samog zida ili stabla. Jedini način da "vidite" nešto iza je ako je objekt toliko vruć da zagrijava zid s druge strane, što u lovu nikada nije slučaj.
Zaključak: Termovizija vam daje ogromnu prednost u raznim uvjetima, ali nije svemoguća. Priroda i dalje postavlja pravila.
Mit #2: S termovizijom se može vidjeti kroz gustu maglu, kišu i snijeg
Često pitanje i rasprave najviše među onima koji još nisu imali priliku koristiti termalni uređaj.
Presuda: Djelomično točno.
Objašnjenje: Termovizija može vidjeti kroz maglu, dim i prašinu puno bolje od ljudskog oka, jer toplinsko zračenje ima dužu valnu duljinu od vidljive svjetlosti. Međutim, gusta magla i jaka kiša predstavljaju ozbiljan problem. Kapljice vode u zraku stvaraju "termalnu zavjesu" – one imaju svoju temperaturu i efektivno blokiraju i raspršuju toplinski potpis udaljenih objekata. Slika postaje mutna, zrnata, a domet drastično opada. Vaš uređaj od 3000€ u gustoj magli može postati gotovo beskoristan na udaljenostima većim od 100 metara.
Zaključak: Mit je djelomično točan jer termalni uređaj doista vidi kroz maglu i kišu, no stvarna upotrebljivost iznad 100m je upitna čak i s najskupljim uređajima. Iako se jasno vidi toplinski odraz divljači, ne vidimo što se nalazi iza te divljači pa na otvorenim prostorima nije sigurno uputiti hitac. Istovremeno, ako čekate na hranilištu do 50m i nalazite se u zatvorenom prostoru, magla, kiša i snijeg vam ne predstavljaju nikakav problem ... osim što kršite zakon o lovu o nepucanju u uvjetima smanjene vidjivosti :-)
Mit #3: Termovizija čini lov previše lakim i nesportskim
Argument koji najčešće čujemo od tradicionalista: "Gdje je tu vještina? To nije lov, to je odstrel. Nema nikakvog izazova."
Presuda: Netočno.
Objašnjenje: Da, termovizija vam omogućava da vidite u mraku. To je to. Ona ne eliminira nijedan drugi element koji čini lov onim što jest, niti olakšava kretanje po mraku koje je značajno teže nego po danu.
Vjetar: I dalje morate paziti na smjer vjetra. Divlja svinja će vas nanjušiti debelo preko 300 metara bez obzira vidite li vi nju ili ne.
Zvuk: I dalje se morate kretati nečujno. Slomljena grančica pod nogom i dalje će upozoriti svu divljač u krugu od 100 metara.
Poznavanje terena: I dalje morate znati gdje su prijelazi, hranilišta i mjesta za odmor divljači. Termovizija vam neće pomoći ako sjedite na krivom mjestu.
Vještina prikradanja: Detekcija divljači je tek prvi korak. Nakon toga slijedi najteži dio – prikradanje na daljinu za siguran hitac. To zahtijeva ogromno strpljenje, vještinu i poznavanje ponašanja divljači.
Vještina pucanja: I dalje morate biti miran i precizan strijelac. Uređaj vam neće umiriti ruku niti ispraviti loše okidanje.
Zaključak: Svakako postoje specifične okolnosti gdje termovizija značajno olakšava lov, ali većinom presuđuju ostale lovačke vještine koje su još važnije po mraku nego po danu jer kretati se tiho po mraku uz minimalnu rasvjetu bitno je teže nego po danu. Ono što termovizija jest promijenila je povećanje etičnosti naspram tradicionalnog "pucanja na lampu" ili pucanja po mjesečeni. Omogućava vam da precizno identificirate metu, osigurate da iza nje nema druge divljači i plasirate hitac u vitalnu zonu, smanjujući time mogućnost ranjavanja.
Mit #4: Dovoljno je samo da je uređaj skup, svi su isti
Česta zabluda kod kupaca: "Ako platim 2.500€ ili više, dobivam vrhunski uređaj. Nema tu neke razlike između modela u tom cjenovnom rangu."
Presuda: Vrlo netočno.
Objašnjenje: Cijena jest pokazatelj kvalitete, ali unutar istog cjenovnog ranga postoje ogromne razlike u performansama, koje ovise o nekoliko ključnih tehničkih specifikacija. Dva uređaja iste cijene mogu pružiti drastično različito iskustvo na terenu.
Rezolucija senzora: Veća rezolucija (npr. 640x512 naspram 384x288) znači više piksela, a time i oštriju, detaljniju sliku. To je ključno za identifikaciju na većim udaljenostima. No, treba svakako uzeti u obzir i bazno povećanje jer 384 senzor s 5.5x povećanjem će bolje poslužiti za identifikaciju na većim daljinama nego 640 senzor na 2.1x.
NETD (Noise Equivalent Temperature Difference): Ovo je možda i najvažnija, a najmanje shvaćena specifikacija. Mjeri se u milikelvinima (mK) i označava koliko malu razliku u temperaturi senzor može detektirati. Što je niži NETD (npr. <25mK), to je senzor osjetljiviji. To znači da ćete imati bolju sliku s više kontrasta u teškim uvjetima poput kiše, magle ili visoke vlažnosti. Uređaj s NETD <25mK će "progledati" kroz vlagu puno bolje nego onaj s NETD <40mK.
Veličina piksela (Pixel Pitch): Mjeri se u mikronima (µm). Manja veličina piksela (npr. 12 µm naspram 17 µm) omogućava veće optičko povećanje na istoj veličini leće i generalno daje oštriju sliku.
Softver i algoritmi: Kako uređaj procesira sliku jednako je važno kao i sam hardver. Neki proizvođači imaju superiorne algoritme za izoštravanje slike, smanjenje šuma i optimizaciju paleta boja.
Zaključak: Nisu svi skupi uređaji jednaki. Educirajte se o specifikacijama prije kupnje. Ponekad uređaj niže cijene s boljim NETD-om može biti bolji izbor za vaše lovište od skupljeg uređaja s lošijim senzorom.
Mit #5: Kroz termalni ciljnik se jasno vide rogovi i spol divljači
Mnogi zamišljaju da će kroz termoviziju vidjeti jelena s veličanstvenom krunom ili jasno raspoznati spol divlje svinje na 200 metara.
Presuda: Djelomično točno.
Objašnjenje: Termovizija vidi toplinu. Rogovi, rogovlje i kljove nemaju toplog tkiva (u osnovi rogovi su kosti, a kljove zubi)c i najčešće su slične temperature kao i okolina.
Rogovlje: U fazi rasta, dok je prekriveno bastom, rogovlje je prokrvljeno i bit će jasno vidljivo kao topli otisak na glavi jelena ili srnjaka. Međutim, kada je rogovlje potpuno izraslo i očišćeno, ono je "mrtvo" tkivo bez cirkulacije. Postaje vidljivo kao i okolina i jako ovisi o kvaliteti termalnog uređaja hoćete li i koliko daleko vidjeti rogovlje srnjaka ili jelena. Primjerice, s vrhunskim uređajem, bez problema se vidi rog srnjaka (ovisno o vremenskim uvjetima, mogu se vidjeti i parošci) na 150m, a na jelenu i preko 200m, no istovremeno, s nekim uređajem nižeg ranga, rogove nećete uopće vidjeti.
Spol divlje svinje: Raspoznavanje vepra od krmače noću je prilično teško i prije svega traži iskustvo. Kljove nisu uvijek vidljive (slično kao i rogovi). Jedini pokazatelji su oblik tijela (veprovi su klinastiji, s jačim prednjim dijelom), ponašanje (samci su često veprovi) i eventualno vidljiv penis (četkica). Ali osloniti se na to je riskantno i bez iskustva u poznavanju divljih svinja, termalni uređaj neće uvijek biti dovoljan za takvu identifikaciju. Najsigurniji znak da se ne radi o vepru je, naravno, prisutnost prasadi. Kao i za rogove, što je uređaj višeg ranga, toliko ćete imati više informacija o divljači jer će uređaj pokazati više detalja.
Zaključak: Za preciznu identifikaciju trofejne vrijednosti ili spola, pouzadnost termovizije raste ovisno o rangu uređaja, ali iskustvo je presudno.
Mit #6: "One-Shot Zero" znači da upucate pušku jednim metkom
Marketinški naziv koji zvuči odlično na papiru. Kupiš, opališ jedan metak, spremiš i gotovo. Spreman si za lov.
Presuda: Vrlo zavaravajuće.
Objašnjenje: Funkcija "upucavanja jednim metkom" je izuzetno korisna, ali njen naziv stvara kriva očekivanja. Ona radi na principu "zamrzavanja" slike nakon prvog hica, nakon čega vi pomičete končanicu na točku pogotka. To teoretski kalibrira ciljnik. Međutim, u praksi, prvi hitac je podložan greškama: uljni hitac, vaša greška pri okidanju, loš oslonac, itd. Osloniti se samo na taj jedan, potencijalno pogrešan hitac, je neodgovorno. Ispravan postupak je:
Iskoristiti funkciju "One-Shot Zero" na manjoj udaljenosti (npr. 50 metara) da se "dođe na metu".
Ispaliti potvrdni hitac ciljajući u centar. Ako je pogodak u centru, odlično.
Ispaliti još dva do tri metka kako bi se provjerila i potvrdila grupa pogodaka. Puška je upucana tek kad imate konzistentnu grupu, a ne jedan sretan pogodak.
Ponoviti fino podešavanje na željenoj daljini (npr. 100 metara).
Zaključak: "One-Shot Zero" je funkcija za brzu početnu kalibraciju, a ne zamjena za klasičnu proceduru potvrde grupe pogodaka. Uvijek ispalite više metaka da biste bili 100% sigurni u preciznost.
Mit #7: Digitalni zoom je isto što i optičko povećanje
Vidite da ciljnik ima osnovno povećanje od 2x, ali nudi digitalni zoom do 16x. Super, mislite, imam povećanje kao na dnevnoj optici!
Presuda: Netočno i opasno.
Objašnjenje: Optičko i digitalno povećanje su dvije potpuno različite stvari.
Optičko povećanje je stvarno povećanje koje se postiže pomoću leće od germanija. Ono zadržava punu rezoluciju senzora. Ako je osnovno povećanje 2x, to je stvarna, najkvalitetnija slika koju možete dobiti.
Digitalni zoom ne koristi leću. On jednostavno uzima središnji dio slike sa senzora i softverski ga rasteže preko cijelog zaslona. Time se drastično gubi kvaliteta i rezolucija. Slika postaje zrnata, pikselizirana i nejasna.
Korištenje visokog digitalnog zooma može stvoriti lažan osjećaj blizine i dovesti do pucanja na mete koje ne možete jasno identificirati.
Zaključak: Koristite digitalni zoom prvenstveno za kratkotrajnu provjeru i detekciju, ali za ciljanje i identifikaciju se uvijek oslanjajte na osnovno optičko povećanje i eventualno niže razine digitalnog zooma (npr. 2x). Ako morate koristiti maksimalni digitalni zoom da biste prepoznali što gledate, predaleko ste za siguran hitac.
Mit #8: Baterija traje onoliko koliko piše u specifikacijama
Proizvođač navodi: "Trajanje baterije: do 10 sati". Odlično, to su dva do tri izlaska u lov bez punjenja.
Presuda: Optimizam proizvođača rijetko odgovara stvarnosti.
Objašnjenje: Deklarirano trajanje baterije mjeri se u idealnim, laboratorijskim uvjetima: na sobnoj temperaturi, s isključenim svim dodatnim funkcijama i minimalnim osvjetljenjem zaslona. Vaše lovačko iskustvo je sve samo ne laboratorijsko. Faktori koji smanjuju trajanje baterije:
Niske temperature: Ovo je ubojica baterija broj jedan. Na temperaturi oko nule, kapacitet litij-ionske baterije može pasti i do 15%, a na -20 i preko 30%.
Wi-Fi i snimanje videa: Uključeni Wi-Fi za prijenos slike na mobitel i funkcija snimanja su veliki potrošači energije.
Svjetlina zaslona: Jače osvjetljenje zaslona troši više energije.
Korištenje LRF-a: Ako vaš ciljnik ima integrirani laserski daljinomjer, svako mjerenje troši dodatnu energiju.
U realnim, zimskim uvjetima, s povremenim snimanjem i korištenjem daljinomjera, trajanje baterije koja je deklarirana na 10 sati može se i prepoloviti.
Zaključak: Budite pravi "Lovac na baterije". Uvijek nosite rezervnu bateriju ili kvalitetan power bank. Napunite bateriju do kraja prije svakog izlaska. Ne vjerujte specifikacijama, vjerujte iskustvu.
Mit #9: Uz termalni ciljnik vam ne treba laserski daljinomjer (LRF)
"Sve lijepo vidim na ekranu, izgleda blizu. Mogu ja to procijeniti."
Presuda: Jedan od najopasnijih mitova.
Objašnjenje: Termovizija potpuno uništava našu prirodnu sposobnost procjene udaljenosti. Zbog različitih razina povećanja i perspektive na 2D ekranu, objekt koji je na 100 metara može izgledati gotovo isto kao onaj na 180 i više metara. Pucanje bez poznavanja točne udaljenosti je kockanje. Ne možete znati koliko će zrno pasti i gdje trebate ciljati. Razlika u padu zrna između 100 i 180 metara može značiti razliku između čistog pogotka i ranjavanja ili potpunog promašaja.
Zaključak: Laserski daljinomjer (bilo integrirani ili kao zaseban uređaj) nije luksuz, već obavezan dio opreme za etičan i odgovoran noćni lov. Ne nagađajte. Mjerite.
Mit #10: Termovizija služi samo za lov na divlje svinje
Termovizija se gotovo isključivo veže uz noćni lov na divlje svinje, pa mnogi misle da za druge svrhe nema primjenu.
Presuda: Netočno.
Objašnjenje: Iako je lov na svinje najčešća primjena, termovizija je nevjerojatno svestran alat.
Lov na predatore: Izuzetno je učinkovita za kontrolu populacije lisica i čagljeva, koji su pretežno noćne životinje i čine veliku štetu na sitnoj divljači.
Pronalazak odstrijeljene divljači: Iako ništa ne može zamijenit dobrog krvosljednika, ponekad se možemo naći u situaciji da je krvosljednik naprosto nedostupan, a zbog temperatura nije pogodno čekati jutro. Termalni uređaj svakako može olakšati pronalazak odstreljene divljači jer će divljač biti vidljiva i satima nakon odstrela - no trik je u tome - "vidljiva" - ako nema optičke vidljivosti do divljači (recimo, divljač je pala u potok ili veliku brazdu), s termalnim uređajem je naprosto nećete vidjeti. S druge strane, moguće je detektirati divljač u gustoj šikari gdje je golim okom ili lampom nećete nikad ugledati.
Prebrojavanje divljači: Za lovoovlaštenike, termovizija je postala vrlo koristan alat za procjenu brojnog stanja divljači u lovištu.
Utjecaj na krivolov: Prisutnost lovaca s termalnim uređajima u lovištu ponajviše smeta poznatim krivolovcima koji će se na sav glas buniti na takve aktivnosti jer bitno se teže sakriti pred termalnim uređajem.
Zaključak: Gledajte na termoviziju kao na višenamjenski alat koji podiže kvalitetu gospodarenja lovištem na potpuno novu razinu.
Zaključak: Znanje je moć
Termalna tehnologija je bez sumnje promijenila lov. Ali kao i svaki moćan alat, okružena je velom tajne i dezinformacija. Pravi lovac se ne oslanja na mitove, već traži znanje. Razumijevanje onoga što vaš uređaj može, ali još važnije, onoga što ne može, ključ je za njegovu sigurnu, etičnu i uspješnu upotrebu.
Ne dopustite da vas zavaraju priče s interneta ili marketinški trikovi. Učite, pitajte i testirajte. Jer na kraju dana, najbolji senzor i najjači algoritam ne vrijede ništa bez onog najvažnijeg procesora – onog koji se nalazi između vaših ušiju.
Koji ste vi mit o termoviziji čuli? Podijelite ga s nama u komentarima!
Dobra kob.
15
lip.
Etika noćnog lova: Između tradicije, tehnologije i odgovornosti
U svijetu lova, malo je tema koje izazivaju toliko strastvene rasprave, toliko podijeljenih mišljenja i toliko dubokih moralnih preispitivanja kao
7 min read
U svijetu lova, malo je tema koje izazivaju toliko strastvene rasprave, toliko podijeljenih mišljenja i toliko dubokih moralnih preispitivanja kao što je noćni lov uz pomoć moderne tehnologije. Na jednom kraju spektra stoje lovci koji takvu praksu smatraju izdajom temeljnih lovačkih načela, gotovo pa svetogrđem. Na drugom su oni kojima je to samo još jedan alat u službi gospodarenja lovištem. A između njih, u najširem i možda najtišem prostoru, nalazimo se mi – lovci koji uviđaju i ogromne mogućnosti i opasne zamke ove tehnologije.
Ovo nije članak koji će vam reći što je ispravno, a što pogrešno. Ovo je poziv na iskren razgovor. Vrijeme je da kao zajednica prestanemo zabijati glavu u pijesak ili se dobacivati optužbama. Vrijeme je da se suočimo s pitanjem koje definira budućnost našeg poziva: Gdje povući crtu između učinkovitosti i etike?
Da bismo uopće mogli voditi ovu raspravu, moramo prvo razumjeti temeljne pojmove koje tako olako koristimo.
Etika i moral – kompas i karta modernog lovca
Često brkamo pojmove etike i morala, a njihovo razlikovanje je ključno za razumijevanje ove debate.
Etika je, najjednostavnije rečeno, skup pravila ponašanja koje definira jedna društvena skupina. To je naša "karta". U našem slučaju, to je lovačka etika – nepisani i pisani kodeks koji definira što je prihvatljivo, a što nije unutar lovačke zajednice. Ona propisuje poštovanje prema divljači, prirodi, drugim lovcima i propisima.
Važno je shvatiti da etika nije uklesana u kamen. Ona je fluidna i mijenja se kroz povijest i kulture. Najbolji primjer iz naše vlastite povijesti je upotreba puške s optičkim ciljnikom. Kada su se prve optike pojavile, mnogi tradicionalni lovci smatrali su ih neetičnim i "nesportskim" pomagalom. Tvrdili su da to umanjuje vještinu strijelca i ne daje divljači poštenu šansu. Zvuči poznato, zar ne? Danas, međutim, upotrebu optičkog ciljnika smatramo vrhuncem etičnosti. Zašto? Zato što nam omogućava precizniji hitac, što drastično smanjuje mogućnost ranjavanja i osigurava brzu i bezbolnu smrt za divljač. Društvena skupina (lovci) je s vremenom shvatila da cilj etike nije otežati lov, već osigurati da se on provodi na najhumaniji mogući način. Alat koji tome doprinosi postaje etičan.
Moral je, s druge strane, nešto dublje i osobnije. To je naš unutarnji kompas, naš osobni osjećaj za ispravno i pogrešno, formiran odgojem, uvjerenjima, iskustvom i savješću. Dok je etika vanjska (pravila grupe), moral je unutarnji (naša osobna pravila).
Moral često ima hijerarhijsku strukturu. To znači da smo u životu ponekad prisiljeni birati između dva moralna imperativa, pri čemu jedan postaje važniji od drugog. Navedimo radikalan, ali jasan primjer: lovačka etika i zakoni nalažu da je odstrel srne koja vodi lane apsolutno neprihvatljiv. To je temelj etičnosti. Međutim, zamislite hipotetsku situaciju čovjeka u ekstremnom siromaštvu, čija obitelj gladuje. Ako taj čovjek, u krajnjoj nuždi, odstrijeli tu srnu da prehrani svoju djecu, on krši lovačku etiku. Ali, u njegovom osobnom moralnom sustavu, moralna obaveza da zaštiti život svoje obitelji nadjačala je moralnu obavezu da poštedi život laneta.
Ovo ne znači da je njegov čin ispravan u očima zajednice, ali objašnjava zašto je moral toliko kompleksan. On je naš konačni sudac. Možete poštovati svaki etički kodeks, a i dalje biti nemoralna osoba, i obrnuto.
Kada ovu razliku primijenimo na noćni lov, slika postaje jasnija. Rasprava nije samo o tome "što kažu pravila" (etika), već i o tome "što nam govori naša savjest" (moral).
Tehnologija kao ogledalo karaktera: Tko ste vi kad padne mrak?
Sada dolazimo do srži problema: termovizijskih i noćnih uređaja. Protivnici ove tehnologije tvrde da ona sama po sebi kreira neetičnost. Ali to je fundamentalno pogrešan pogled na svijet.
Oprema ne kreira neetičnost; ona je otkriva Osoba koja je sklona pohlepi, nepoštovanju i kršenju pravila bit će neetična s prastarom puškom tandžarom jednako kao i s najmodernijim termalnim ciljnikom. Tehnologija joj samo omogućava da svoju neetičnost provede na učinkovitiji i devastirajući način. Termalni uređaj u rukama nemoralne osobe nije alat, već oružje masovnog uništenja lokalnog ekosustava.
Pogledajmo koje su to konkretne zlouporabe i neetične prakse koje ova tehnologija omogućava:
Odustajanje od principa "dati divljači šansu": Neki korisnici tehnologiju vide kao način da potpuno eliminiraju svaki izazov. Pucaju iz udobnosti vozila, na prevelikim udaljenostima, bez ikakvog truda, vještine prikradanja ili poznavanja terena. To nije lov, to je egzekucija.
Pucanje u neidentificirane mete: Kao što smo detaljno objasnili u prethodnom članku, najveći grijeh je pucanje u "toplu mrlju". To je čin koji se graniči s kriminalnom nepažnjom.
Masovni odstrel bez selekcije: Mogućnost da se vidi cijelo krdo u potpunom mraku može kod pohlepne osobe izazvati "krvavu groznicu". Puca se neselektivno, bez razmišljanja o strukturi krda, vodećim ženkama ili posljedicama za populaciju.
Gubitak temeljnih lovačkih vještina: Oslanjanje isključivo na tehnologiju vodi do gubitka vještina koje nas čine lovcima – poznavanje tragova, vjetra, navika divljači i snalaženja u prirodi. Postajemo operateri opreme, a ne lovci.
Sve navedeno je zastrašujuće i apsolutno neprihvatljivo. To su radnje koje sramote cijelu lovačku zajednicu i daju materijala našim protivnicima.
Međutim, okrenimo sada ploču. Što se događa kada se ista ta tehnologija nađe u rukama etične i moralne osobe? Tada ona prestaje biti oružje i postaje jedan od najmoćnijih alata za očuvanje prirode i odgovorno gospodarenje.
Evo koje su ogromne koristi etičke primjene noćne tehnologije:
Zaštita sitne divljači i podmlatka: Svi znamo koliki danak populacijama srna, zečeva i fazana uzimaju predatori, pogotovo lisica i čagalj. Ovi lukavi i pretežno noćni lovci su u današnje vrijeme izvanredno teški za kontrolu tradicionalnim metodama (širenje naselja, pojačane poljoprivredne aktivnosti, sve više šetača i trkača, itd.). Noćna optika omogućava precizan i selektivan odstrel predatora, čime se direktno štiti pomladak druge divljači. Svaki odgovorno odstrijeljen predator znači više preživjelih lanadi, zečeva i fazana. To je gospodarenje u svom najčišćem obliku.
Smanjenje šteta na poljoprivredi: Divlje svinje čine ogromne štete poljoprivrednicima. Odgovoran lovac koji noću, uz pomoć tehnologije, čuva usjeve i vrši selektivan odstrel, ne samo da ispunjava svoju gospodarsku obvezu, već i gradi mostove između lovačke i lokalne zajednice. On postaje rješenje, a ne dio problema.
Povećanje sigurnosti i smanjenje ranjavanja: Ironično, najveći argument protivnika tehnologije je istovremeno i njen najveći etički adut. S termalnim uređajem, lovac može:
100% pozitivno identificirati metu, uključujući i spol divljači.
Vidjeti točan položaj tijela divljači i plasirati hitac u vitalnu zonu.
Vidjeti što se nalazi IZA mete, sprječavajući tako moguće nesreće.
Snažan alat protiv krivolova: Ovo je možda i najvažnija, a najmanje spominjana korist. Tko su najveći neprijatelji divljači i lovstva? Krivolovci. Oni djeluju pod okriljem noći, koriste prigušivače i najprljavije metode. Što se događa kada se u lovištu noću nalaze legalni i etični lovci opremljeni termovizijom? Oni postaju oči i uši lovišta. Krivolovac gubi svoju najveću prednost – mrak. Prisutnost odgovornih lovaca s modernom opremom je najveći i najučinkovitiji stražar protiv onih koji žele uništiti ono što volimo.
Kada stavimo ove dvije strane na vagu, vidimo da problem nije u tehnologiji, već isključivo u namjeri onoga tko je koristi.
Zaključak: Zabrana ili edukacija? Lekcije iz povijesti
Suočeni s mogućim zlouporabama, instinktivna reakcija nekih je tražiti potpunu zabranu. To zvuči jednostavno i pravedno, ali povijest nas uči da su takva rješenja gotovo uvijek kontraproduktivna i stvaraju više štete nego koristi.
Najpoznatiji primjer je Prohibicija u Sjedinjenim Američkim Državama (1920-1933). Namjera je bila plemenita: smanjiti alkoholizam i poboljšati moral društva potpunom zabranom alkohola. Kakav je bio rezultat? Katastrofalan. Ljudi nisu prestali piti. Stvoreno je ogromno crno tržište koje je financiralo uspon organiziranog kriminala (Al Capone). Alkohol koji se ilegalno proizvodio bio je opasan i često otrovan. A država je izgubila milijarde u poreznim prihodima. Zabrana nije riješila problem, samo ga je gurnula u podzemlje i učinila deset puta gorim.
Bi li zabrana noćne optike postigla išta drugačije? Ne bi.
Nemoralni i neetični pojedinci bi je i dalje nabavljali na crnom tržištu i koristili ilegalno, sada bez ikakvog straha od kontrole.
Krivolovci koji se najviše žale na termale u lovištu bi tiho trljali ruke, jer bi se lovišta noću ponovno ispraznila od legalnih lovaca.
Odgovorni lovci koji su tehnologiju koristili za zaštitu divljači i smanjenje šteta bili bi razoružani i spriječeni u obavljanju svoje gospodarske dužnosti.
Neto rezultat zabrane bio bi povećanje neetičnog ponašanja i procvat krivolova.
Povijest nas uči da najbolji rezultati ne dolaze iz zabrana, već iz kombinacije triju stvari:
Stroga i jasna regulacija: Zakoni moraju precizno definirati što se, kada i kako smije loviti noću. To postavlja jasne granice i daje alate za sankcioniranje onih koji ih krše.
Kontinuirana edukacija: Lovačka društva i savezi moraju preuzeti aktivnu ulogu u educiranju svojih članova o etičkoj upotrebi tehnologije. Moramo organizirati predavanja, pisati vodiče i otvoreno razgovarati o svim zamkama i koristima.
Izgradnja kulture odgovornosti: Najučinkovitija policija je savjest i pritisak lovačke zajednice. Moramo stvoriti kulturu u kojoj je neetično ponašanje s tehnologijom predmet prezira i sramote unutar vlastitih redova. Kada lovac lovcu postane moralni uzor, postigli smo najvišu razinu samoregulacije.
Tehnologija je ovdje i neće otići. Možemo je se bojati i zabranjivati je, gurajući problem pod tepih dok ne eksplodira. Ili je možemo prihvatiti kao moćan alat, naučiti njome rukovati s mudrošću i odgovornošću, te je iskoristiti da postanemo bolji gospodari, učinkovitiji zaštitnici prirode i etičniji lovci.
Izbor nije između tradicije i napretka. Pravi izbor je između odgovornosti i anarhije. Mi, kao "Lovci na baterije", biramo odgovornost. A vi?
Dobra kob.
13
lip.
Pet najčešćih grešaka koje rade novi korisnici termovizije (i kako ih izbjeći)
Konačno je tu. Uređaj o kojem ste sanjali mjesecima, za koji ste odvojili ozbiljan novac, sada je montiran na vašu
8 min read
Konačno je tu. Uređaj o kojem ste sanjali mjesecima, za koji ste odvojili ozbiljan novac, sada je montiran na vašu pušku. Uzbuđenje. Nestrpljivost. Noć više nije prepreka, već vaše novo igralište. S takvom tehnologijom u rukama, što uopće može poći po zlu?
Vjerujte mi, mnogo toga.
Kao i svaki moćan alat, termovizija u rukama početnika može biti jednako izvor frustracija koliko i uspjeha. Ta "crna kutija" koja vam daje oči u mraku dolazi s vlastitim skupom pravila i zamki. Mi u "Lovcima na baterije" prošli smo sve te dječje bolesti i skupo platili neke lekcije – i u promašenim prilikama i u potrošenoj municiji.
Zato smo sastavili ovaj vodič. Ovo nije samo popis grešaka; ovo je naša ispovijest i zbirka znanja s terena. Pročitajte ga, naučite iz naših kikseva i preskočite fazu glavobolja. Postanite majstor tehnologije, a ne njen rob.
Odlučili smo se za ovih pet grešaka (koje svakako nisu jedine) kako bi članak ostao donekle razumne duljine.
Greška #1: "Tunelski vid" – potpuno zanemarivanje okoline
Kako to izgleda u praksi? Sjedite na čeki ili se polako prikradate. Uređaj ste prislonili na oko i skenirate teren. Fascinirani ste. Svaki topli kamen, svaki miš koji protrči, svaka grana koja se njiše na vjetru stvara ples oblika i sjena na vašem zaslonu. Toliko ste uronjeni u taj digitalni svijet da ste potpuno zaboravili na onaj stvarni. Ne čujete šuškanje lišća iza sebe. Ne osjetite promjenu vjetra. Ne vidite granu u koju ćete zapeti za tri koraka. Za vas postoji samo taj mali, pravokutni prozor u noć.
Zašto je to problem? Ovo je možda i najopasnija početnička greška.
Sigurnosni rizik: Gledajući isključivo kroz osmatrač ili ciljnik, gubite svaku perifernu svijest. Možete se spotaknuti, pasti, uganuti nogu ili, u gorim slučajevima, ne primijetiti prisutnost druge osobe (drugog lovca, gljivara, šetača) u blizini. Vaš sluh, koji je u noći ključan osjet, postaje prigušen i sekundaran.
Propuštene prilike: Dok vi hipnotizirano gledate u jednom smjeru, divljač vam može prići s boka ili s leđa. Čut ćete je tek kad bude prekasno i kad svojim naglim pokretom preplašite i sebe i nju.
Gubitak orijentacije: Lako je izgubiti pojam o tome gdje se točno nalazite kad je jedina referentna točka slika na zaslonu. Možete nehotice krenuti u krivom smjeru ili izgubiti osjećaj za udaljenosti.
Kako to ispraviti? Usvojite "Pravilo 10 sekundi", disciplina koju morate svjesno vježbati.
Podignite uređaj (monokular ili ciljnik na pušci) i skenirajte teren ne duže od 10-15 sekundi.
Nakon toga, spustite uređaj. Dopustite očima da se ponovno priviknu na prirodni mrak.
Slušajte. Usredotočite se na zvukove oko sebe. Što čujete? Pucketanje grančica? Hukanje sove? Daleki lavež pasa?
Osjetite. Kakav je vjetar? Nosi li vaš miris prema mjestu koje ste upravo promatrali?
Pogledajte oko sebe. Koristite svoj prirodni noćni vid. Primijetite siluete drveća, konture terena.
Ponavljajte ovaj ciklus: Skeniraj (10s) -> Spusti -> Slušaj -> Osjeti -> Pogledaj. Time postajete aktivan sudionik u okolini, a ne pasivni promatrač ekrana. Termovizija je vaš pomoćnik, a ne zamjena za lovačke instinkte.
Greška #2: Preveliko pouzdanje u tehnologiju – "Vidim toplinu, pucam!"
Kako to izgleda u praksi? Na 180 metara, na rubu šume, pojavljuje se svijetla, topla mrlja. Oblik je pravilan, kreće se sporo. "To je to, vepar samac," pomislite. Adrenalin raste. Končanica je mirna na toplinskom odrazu. Prst je na okidaču. Ne vidite detalje, ne vidite noge, ne vidite glavu jasno, ali toplinski potpis je tu. Sigurni ste 90%. I to je dovoljno, zar ne?
Zašto je to problem? Ovo je najveća etička i praktična greška koju lovac može napraviti. Toplinski potpis NIJE pozitivna identifikacija. Tih 10% sumnje je provalija u koju možete upasti.
Pucanj u krivu divljač: Ta "topla mrlja" može biti krmača koju prate prasci skriveni u visokoj travi. Može biti zaštićena divljač. U najgorem slučaju, može biti domaća životinja koja je odlutala.
Pucanj u čovjeka: Iako zvuči nevjerojatno, događa se. Osoba koja se sagnula, čuči ili leži, iz daljine može dati zbunjujući toplinski potpis. Posljedice takve greške su nezamislive.
Neetičan hitac: Pucanje bez jasne slike o položaju životinje (stoji li frontalno, bočno, pod kutom?) gotovo sigurno vodi lošem pogotku, ranjavanju i dugoj, mučnoj potrazi.
Kako to ispraviti? Usvojite mantru koja mora biti uklesana u vaš lovački mozak: "AKO SUMNJAŠ, NE PUCAJ." Nema iznimke.
Tražite potvrdu, ne samo detekciju: Uređaj služi da detektirate prisutnost. Vaš mozak i iskustvo služe da identificirate metu.
Analizirajte kretanje: Kako se meta kreće? Da li se kreće kao divlja svinja (odlučno, u liniji), kao srneća divljač (graciozno, uz zastajkivanje) ili kao jazavac (nisko, gegavo)?
Koristite optički i digitalni zoom s oprezom: Približite sliku, ali budite svjesni da digitalni zoom drastično smanjuje kvalitetu. Ako ni s maksimalnim zumom ne možete razaznati ključne dijelove tijela (glava, noge, linija leđa), predaleko ste za siguran hitac.
Upoznajte svoju opremu: Znajte na kojoj udaljenosti s vašim uređajem možete pouzdano prepoznati divljač, a ne samo vidjeti "mrlju". Za neke uređaje to je 100 metara, za vrhunske 300 i više. Budite iskreni prema sebi.
Nikakav trofej nije vrijedan rizika koji donosi pucanje u neidentificiranu metu. Strpljenje je vrlina koja u noćnom lovu vrijedi deseterostruko.
Greška #3: Zaboravljanje osnova lova – vjetar i zvuk i dalje postoje
Kako to izgleda u praksi? Osjećate se kao Predator iz filma. Nevidljivi ste. Vidite sve, a vas nitko ne vidi. S tim osjećajem nadmoći, počinjete se kretati ležernije. Stanete na suhu granu – "Nema veze, ne vide me." Vjetar vam puše direktno u leđa i nosi vaš miris prema polju gdje ste upravo ugledali krdo – "Ma daleko su, neće osjetiti." Nastavljate se kretati i odjednom, cijelo krdo diže glave i nestaje u šumi brzinom munje. Stojite i pitate se: "Kako?"
Zašto je to problem? Termovizija vam daje prednost samo u jednom smislu – vidu. Divljač i dalje posjeduje svoja superiorna osjetila koja su brusila tisućama godina evolucije.
Njuh: Njuh divlje svinje je njen glavni obrambeni mehanizam. Može vas namirisati sa stotina metara ako je vjetar povoljan za nju (a nepovoljan za vas). Vaša "nevidljivost" tu ne znači apsolutno ništa.
Sluh: U tišini noći, zvuk slomljene grančice ili šuškanje vaše jakne putuje nevjerojatno daleko. Divljač sve takve zvukove jasno razaznaje.
Kako to ispraviti? Shvatite termoviziju kao samo jedan dodatak vašem lovačkom alatu, a ne kao zamjenu za sve ostale vještine.
Vjetar je i dalje kralj: Apsolutno pravilo broj jedan, uvijek i zauvijek. Prije svakog kretanja, provjerite smjer vjetra. Koristite upaljač, prah za provjeru vjetra ili jednostavno osjetite na licu. Uvijek se krećite uz vjetar ili s bočnim vjetrom.
Budite tihi kao i prije: Krećite se polako, "korak po korak". Zastanite svakih nekoliko metara. Osluškujte. Tehnologija vas ne oslobađa potrebe za tihim kretanjem.
Iskoristite tehnologiju za taktičku prednost: Umjesto da vas učini lijenima, koristite termoviziju da budete još bolji. Kad uočite divljač na 300 metara, imate vremena stati, provjeriti vjetar, isplanirati rutu prilaska i kretati se s još većim oprezom. Uređaj vam kupuje vrijeme za donošenje pametnih odluka.
Greška #4: Tehnička nebriga – zanemarivanje uređaja koji vam je ispraznio novčanik
Kako to izgleda u praksi? Na čeki ste. Konačno, nakon dva sata čekanja, izlazi vepar. Dižete pušku, ali slika je mutna, zrnata, s duhovima prethodnih slika. U panici pokušavate izoštriti, ali ne ide. Ili još gore: taman kad trebate okinuti, zaslon zatreperi i ugasi se. Baterija je prazna. Prilika života je otišla u vjetar zbog nečega što ste mogli spriječiti.
Zašto je to problem? Termalni uređaj je sofisticiran komad elektronike, a ne čekić. Zahtijeva minimalnu, ali redovitu pažnju da bi radio besprijekorno. Zanemarivanje vodi lošim performansama, kraćem životnom vijeku i, na kraju, kvarovima i troškovima.
Kako to ispraviti? Razvijte rutinu održavanja. To je pet minuta posla koje čine ogromnu razliku.
Redovita kalibracija (NUC): Onaj "klik" koji čujete i kratko zamrzavanje slike je kalibracija. Uređaj time ujednačava temperaturu senzora i daje čistu sliku. Kalibrirajte uređaj svaki put kad primijetite da slika gubi na kvaliteti, pogotovo kod promjena temperature okoline. Većina uređaja ima automatsku kalibraciju, ali naučite koristiti i ručnu – ona je gotovo bešumna i neće odati vaš položaj u ključnom trenutku.
Upravljanje baterijama (jeste lovci na baterije ili ne): Baterija je srce vašeg uređaja.
Napunite je prije SVAKOG lova. Nema "ma ima još dvije crtice od prošli put".
Nosite rezervnu bateriju ili power bank. To nije luksuz, to je obavezna oprema. Hladnoća drastično smanjuje kapacitet baterije.
Štedite energiju: Isključite Wi-Fi, GPS i funkciju snimanja videa ako ih aktivno ne koristite. Te funkcije su veliki potrošači.
Čišćenje leće od germanija: Leća na vašem termalnom uređaju NIJE staklo. Napravljena je od skupog i osjetljivog materijala, najčešće germanija.
NIKADA je ne brišite rukavom, majicom ili papirnatom maramicom. Izgrebat ćete premaz i trajno uništiti performanse.
Koristite puhalicu za prašinu (kao za fotoaparate) da otpušete veće čestice.
Nakon toga, nježno obrišite leću krpicom od mikrovlakana namijenjenom za optiku.
Greška #5: Pogrešna procjena udaljenosti i mogućnosti uređaja
Kako to izgleda u praksi? Kroz ciljnik vidite divlju svinju. Na zaslonu izgleda veliko i jasno. Čini vam se da je na idealnih 120-130 metara. Pucate. Divljač poskoči i nestane. Ujutro, nakon duge potrage, ne nalazite ništa. Vratite se na mjesto pucanja i laserskim daljinomjerom izmjerite udaljenost. Rezultat: 220 metara. Pucali ste na skoro dvostruko većoj udaljenosti nego što ste mislili.
Zašto je to problem? Termovizija i digitalni zoom stvaraju optičku iluziju i potpuno remete našu urođenu sposobnost procjene udaljenosti.
Neetični i neprecizni hici: Pucanje na nepoznatu udaljenost je kockanje. Ne možete točno kompenzirati pad zrna ako ne znate daljinu. To vodi promašajima ili, još gore, ranjavanju divljači.
Prekoračenje vlastitih sposobnosti: Možda ste vi i vaša puška precizni do 150 metara, ali ako mislite da je 250 metara zapravo 150, debelo ste u zoni gdje više ne vladate situacijom.
Kako to ispraviti? Ne vjerujte svojim očima. Vjerujte mjerenju.
Investirajte u laserski daljinomjer (LRF): Ovo je, uz sam termalni uređaj, najvažniji dio opreme za noćni lov. Bilo da je integriran u vaš ciljnik ili ga nosite kao zaseban monokular, LRF je jedini način da dobijete točan podatak.
Upoznajte razliku između optičkog i digitalnog zooma: Vaš uređaj ima osnovno optičko povećanje (npr. 2.5x). Sve iznad toga je digitalni zoom, koji samo rasteže postojeće piksele i degradira sliku. Postavite si pravilo: "Ako moram koristiti visoki digitalni zoom da bih uopće prepoznao metu, predaleko sam za etičan hitac."
Vježbajte procjenu: Tijekom dana, na poznatom terenu, pokušajte procijeniti udaljenost do nekog drveta ili kamena, a zatim provjerite s LRF-om. Tako ćete s vremenom "kalibrirati" svoj mozak da bolje razumije perspektivu kroz termoviziju.
Zaključak: Alat, a ne čarobni štapić
Termovizija je revolucionaran alat koji je promijenio pravila igre u noćnom lovu. Ali na kraju dana, on je i dalje samo to – alat. Ne može zamijeniti znanje, strpljenje, etiku i temeljne lovačke vještine.
Ne dopustite da vas sjaj tehnologije zaslijepi. Učite iz ovih grešaka, poštujte moć koju držite u rukama i koristite je odgovorno. Tek tada ćete postati pravi "Lovac na baterije".
Dobra kob
12
lip.
(Ne)legalnost dnevno noćnih uređaja
Svako malo se povede rasprava o lovu s tzv. dnevno-noćnim uređajima, te redovito vidimo objavljene fotografije na socijalnim mrežama radi
5 min read
Svako malo se povede rasprava o lovu s tzv. dnevno-noćnim uređajima, te redovito vidimo objavljene fotografije na socijalnim mrežama radi kojih lovci mogu bez problema ostati bez oružja.
Djelomično su krivi sami lovci jer ne poznaju zakon, pa u težnji za što manje komplikacija biraju što univerzalnije uređaje za lov što su trgovci iskoristili da malo zamute vodu s "dnevno noćnim uređajima".
Zakon o lovstvu
U članku 64. Zakona o lovstvu u točki 5. stoji da je zabranjeno loviti divljač:
optičkim ciljnicima za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike, električnim ili elektroničkim ubojitim ili omamljujućim napravama, eksplozivom, istjerivanjem plinom ili dimom,
Ovu definiciju možemo pojednostavit:
zabranjeno je lovit sa svim uređajima koji bez baterija ne mogu prikazati sliku
Također, imamo i Članak 7. Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja:
(1) Lovačko oružje i naboje nije dopušteno uporabljivati u vrijeme smanjene vidljivosti uzrokovane klimatskim nepogodama (padaline, magla, vjetar i sl.) te noću.
(2) Noćno vrijeme u smislu ovoga Pravilnika jest razdoblje od dva sata nakon zalaska sunca do dva sata prije izlaska sunca.
(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, lovačko oružje i naboje smije se uporabljivati noću:
– za vrijeme mjesečine koja omogućava prethodno motrenje pri odstrjelu svinje divlje, smeđeg medvjeda, jazavca, kuna, lisice, čaglja i tvora te
– kad je dopuštena iznimna upotreba optičkih ciljnika za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili umjetnih svjetlećih naprava i naprava za osvjetljavanje cilja.
Osim toga, 11.7.2025.g. stupila je na snagu nova Naredba o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači (NN 101/2025, u daljnjem tekstu Naredba) koja u Članku 3. eksplicitno dozvoljava korištenje noćnih ciljnika za lov divlje svinje, lisice i čaglja:
Članak 3. (1) Radi provedbe ove Naredbe dopušta se: – lov u lovostaji za divljač svinja divlja – krmača – upotreba optičkih ciljnika za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja za lov svinje divlje, lisice i čaglja izvan zaštićenih područja i
Dakle, zakonom je zabranjeno loviti u uvjetima smanjene vidljivosti i noću, osim divlje svinje, smeđeg medvjeda, jazavca, kune, lisice, čaglja i tvora kad je mjesečina i moguće je prethodno osmatranje.
Za vrijeme trajanje nove Naredbe, noćnim uređajima dozvoljeno je loviti divlju svinju, lisicu i čaglja (više detalja dalje u tekstu).
Dnevno noćni uređaji ne postoje
Sukladno prethodnoj definiciji, jasno je da "dnevno-noćni" uređaji ne postoje, to je naprosto marketinški pojam jer svaki uređaj koji treba bateriju da bi prikazao sliku, bez obzira koristio se po danu ili po noći - spada u kategoriju uređaja s kojima je lov zabranjen.
To znači da je SVAKI lov (osim iznimaka koje ćemo navesti kasnije) s takvim uređajima nezakonit i tretira se kao krivolov. Uopće nije važno je li dan, noć, dva sata prije ili nakon zalaska sunca.
Divlja svinja
Prema Naredbi iznimno je dozvoljeno korištenje uređaja iz članka 64. točke 5. Zakona o lovstvu.
Dakle, dok je Naredbana snazi, dozvoljeno je za lov divlje svinje koristiti uređaje koji trebaju bateriju da bi prikazali sliku.
Danom kada uredba prestane važit, lov divlje svinje dnevno-noćnim uređajima bit će zabranjen kao i za ostalu divljač.
Lisica i čagalj
Populacija lisice i čaglja dramatično je povećana u zadnjem desetljeću zbog nekoliko, za njih, povoljnih faktora:
vrlo uspješno liječenje bjesnoće koja nije zabilježena više od 10 godina
blaže zime koje ujedno utječu i na veću populaciju i dostupnost plijena
prilagodba i širenja staništa u naseljena područja
Osim toga, u dosta lovišta je smanjena lovna površina širenjem gradova / naselja što dodatno otežava redovni lov grabežljivaca.
Sukladno tome, svako lovačko društvo / udruga može poslati zahtjev za izdavanje dopuštenja za lov lisice i čaglja optičkim ciljnicima za noćni lov u Upravu šumarstva, lovstva i drvne industrije, Sektor lovstva.
💡
VAŽNO - Od 11.7.2025.g. stupanjem na snagu nove Naredbe, izvan zaštićenih područja nije više potrebno ishoditi posebnu dozvolu za lov lisice i čaglja noćnim uređajima. Naredbe u članku 3. eksplicitno dozvoljava korištenje noćnih uređaja za lov lisice i čaglja:
Članak 3. (1) Radi provedbe ove Naredbe dopušta se: – lov u lovostaji za divljač svinja divlja – krmača – upotreba optičkih ciljnika za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja za lov svinje divlje, lisice i čaglja izvan zaštićenih područja i
S obzirom da je ovo dopuštenje regulirano Naredbom, a ne Zakonom, ostavit ću stari tekst za slučaj prestanka važenja Naredbe.
Ukoliko je zahtjev odobren, Ministarstvo poljoprivrede će izdati rješenje koje traje do kraja lovne sezone (31.3.), nakon čega je potrebno podnijeti izvješće i podnijeti novi zahtjev, ukoliko i dalje postoji potrebna za posebnom dozvolom.
Htio bih još razjasniti stavak 6. članka 66. Zakona o lovstvu: (6) Prethodnu suglasnost iz stavka 4. ovoga članka nije potrebno ishoditi ako se radi o upotrebi optičkih ciljnika za noćni lov za lov svinje divlje, lisice i čaglja izvan zaštićenih dijelova prirode.
Ovaj stavak se odnosi samo na prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode. Dakle, u područjima zaštićenih dijelova prirode, prije nego se može dobiti rješenje o korištenju noćnih uređaja za odstrel lisice i čaglja od Ministarstva poljoprivrede, potrebno je ishoditi prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode, dok izvan zaštićenih područja ta prethodna suglasnost nije potrebna i može se odmah poslati zahtjev u Ministarstvo poljoprivrede.
Ako primjećujete značajan porast populacije lisice i naročito čaglja, možete zatražiti posebnu dozvolu za korištenje noćnih uređaja za lov lisice i čaglja. Obrazložite u zahtjevu povećanje broja predatora i razloge zašto ih nije moguće loviti po danu (blizina naselja, povećane aktivnosti u polju / šumi, itd.) Zahtjevu obavezno morate priložiti zapisnike o utvrđivanju brojnog stanja divljači za lisicu i čaglja. Rezultati su vidljivi već nakon dvije-tri sezone, porast populacije zeca, fazana i naročito srneće divljači je značajan.
A što s osmatračima
Zakon eskplicitno spominje zabranu "optičkim ciljnicima za noćni lov", dakle uređaji za noćno osmatranje s kojim nije moguć lov nisu obuhvaćeni zabranom i slobodno se koriste u lovu.
Zaključak
S obzirom na zakonske odredbe i Naredbu, s dnevno-noćnim uređajima:
NIJE DOZVOLJENO:
loviti srneću i jelensku divljač bez obzira bio dan ili noć
jazavca, kunu ...
DOZVOLJENO JE:
loviti divlje svinje za vrijeme trajanje Naredbe
loviti lisicu i čaglja za vrijeme trajanja Naredbe
I za kraj napomena koju doista ne bi trebalo pisati, ali neka bude: Nemojte se slikati s dnevno-noćnim optikama s odstreljenom srnećom i jelenskom divljači. Ne samo da je protuzakonito, nego i je nelovački i neetički. Riskirate gubitak oružja i narušavate ugled ne samo sebi, nego i cijeloj lovačkoj zajednici.
04
lip.
Kako odabrati termalni osmatrač (2026)
U današnje vrijeme kad se novi brendovi termalnih uređaja pojavljuju gotovo na mjesečnoj bazi, s teško razumljivim specifikacijama, sve se
11 min read
U današnje vrijeme kad se novi brendovi termalnih uređaja pojavljuju gotovo na mjesečnoj bazi, s teško razumljivim specifikacijama, sve se teže snaći u tom termalnom "ćušpajzu". U ovom članku ću pokušati napraviti osnovne smjernice kojima se možete voditi kod odabira.
Bitno ili nebitno, pitanje je sad ...
Prije nego se dotaknem cjenovnih razreda, idemo vidjeti što znače pojedine specifikacije, na koje treba obratiti pažnju, a koje su marketinški trikovi koje slobodno možemo ignorirati.
Ako pogledate neku reklamu ili specifikacije na internetu, čest opis će biti nešto u stilu "jako osjetljiv senzor 640x480, pixel pitch 17 µm, NETD < 25 mK, domet detekcije, brzina osvježavanja, Dual FOV itd. ... ". Što točno znače te brojke i za što su bitne?
Rezolucija senzora
Rezolucija senzora označava broj detektora (piksela) ("očiju" koji gledaju toplinu) na samom senzoru i u današnje vrijeme najćešće ima jednu od vrijednosti: 256x192, 384x288, 640x480, 640x512, 1280x1024.
U ovoj kategoriji vrijedi "više je bolje", ali isto tako vrijedi "više je skuplje", pa je pravo pitanje ustvari - koliko je dovoljno? Odgovor na to pitanje prvenstveno ovisi o vašem načinu lova i terena na kojem lovite. Ako većinu vremena čekate svinje na 30-tak metara, 256x192 će sasvim dobro odradit taj posao, ali ako ste na otvorenim prostorima i lovite predatore, onda želite barem 384x288, a idealno 640x512.
Osnovna razlika veće rezolucije je oštrija slika i više detalja. Na slici ispod možemo vidjet razliku senzora 384x288 i 640x480. Vidi se koliko je 384 više "zubata" slika, naročito na rubovima poput žica ili detaljima zgrade.
Važno je napomenuti da uživo te slike izgledaju bitno bolje jer su sada rastegnute na puno veći ekran na kojem ovo čitate, dok uživo oko gleda povećani ekran s vrlo male udaljenosti i slika je osjetno bolja.
Razlika slike 384x288 senzora na 2.4x i 640x480 na 2.1x
Senzori rezolucije 1280x1024 su samo za one koji žele imati najbolje što postoji jer u pravilu pružaju samo bitno veće vidno polje od 640x512 senzora, ali ne i više detalja (više o tome u pixel pitch podnaslovu), a dolaze uz znatno veću cijenu i često veće dimanzije i težinu.
Veličina piksela (pixel pitch - 17 µm, 12 µm)
Veličina piksela određuje upravo to - veličinu svakog pojedinog detektora (piksela) na senzoru i označava se u mikrometrima. Stariji uređaji imaju veličinu senzora 17 µm, a noviji 12 µm.
Ovdje vrijedi "manje je bolje", no ako lovite na malim udaljenostima i 17 µm će sasvim dobro poslužiti svrsi, a bit će u pravilu jeftiniji, tako da ih ne treba nužno odbacit.
Što je veličina piksela manja, tako na senzor iste fizičke veličine možemo strpat više njih, što će sliku učiniti oštrijom. Osim toga, omogućit će ili manje leće (i lakši uređaj jer leća mora pokrit manju fizičku površinu) ili veće bazno povećanje (s obzirom da je površina senzora manja, moguće je dobit više zakrivljenu leću u manjim dimenzijama a da još uvijek pokriva cijelu površinu senzora).
Zbog toga 1280x1024 senzori najčešće dolaze s 1x do 2x baznim povećanjem, 640x512 ćete najčešće naći od 2x-3x, dok će 384x388 biti između 3.5x i 5x. To ne znači da se na 1280 senzor ne može stavit leća za 5x bazno povećanje, ali to bi bio ogroman i izuzetno skup uređaj koji nikome ne bi bio od koristi.
Upravo veličina piksela je razlog zašto uređaji od 1280x1024 piksela ne daju više detalja od 640x512 jer pikseli nisu "gušći", samo je senzor fizički bitno veći, radi čega treba bitno veću leću uz manje bazno povećanje (da bi leća mogla pokriti četiri puta veći senzor). Dakako, ne treba zanemariti GOLEMO vidno polje uz izuzetno oštru sliku koje pruža 1280 senzor, tako da svakako ima svoje mjesto kod ljudi s dovoljno dubokim džepovima :-)
NETD (Noise Equivalent Temperature Difference)
Ova nerazumljiva kratica zapravo predstavlja osjetljivost senzora, odnosno sposobnost razlučivanja razlike u temperaturama.
Označava se u mK, odnosno miliKelvinima i danas ima vrijednosti od <40mK pa do <18mK, pa čak i manje. Senzor s <40mK će detektirat sve temperaturne razlike od 40mK odnosno 0.04 ºC, dok će senzor od <18mK detektirati razlike od 18mK ili 0.018 ºC.
Te osjetljivosti su dovoljne da se bez problema vidi kora na drvetu ili žilice na listu i što je osjetljivost manja, to ćemo vidjet više detalja, naročito u lošim vremenskim uvjetima.
No, što su loši vremenski uvjeti za termalne uređaje? To su svi uvjeti koji izjednačavaju temperaturu objekata, odnosno smanjuju temperaturne razlike, poput kiše ili jačeg vjetra - u takvim uvjetima, što je manji NETD, to će biti bolja slika s više detalja.
Dakle, podatak je s jedne strane bitan, no s druge, rijetko nas u noći zanima kora na drvetu - zanima nas divljač, tako da će i 40mK senzor dobro poslužiti na manjim udaljenostima i većoj divljači.
Promjer leće objektiva
Za promjer leće bi mogli reći "veće je bolje" i to je istina što se kvalitete slike tiče jer veća leća će pokupit više "topline" i senzor će imati više informacija za prikazati bolju sliku.
No, veća leća ujedno znači veći, skuplji i teži uređaj, a što ne mora nužno biti bolje za svakog. Za manje udaljenosti, leća od 19mm će sasvim dobro poslužit jer ujedno daje i najšire vidno polje, što je bitno u šumi i zatvorenim prostorima.
Termalni uređaji u pravilu nemaju optičko povećanje kao dnevne optike. Postoje uređaji s dvostrukom fokalnom daljinom koje omogućavaju dvije razine optičkog povećanja, ako vas zanima više, možete pročitati članak Thermtec Wild 350D - optičko povećanje na termalnim osmatračima
Zbog toga moramo birati želimo li osmatrač širokog vidnog polja (manjeg baznog povećanja) ili većeg povećanja (i užeg vidnog polja). Široko vidno polje (i manje povećanje) je korisno u šumi i zatvorenim prostorima, dok veće povećanje dolazi do izražaja na otvorenim prostorima, pa nam veće povećanje omogućava identifikaciju divljači na većim daljinama.
Odaberite prema tome kako i gdje najviše lovite.
Tri različita povećanja: 2.1x, 2.4x i 4.8x
Maksimalni otvor blende ili F broj
U nekim specifikacijama naći ćemo i otvor blende koju ima leća i označa se F i neki broj, primjerice F0.9 ili F1.2
Ukatko, što je F broj manji, to će leća propustit više svjetla i kao rezultat, imat ćete bolju sliku.
Ovaj podatak slobodno ignorirajte jer svaki osmatrač ima leću prilagođenu upotrebi za koju je namijenjen, a proizvođači će u pravilu istaknut leću F0.9 - no to su ionako uređaji u gornjem segmentu, pa je i za očekivati da imaju i najbolje leće.
Brzina osvježavanja (refresh rate)
Označava koliko puta u sekundi senzor može dati sliku na ekran i označava se u hercima (Hz).
U praksi, razlika između 30Hz i 60Hz se jako primjeti dok pomičete uređaj ili dok se nešto brzo kreće u kadru. Na 30Hz slika će biti "trazava" i zamućena, dok će na 60Hz biti vrlo glatka i oštra.
U pravilu, 30Hz je sasvim dovoljno jer većina situacija je statična, niti se vi stalno vrtite okolo, niti divljač stalno trči da bi postojala nužnost za 60Hz koji naprosto pruža ljepšu i ugodniju sliku - dakako, često uz višu cijenu.
Optičko i digitalno povećanje
Optičko uvećanje je "pravo" uvećanje koje daje leća, dok digitalno uvećanje samo rasteže postojeću sliku (kao zum na mobitelu), što dovodi do gubitka kvalitete slike. Osnovno optičko uvećanje je važno, digitalno je obično upotrebljivo sam na prvom stupnju, a nakon toga je slika sve lošija i neupotrebljiva.
Stoga, ako vidite da termalni uređaj ima povećanje 2-20x, onda možete biti sigurni da će biti upotrebljiv samo na 2x i donekle na 4x, a sve iznad toga će biti više ili manje zamućene fleke.
U sljedećim primjerima možemo vidjeti razliku između digitalnog i optičkog povećanja. Srna na svim slikama nalazi se na 230m.
Slika lijevo ima bazno povećanje 2.4x i digitalno je povećana za 1.8x na ukupno 4.3x, dok je desno slika optičkog povećanja od 4.8x. Kao što vidimo, razlika u detaljima je ogromna.
Razlika između digitalnog i optičkog povećanja na 384x288 senzoru
U ovom primjeru, slika lijevo je bazno povećanje 2.4x uvećana za 4.0x ukupno na 9.6x, dok je desno bazno povećanje 4.8x uvećano za 2.5x na ukupno 12x. Vidimo koliko više detalja zadržava slika kad bazno (optičko) povećanje veće.
Lijevo povećanje od 9.6x (bazno 2.4x), a desno 12x (bazno 4.8x), oboje 384x288
Bazno povećanje je kombinacija veličine leće i veličine senzora, pa će tako 35mm leća dati otprilike 4x-5x povećanje na 384 senzoru i 2x-3x povećanje na 640 senzoru.
Bazno povećanje birate prema vašim potrebama. Ako lovite u šumi na malim udaljenostima, vama je bolje 2x povećanje umjesto 4x. Isto tako, ako ste na otvorenim poljima, bolje će vam poslužiti 4x.
Također, za identifikaciju divljači na većim daljinama, bolji je 384 senzor s 5x povećanjem, nego 640 senzor s 2.1x.
Kao što vidimo, moramo se kod kupovine odlučit za jedno od toga i tu u igru ulaze urađeji s dvostrukom fokalnom daljinom kao spomenuti Thermtec Wild 350D koji omogućava dva optička povećanja: 2.4x i 4.8x na 384 senzoru.
Domet detekcije, prepoznavanja i identifikacije
Proizvođači će redovito isticat najveću daljinu detekcije, no što to zapravo znači i što je detekcija, a što identifikacija.
Detekcija: "Hej, tamo nešto svijetli!" (vidite toplu točku).
Prepoznavanje: "Aha, to je životinja." (možete razaznati oblik).
Identifikacija: "E, to je definitivno divlja svinja, a ne susjedov pas." (možete sa sigurnošću reći o kojoj se vrsti radi).
Ovi dometi ovise o veličini mete i svim gore navedenim specifikacijama.
Cjenovni razredi i što očekivati
Idemo sada vidjeti kako to sve izgleda u financijskim okvirima. Navest ću osnovne karakteristike za cjenovni rang, a kao primjer ću navesti Thermtec i NocPix (prije Infiray) uređaje koji i osobno koristim. Svi proizvođači nude uređaje u ovim kategorijama, pa se prema općim karakteristikama i mojim primjerima možete povoditi pri usporedbama drugih uređaja.
1. Ulazni razred (do 1000€):
Specifičnosti: Ovdje ćete najčešće naći senzore rezolucije 256x192 piksela (ponekad i niže), s veličinom piksela od 12µm ili 17µm. NETD je obično <40mK ili <35mK. Leće su manje, recimo od 10mm do 19mm. Brzina osvježavanja može biti 25Hz, ali sve češće i 50Hz. Domet detekcije za ljudsku figuru je obično do nekih 600-900 metara, a prepoznavanje i identifikacija na znatno manjim udaljenostima.
Primjer Thermtec Cyclone 315: model nudi vrlo solidne performanse za cijenu, s 12µm senzorom rezolucije 384*288 od 50Hz, 15mm lećom i NETD <20mK. Više nego dovoljno za lov na kraćim udaljenostima ili općenito promatranje.
Prednosti:
Pristupačna cijena.
Kompaktni i lagani.
Dobri za upoznavanje s tehnologijom.
Mane:
Ograničen domet i detalji slike, posebno u lošijim uvjetima.
Manje dodatnih funkcija (iako i ovdje ima modela s Wi-Fi i snimanjem).
Promjene u 2026.g.
U 2026.g. pojavili su se RIX uređaji, specifično RIX Pocket K2 i RIX Pocket K3 koji su kvalitetu uređaja i prikaza slike iz skupljih cjenovnih razreda spustili ispod 1000€ i svakako ih preporučam ako tražite povoljni, a dobar termalni osmatrač.
2. Srednji razred (cca 1000€ - 2000€): Najbolji omjer uloženo-dobiveno
Specifičnosti: Ovdje vladaju senzori rezolucije 384x288 piksela, no u gornjem rangu se mogu dobiti odlični osmatrači sa 640x480 senzorom. Veličina piksela je uglavnom 12µm. NETD je često <35mK, a ponekad i ospod <25mK kod boljih modela. Leće su obično od 25mm do 35mm. Brzina osvježavanja od 50Hz je većinom standard. Domet detekcije ide i preko 1500 metara za ljudsku figuru. Slike su znatno oštrije i detaljnije. Često dolaze s Wi-Fi, snimanjem, a neki i s laserskim daljinomjerom (LRF).
Primjer Thermtec Wild 335: Popularni model koji nudi odličan balans performansi. Senzor 384x288@12µm na 50Hz, 35mm lećom i NETD <18mK je vrlo sposoban uređaj za većinu lovačkih situacija. Može se dobiti i varijanta s daljinomjer još uvijek u ovom cjenovnom razredu.
Primjer NocPix Lumi H35: Odličan osmatrač malih dimenzija sa senzorom 640x512@12µm na 50Hz, 35mm lećom i NETD <18mK. Varijanta s daljinomjerom taman malo probija ovaj razred.
Prednosti:
Izvrstan omjer cijene i kvalitete slike/dometa.
Svestrani, pogodni za većinu korisnika.
Često bogatiji dodatnim funkcijama.
Mane:
Cijena je već ozbiljnija investicija.
Možda neće zadovoljiti najzahtjevnije korisnike koji traže apsolutni maksimum.
3. Visoki razred (cca 2000€+): Za one koji traže najbolje
Specifičnosti: Ovdje dominiraju senzori rezolucije 640x480 ili 640x512 piksela, s 12µm pixel pitchom. NETD je vrhunski, često <20mK, pa čak i <15mK. Leće su velike, 50mm i više, što omogućuje impresivne domete detekcije (preko 2500m za ljudsku figuru). Slika je nevjerojatno oštra i detaljna, čak i na velikim udaljenostima i u teškim uvjetima. LRF, napredni algoritmi za obradu slike, vrhunski zasloni (OLED) i dugotrajne baterije su standard. U ovom cjenovnom razredu su i uređaji s optičim povećanjem poput Thermtec Wild 350D
Primjeri:
Thermtec Wild 650L (s dvostrukim vidnim poljem): 640x512@12µm senzorom, 50mm lećom i NETD <18mK s ugrađenim daljinomjerom.
Thermtec Wild 350D ili 650D: osmatrači s optičkim uvećanjem s dvostrukim lećama od 25 i 50mm na 384x288 senzoru (350D) ili 640x512 (650D)
NocPix Vista ili Quest serija: osmatrači s izuzetnom <15mK osjetljivošću na 640x512 ili čak 1280x1024 senzorima s F0.9mm lećom
Prednosti:
Najbolja moguća kvaliteta slike, domet i osjetljivost.
Sve najnovije tehnologije i funkcije.
Pouzdani u najtežim uvjetima.
Mane:
Visoka cijena
Mogu biti nešto veći i teži zbog velikih leća.
31
svi.
Thermtec Wild 350D - optičko povećanje na termalnim osmatračima
Jedan od kompromisa s termalnim osmatračima je da moramo birat između visoke rezolucije širokog vidnog polja i niže rezolucije, većeg
5 min read
Jedan od kompromisa s termalnim osmatračima je da moramo birat između visoke rezolucije širokog vidnog polja i niže rezolucije, većeg povećanja i bolje detekcije - ali uz gubitak širine vidnog polja.
Sukladno tome, moramo odvagnuti kako ćemo najviše koristiti osmatrač i prema tome odabrati. Ako smo najčešće u šumi, bolje je birati šire vidno polje, a ako smo u polju - veće povećanje i bolju detekciju na većim daljinama.
Zar ne bi bilo lijepo da termalni osmatrači imaju optičko povećanje, pa da možemo imati oboje u jednom uređju?
No, mogućnost optičkog povećanja do sada je zaobilazilo termalne uređaje u širokom luku. Razlozi leže u specifičnosti tehnologije i potrebe za vrlo skupim germanijevim lećama koje propuštaju najviše infracrvenog svjetla (toplinskog "otiska"), što bi u konačno rezultiralo previsokom cijenom za masovno tržište.
Thermtec Wild 350D
Thermtec je ponudio zanimljivo rješenje koje ne omogućava puno optičko povećanje kao na dnevnim optikama, gdje možemo optiku staviti na bilo koje povećanje u rasponu koje optika nudi, ali omogućava dva položaja - 25mm il 50mm, što efektivno daje prava povećenja od 2.4x i 4.8x
Pokušat ću demonstrirat kako to izgleda u praksi. Prva fotografija prikazuje polje na 25mm, odnosno 2.4x - koje nudi široko vidno polje:
Thermtec Wild 350D na 25mm (2.4x)
I sada okrećem osmatrač na 50mm (4.8x):
Thermtec Wild 350D na 50mm (4.8x)
Na prvoj slici vidimo da Wild 350D detektira toplinu, a na drugoj slici, nakon povećanja, jasno vidimo da se radi o zecu.
Ukoliko vam ovo nije baš impresivno, uzmimo u obzir da se zec nalazi na udaljenosti preko 500m !!
Evo još nekoliko primjera:
Srna na 130m na 2.4x i 4.8x
Srna na 230m na 2.4x i 4.8x
0:00
/0:31
Kolega na 30-tak metara
Više o uređaju
Uređaj je "valjkastog" oblika i odlično leži u ruci sa svim gumbima dostupnim pod prstima. Zbog vanjske leće od 50mm većih je dimenzija, a pošto ima i mehanizam za prebacivanje na 25mm leću, osjetno je teži u usporedbi s malim osmatračima. Svakako nije pretežak za korištenje, no traži određeno vrijeme privikavanja, naročito ako imate neki od malih i laganih osmatrača koji stanu u džep. Wild 350D ne stane u svaki džep, no dolazi s torbicom koja se može nosit oko vrata ili na remenu.
Thermtec Wild 350D odlično leži u ruci
Na vrhu uređaja nalaze se četiri gumba s kojima kontroliramo sve opcije uređaja. Prvi gumb je namijenjem snimanju fotografije (kratki klik) ili videa (dugi klik za pokretanje i zaustavljanje snimanja). Drugi gumb je "joystick" koji se može pritisnuti i pomicati u četiri strane i njime upravljamo svim funkcijama uređaja poput promjene palete boja, aktiviranje AI daljinomjera, ulazak u izbornik, kretanje kroz izbornik i podešavanje opcija, digitalno povećavanje slike, te ručna kalibracija. Treći gumb je zapravo kotačić kojim izoštravamo sliku i četvrti gumb služi za paljenje / gašenje uređaja te stavljanje uređaja u standby.
Osim toga, kod okulara je prsten za podešavanje dioptrije, a kod same leće je prsten kojim se prebacujemo između 25mm i 50mm i to je jedina kontrola za koju nam je potrebna druga ruka.
Uređaj koristi izmjenjivu standardnu 18650 bateriju (u paketu dolaze dvije). NAPOMENA: ako se na novom uređaju poklopac baterije JAKO teško otvara (zbog gumene zaštite od vode), samo upotrijebite veću silu kod otvaranja poklopca.
Wild 350D koristi standardnu 18650 bateriju
Postavke
Thermtec Wild 350D ima najviše postavki koje sam do sad vidio na osmatraču. Osim standardnih postavki na koje smo naviknuti, Wild 350D, između ostalog, nudi i podešavanje tona OLED zaslona, pa tako možete koristiti paletu "bijelo-toplo" u crvenom tonu za manje zamaranje oka što daje bitno bolji rezultat od palete boja "crveno-toplo"
Uređaj posjeduje mogućnost elektronske stabilizacije kod kojeg gubite dio vidnog polja, no slika je bitno stabilnija iz ruke - vrlo upotrebljivo ako promatrate divljač na većim daljinama na 50mm.
Kvaliteta slike
Za 384x288 senzor možemo reći da je kvaliteta slike odlična. Senzor razlučuje veliku količinu detalja, a mogućnost optičkog povećanja dodatno podiže upotrebljivost uređaja.
Posjedujem i 640x480 osmatrač koji pruža veće vidno polje i osjetno oštriju sliku, no primjetio sam da češće posežem za Thermtecom jer u konačnici, mogućnost optičkog povećanja omogućava mi bitno bolju identifikaciju nego s većim senzorom i manjim povećanjem.
Zaključak
Vrlo zanimljiv koncept uvođenja optičkog povećanja na termalni uređaj koji mi se jako sviđa s obzirom da često imam potrebu identificirati divljač na većim daljinama i do sad je jedina opcija bila namještat pušku na stativ i provjeravat kroz termalni ciljnik, a kako prvenstveno lovim u piršu i obilazim veći teren, to zna biti poprilična gnjavaža.
S Wild 350D ta potreba za provjeru kroz ciljnik se dramatično smanjila - mogu čak reći i potpuno nestala jer ako ne mogu identificirati kroz 350D, onda je toliko daleko da nema smisla dizat ni ciljnik.
Svakako bih volio da je uređaj manji i lakši, te da joystick daje bolji osjećaj kod korištenja, no meni osobno prednosti uređaja daleko nadmašuju nedostatke.
Cijena od 2.560,00€ svakako nije mala, no s obzirom da dobivam praktički dva uređaja u jednom - i široko vidno polje i veliko povećanje - rekao bih da je opravdana.
Za koga je ovaj uređaj
Pa, za svakog tko može izdvojit 2.560,00€ za osmatrač 😄
Ali osim toga, ako ste ikad gledali na osmatrač i pomislili "da barem vidim malo bolje" ili "je li ovo nazime ili jazavac" ili "je li ovo krmača ili vepar" ili "je li ovo lisica, mačka ili pas" - ovaj uređaj bi vam mogao razriješit takve dileme.
Ako kombinirate lov na šumskim i zatvorenim terenima s poljima i otvorenim terenima - ovo je svakako uređaj za vas jer sa svoje dvije leće pokriva oba načina lova.
